PO ŽUPAMA POŽEŠKE BISKUPIJE

Riječi dobrodošlice biskupu, svećenicima, časnim sestrama i drugim sudionicima Hoda uputio je na početku domaći župnik fra Peter Deže. Zahvaljujući fra Peteru za izraze dobrodošlice, biskup Škvorčević je u uvodu u euharistijsko slavlje podsjetio sudionike Hoda da su pohodili župu Kutjevo, Pleternicu i Vrbovu u kojima se nalaze marijanska svetišta Požeške biskupije, te da su se i oni na svoj način svrstali među onaj marijanski vjernički svijet koji rado i pješački hodočasti, da bi označio svoj duhovni put s Isusom Kristom kojim hodi u svom srcu i savjesti.

Izrazio je uvjerenje da se upravo na tom duhovnom putu s članovima Frame događalo ono najbolje, ne samo po njihovoj međusobnoj blizini, nego po blizini Isusa Krista koji voli sve one koji imaju srce otvoreno za njega, i omogućuju mu da uđe u njihove živote. Čestitao im je na svemu što su u Hodu duhovnoga ostvarili, napomenuvši da će to biti okrunjeno njihovim daljnjim putom koji završava 3. kolovoza u Asizu, rodnom mjestu sv. Franje.

Kazao je da tim svetim slavljem želi svakoga pojedinog od njih i sve njih zajedno uključiti u zajedništvo vjere, nade i ljubavi Požeške biskupije po kojoj žive pripadnost Isusovoj jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi. Dodao je da se želi spomenuti i svih stradalnika olujnog nevremena, koje je minuloga 19. srpnja pogodilo područje Cernika, nanijevši veliku materijalnu štetu i usmrtivši župljanina Stjepana Terzića. Pozvao je mlade hodočasnike da u misi mole za njegovu dušu. Potaknuo ih je da se u ovom slavlju tako otvore Isusu Kristu, te se snaga njegove pobjede nad smrću još dublje nastani u njihovim mladenačkim životima.

U homiliji, biskup se zanimao osjećaju li se članovi Frame dobro nakon petodnevnog napornog puta, zapitavši ih zašto su zapravo krenuli na Hod. Spomenuo je da ima onih koji bi mogli prigovoriti da bi bilo bolje da su se umjesto hodanja prihvatili posla i priskočili u pomoć stradalnicima u nedavnom nevremenu. Kazao je da izazov njihova Hoda, kao i izazov spomenutog prigovora rasvjetljuje naviještena Božja riječ. Podsjetio je na određena gibanja među mladima tih dana: na odlazak brojnih mladih iz cijele Hrvatske, među njima i određeni broj mladih iz Đakovačko-osječke nadbiskupije i Požeške biskupije na Svjetski dan mladih u Lisabonu na kojem će biti i papa Franjo, zatim na Međunarodni festival mladih u Međugorju. Povezao je s time i Hod Frame, ustvrdivši da mladi na tim događajima žele učiniti neke važne duhovne korake.

Kazao je da naviješteni evanđeoski ulomak, u kojem Gospodin Isus u prispodobama govori o kraljevstvu nebeskom pomaže otkriti koji su to koraci.

Podsjetio je mlade da je Bog u dubinu njihova srca upisao istinu da oni nisu stvoreni za nešto malo i prolazno, nego za ono što mogu nazvati „svojim sve“, kako je govorio sv. Augustin. Naše srce, naime, nije skrojeno na neku ljudsku, nego na Božju mjeru, ustvrdio je.

Upozorio je mlade da se u njihovo srce može nastaniti ono što je sebično, površno, kratkoročno, mračno te im u njihovoj nutrini postane tijesno. Stoga je važno da uvijek iznova pronalaze način da svoje srce proširuju i omoguće da u njemu diše onaj dah, koji u njega jedino Bog može unijeti. Kazao je da mladi koji su se ovih dana pokrenuli slute da ono što sada žive nije njihovo pravo i konačno stanje, i da ih je Bog u njihovim srcima probudio za onu stvarnost koju Isus naziva nebesko ili Božje kraljevstvo, kojem se željno okreću i za koje se u svojoj slobodi opredjeljuju, spoznajući kako je jedino u toj stvarnosti punina ljudskog života i postojanja, smisla i konačnosti svega, a da je sve drugo podložno krhkosti i prolaznosti, kako su se tih dana osvjedočili i u nevolji olujnog nevremena koje ih je pogodilo.

Produbljujući evanđeoski govor o kraljevstvu nebeskom, mons. Škvorčević je ustvrdio da je Gospodin Isus to kraljevstvo usporedio s tri stvarnosti: s blagom zakopanim na njivi, radi kojeg čovjek rasprodaje sve što ima da bi ju kupio; s najdragocjenijim biserom, radi kojeg strastveni i zauzeti trgovac rasprodaje sve što ima da bi ga kupio; i s mrežom punom svakovrsnih riba, koje onda ribar razvrstava na dobre i neiskoristive.

Kazao je da ga Gospodin Isus uvijek iznova iznenađuje time što umije pronaći jednostavne slike iz svakodnevnog života, da kroz njih priopći duboke istine o ljudima. Strastvenost i zauzetost trgovaca, te žar i neka iznenađujuća nutarnja snaga sportaša, osobito navijača u želji da pobijedi njihov sportski klub, biskup je stavio mladima kao izazov za njihovu vjeru.

Ako je uistinu kraljevstvo nebesko ono što je meni Bog pripravio kao puninu moga postojanja, kao konačnu istinu o meni i smisao, zar ne bih trebao imati više žara u sebi, osobito mladi čovjek, pa reći ću i strastvenosti upravo za tu istinu i za tu stvarnost koju je Bog za mene pripravio – upitao je biskup.

Istaknuo je da je Bog stvarnost svoga kraljevstva pripravio za nas u Sinu svome Isusu Kristu, koji je božanskom ljubavlju položio sebe za nas, do kraja, do u smrt na križu, i na taj način polomio okove ljudske prolaznosti i neuspjeha, i u ljudsko postojanje unio Božju uspjelost, te nema neke druge ljudske strategije, koja bi mogla ostvariti nešto više i bolje od te Božje strategije ljubavi u Isusu Kristu.

Podsjetio je na nauk Drugog vatikanskog sabora da se po djelu Isusa Krista u Crkvi – po njegovoj riječi koju naviještaju i po otajstvima koja slave, osobito u svetoj misi u kojoj on sâm obnavlja svoju žrtvu ljubavi s križa i svoju pobjedu nad smrću – već ovdje na zemlji događa kraljevstvo nebesko početno i u klici, a ima se u punini očitovati na kraju vremenâ.

Biskup Škvorčević napomenuo je da je Isusov učenik pozvan tražiti to Božje ili nebesko kraljevstvo. Povezujući to s prvim čitanjem u kojem Bog poziva mladog kralja Salomona da od njega zatraži što želi da mu on daruje, a on mu odgovara ponizno tražeći ne moć i bogatstvo, nego „mudro srce“, ustvrdio je da poniznost nije nemoć, nego stanje otvorenosti čovjekova srca za ono djelo koje Bog želi u njemu ostvariti. Pozvao je mlade hodočasnike da se i oni poput mladog kralja Salomona otvore Bogu, te ih on ispuni svojom mudrošću, imajući na umu da mudrost o kojoj je riječ nije neko ljudsko znanje koje se stječe u školi ili negdje drugdje, nego božanski darovana nutarnja moć i sposobnost ljudskog duha i srca kojom čovjek prosuđuje što je istinsko dobro i onda se u svojoj slobodi za nj opredjeljuje.

Podsjetivši je da sv. Ivan u svom evanđelju bilježi da je Isus one koji su mu pristupali želeći postati njegovima učenicima pitao: „Što tražite?“ i pozvao: „Dođite i vidjet ćete!“, biskup je ustvrdio da je kraljevstvo nebesko stvarnost koju treba tražiti, te da su sudionici Hoda posvjedočili sebi i svima koje su putem susretali da su oni Bogotražitelji. Čovjek, naime, najbolje pronalazi sebe kad pronađe Boga, ulazi u njegovo kraljevstvo kad susretne Isusa Krista.

Predslavitelj je kazao da to nije plod nekog ljudskog doumljivanja, nego Božje objave, koju je u svoje vrijeme shvatio i prihvatio sv. Franjo Asiški, ne mlako i površno. Ostavio je sve ovozemaljsko, da bi se velikim žarom i strastvenošću, radikalno i potpuno opredijelio za Isusa Krista, do te mjere da je na svom tijelom nosio i njegove rane.

Spomenuvši kako je papa Franjo u svom Angelusu te nedjelje rekao da je najdragocjeniji biser iz evanđeoske prispodobe zapravo sâm Isus Krist, je pozvao mlade hodočasnike da se u svom Hodu, napose u Asizu saberu i u svom mladenačkom srcu odgovore tko su oni s Bogom i u Bogu, koje su mogućnosti njihova postojanja u Isusu Kristu, da u svojoj slobodi požele biti iznutra ražareni te strastvenom vjerom opredijeljeni za Isusa Krista žive u nadi i ljubavi, koja ih međusobno povezuje, pa da Isus Krist postane jak u njima i oni u njemu. Potaknuo ih je da poslušni Isusovoj riječi tragaju za blagom kraljevstva Božjega, jer se ono ostvaruje u onima koji ga iskreno i cijelim srcem traže.

Nakon svete pričesti područni duhovni asistent Frame i vikar Župe sv. Filipa i Jakova u Vukovaru fra Matija Marijić zahvalio je biskupu Škvorčeviću što je predvođenjem slavlja i poticajnom pastirskom riječju podržao mlade ljude u njihovu nastojanju da u svom životu po primjeru sv. Franje Asiškog nasljeduju Isusu Krista, te mu je obećao njihovu molitvenu potporu. Fra Petru Dežeu i župljanima cerničke župe zahvalio je za gostoprimstvo koje su im u Cerniku iskazali.

Na svršetku slavlja požeški biskup je poručio sudionicima Hoda da nije mogao ostati ravnodušan na činjenicu da kroz jedan dio Požeške biskupije prolazi toliko mladih ljudi koji njeguju određeni žar prema Isusu Kristu, prema njegovoj Crkvi i jedni prema drugima kao mladi vjernici, te je izrazio radost što je na postaji u Cerniku mogao biti s njima.

Zamolio ih je da u molitvi ponesu u Asiz sve njih, i da duhovna povezanost, koja je ondje na svoj način oživjela, dobije svoj odjek na svetim mjestima što pamte sv. Franju Asiškoga, jednoga od najžarčih Isusovih pobožnika. Zahvalio je fra Peteru za njegovo dosadašnje služenje u cerničkoj župi i poželio mu Božji blagoslov na njegovoj novoj službi u misijama u državi Peruu, kamo odlazi sljedećeg mjeseca, te je izrazio dobrodošlicu novom cerničkom župniku fra Josipu Grubišiću. Jednako tako zahvalio je i fra Matiji za njegovo dosadašnje služenje u tom dijelu Domovine, osobito za pokretanje i vođenje Hoda Frame, kao i fra Vinku i fra Antoniju. Mladim hodočasnicima je, pak, poručio da će najljepše biti ako Isusa Krista, oživljenog u njihovim srcima ponesu u svoj život, jer nema nikoga drugoga tko bi mogao njihov život i domovinu Hrvatsku učiniti lijepom onako kako On to može. Poželio je da ih Isusova Majka prati ne samo na putu do Asiza, nego i na njihovom daljnjem životnom putu, te je na sve njih zazvao Božji blagoslov.

Stotinjak članova Franjevačke mladeži iz Osijeka, Vukovara, Đakova, Našica i Požege sudjelovalo je u Hodu južnim dijelom Požeške biskupije. Hod je krenuo 25. srpnja iz Kutjeva te ih je vodio kroz Pleternicu, Novu Kapelu, Vrbovu, Štivicu, Davor i Zapolje do Cernika.