Fra Martin je u propovijedi istaknuo da Bog želi dotaknuti svakoga te svojom riječi natopiti srca svojom milosti. „Još smo radosniji jer je s nama i sv. Antun, koji kao da šapuće na uho: lijepo vas je vidjeti, ali ne gledajte u mene nego na križ gdje se kriju svi odgovori na vaše upite. Ja sam dobio odgovore. Dopustite da se to i vama dogodi“, istaknuo je.

Liturgija riječi, naglasio je propovjednik, potiče na razmišljanje i pronalaženje poruke koju Bog šalje onima koji je slušaju. „To želi učiniti i večeras. Dopustimo Gospodinu da nam se približi kako bismo ojačali svoju vjeru. Skloni smo vjerovati u ono što vidimo, dodirujemo, doživimo. Ipak, u mnogim životnim situacijama zastanemo, sumnjamo da je nešto moguće i u svojoj ograničenosti ostajemo zarobljeni. Povijest se ponavlja i ljudi svih vremena reagiraju slično“, rekao je fra Martin.

Narod je postao nestrpljiv na dugom putovanju iz Egipta, rekao je fra Martin, osvrćući se na liturgijska čitanja. Ljudi su počeli žaliti za Egiptom, nadodao je te istaknuo da su u pustinji oskudijevali vodom, a hrana im je bila jednolična. „Imali su ondje barem neku sigurnost, a ovo ih putovanje možda vodi izravno u smrt. Kao da su zaboravili kako ih je Bog izveo kroz Crveno more, kako je učinio čudo te je potekla voda iz stijene, kako ih je hranio manom, sklopio s njima Savez na gori Sinaju, dao im Deset zapovijedi. Osobito bi se morali sjetiti obećanja koja je dao Abrahamu, Izaku i Jakovu. Sve je to narod zaboravio, ali nije zaboravio gunđati protiv Boga i protiv Mojsija“, naglasio je propovjednik.

Posljedice nestrpljenja i gunđanja bile su velike, ali nadasve ljekovite, pojasnio je. „Pogled na mjedenu zmiju nije liječio samo od ujeda zmija ljutica, liječio je i od bolesti nevjernosti i nepouzdanja koje su razjedala ljudska srca. U svim vremenima zmije i otrov, koji napadaju narod Božji na njegovu putu prema obećanome raju, uvijek su isti: sebičnost, sjetilnost, smutnja, lijenost, zavist, mrmljanja, klevete. Uvijek isti neprijatelji prijete milosti dobivenoj krštenjem, koju bismo trebali izgrađivati i razvijati“, rekao je fra Martin.

Moramo tražiti snagu u prijateljstvu s Isusom

Kao i Izraelci koje su ugrizle otrovnice u pustinji, propovjednik je rekao da kršćani moraju tražiti lijek i protuotrov, koji se jedino možemo naći u Isusu Kristu i njegovu spasiteljskom nauku. „Ne smijemo prestati gledati u Krista uzdignutog na križ želimo li doista stići u obećanu zemlju koja je na kraju ovoga kratkog puta što se zove život vječni. Ne smijemo odvojiti pogled od Gospodina jer nam je vidljiva pustoš koju neprijatelj svakodnevno stvara oko nas. Nitko se sam ne može oduprijeti. Moramo tražiti snagu u prijateljstvu s Isusom, u molitvi, u nastojanju da živimo u Božjoj prisutnosti tijekom dana, u posjetu Presvetom sakramentu“, istaknuo je.

Upitavši kakav je odnos kršćana prema Bogu te prepoznajemo li se u Izabranom narodu i njihovu ponašanju u trenucima kušnji i teškoća života, fra Martin je rekao da se mnogi tijekom svoga života protive Bogu i njegovu Sinu Isusu Kristu. „Odbijaju poticaje Duha Svetoga pomalo se udaljavajući, suprotstavljaju svoju volju, svoja razmišljanja, svoje životno usmjerenje onome što Gospodin nudi. Protive se svjetlu Gospodnjem“, naglasio je propovjednik.

Kršćani su pozvani živjeti u savršenoj ljubavi jedni prema drugima i izgrađivati svijet dostojan sinova svjetlosti, dostojan onih koji su od Boga, rekao je fra Martin. „Isus želi rasvijetliti životne staze ljudima da bi, idući svijetom u vremenu, vidjeli kamo idu i da bi tako postigli ono savršenstvo koje Otac daje. No, ljudi se protive. Tako malo pomalo tonu u sve veću tamu“, pojasnio je.

Naglasivši da put protivan Kristovu putu vodi u grijeh, fra Martin je istaknuo važnost sakramentalnog života. „Čitamo ove tekstove u tjednu pred Veliki tjedan da bismo što dublje shvatili potrebu pravog obraćenja. Ako smo spremni napustiti teški grijeh, onda moramo svoj život što svjesnije povezati s Isusom. Moramo s njim krenuti odvažno, s vjerom koja je spremna na sve i tada ćemo biti spašeni. Taj život odozgor prikazan je u otajstvu vjere i sakramentu euharistije kada primamo tijelo i krv Gospodnju. Primamo u sebe njegov život i njegovu snagu, ono što je ljudskim riječima neizrecivo, da onda obnovljeni krenemo u snazi Duha Svetoga i sigurno stignemo na mjesto gdje nas Bog milosrdno čeka“, poručio je fra Martin.

U Raspetome otkrivamo objavu Isusa Krista u punini

Krist odlazi u smrt, ali njegova smrt, njegovo uzdignuće na križ ima spasiteljsku snagu, rekao je. „Njemu nitko ne može nauditi. On upravo po smrti, po potpunome žrtvovanju pobjeđuje zlo, pobjeđuje sve protivne sile i postaje Spasitelj svijeta. Onima koji idu Kristovim putem ni smrt ne može nauditi. Nikakve ih poteškoće ne mogu skršiti. Poteškoće, križevi i sama smrt postaju nova mogućnost koju Otac daje da uđemo u još veću ljubav i da odozgor steknemo još veću mjeru života i uđemo u puninu Božju“, nadodao je propovjednik.

Križ koji je, kako je rekao fra Martin, sablazan i ludost za Židove i pogane, postaje otajstvo najviše objave koje povezuje sadašnji i budući svijet. „Raspelo povezuje nebo i zemlju. Ostvaruje proroštva i nade Staroga zavjeta, ostvaruje konačno spasenje. U Raspetom, u vjeri i ljubavi, možemo otkriti u punini objavu Isusa Krista, Boga i čovjeka“, istaknuo je.

Govoreći o putu zrelosti i pouzdanja u Boga, fra Martin je istaknuo lik sv. Antuna. „On ga je susreo u svom životu, zavolio, povjerovao i sebe darovao. U svim životnim iskušenjima imao je pogled usmjeren na križ, gdje je jasno vidio Boga. Bog ljubav prema čovjeku potvrđuje smrću, koja otvara vrata neba svima koji vjeruju. Ta istina o Bogu koji ljubi do kraja potaknula ga je da i on svojim životom ljude poučava tko je Bog, što nam je sve darovao, kako ga treba slijediti i što valja činiti. Sveti Antun je čudo od čovjeka, odsjaj lica Božjega, prava Kristova ljubav koju je pokazivao u svojim riječima, ponašanju i djelima“, naglasio je.

„Vjerujem li čvrsto u Boga koji me stvorio, zavolio, otkupio? Jesam li svjestan što sam sve od Boga primio i koliko je milostiv prema meni? Provodim li dane u traženju odgovora na pitanja: što sam ti skrivio Bože, zašto me ne vidiš, zašto ne pomogneš, gdje si kad te trebam? Ili sam sretan zbog spoznaje da me iz dana u dan hrani, podiže, jača, daje snagu da donosim ljudima riječi utjehe, ohrabrenja, poticaja? Jesam li svjestan da sam Božje stvorenje stvoreno za vječnost? Znam li zahvaliti za svaku primljenu milost“, upito je fra Martin.

Sv. Antun ne želi da ga dižemo u zvijezde, da ga proglašavamo najdražim ili najvećim svecem. On prstom pokazuje na križ i kaže: u njemu je život i spasenje, poručio je propovjednik. „I večeras pokušajmo shvatiti da je Bog blizu, da trebamo napraviti koji korak bliže njemu. Ne dopustimo da nas u tome spriječi sumnja, grijeh, oholost i umišljenost. Gospodin obilato daje onima koji ga ljube. Sveti Antun je izabrao i na nebu je. Sveče svega svijeta, svojim zagovorom pomozi da u pravoj vjeri živimo i po milosti Božjoj dođemo u nebo“, zaključio je gvardijan Samostana sv. Frane na Obali i župnik Župe sv. Stjepana pod borovima u Splitu fra Martin Jaković.