Pozdravivši okupljene štovatelje sv. Antuna Padovanskog vlč. Šimunović rekao je da se valja zapitati o vlastitom odnosu prema korizmi. “Draga braćo i sestre, naš hod kroz korizmene dane približava se svome kraju. Okupljeni večeras u čast sv. Antunu Padovanskom dobro je razmisliti o našoj ovogodišnjoj korizmi. Pepelnicom – Čistom srijedom započeli smo 40 dana priprave za našu najveću svetkovinu Uskrsa. Uskrs je temelj naše vjere i zato je dobro da se kroz korizmu što bolje pripremimo za Uskrs. Korizma nam mnogo toga može reći o nama samima te kada bismo se sada upitali što bi nam to korizma mogla reći o nama, što bi rekla? Zanimljivo bi to bilo otkriti, zar ne? To vama draga braćo i sestre, ostavljam da sami saznate. Korizma nam ne bi trebala biti neko mrsko vrijeme obilježeno samo nekim odricanjem ili žrtvama. Priprema za Uskrs kroz korizme dane se uglavnom svede na onu izvanjsku i više površnu čovjekovu stvarnost u kojoj se čovjek usmjerava prvenstveno na ono čega bi se trebao ili želio odreći u tih 40 dana pred Uskrs”, istaknuo je propovjednik.

U nastavku je naglasio da “nema većeg priznanja nego kada ljudi u našem životu osjete i vide da se trudimo biti što bolje Isusove učenice i učenici. Ne trebamo učiniti ništa spektakularno ili zapanjujuće. Potrebno je biti samo čovjek, onaj koji jednim uhom sluša Božju riječ, a drugom vapaj i riječi bližnjega pokraj sebe. Koliko Njegove riječi nalaze plodno tlo u našem životu? Ovom našem svijetu potrebni su oni koji će vidljivo i djelotvorno svjedočiti i uprisutnjavati Boga u svakodnevici. Na to su pozvani Isusovi učenice i učenici – životom svjedočiti za Isusa.”

“Na temelju njihove ispravne slike i vjere temeljito će se vjera Isusovih učenika i učenica do svršetka dana Zemlje! Gdje smo mi u svom preobraženju?”, upitao je prof. Šimunović te nastavio naglasivši da je “korizma vrijeme preobrazbe. Što bismo trebali mijenjati da bismo bili istinske Isusove učenice i učenici? hoćemo li za našu preobrazbu možda čekati sljedeću korizmu?

Glad nije samo glad za hranom nego postoje mnoge druge gladi koje bi bilo dobro da ih savladamo i izbacimo iz “svakodnevne prehrane”. Kako mi stojimo sa gladi? Znamo li biti siti ili smo non–stop gladni? Čega smo gladni? Druga napast je napast moći i vlasti. Tko ne želi vladati i imati moć? Ova nas napast tjera imati što više, a je li nam to sve baš potrebno?

Na kraju homilije prof. Josip Šimunović ispričao je priču o jabukama koja potiče na razmišljanje o tome jesmo li oni koji u sebi nose Isusa.

“Grupa mladih poduzetnika završila je seminar o novim spoznajama na njihovom području i jurila prolazima zračne luke. Bio je petak, pa su i drugi putnici žurili da za vikend stignu svojim kućama. Let mladih poduzetnika već je bio najavljen, znali su da kasne. U rukama su čvrsto držali karte i putovnice jureći prema svojim izlazima. Dvojica su se iznenada i ne znajući našla u maloj trgovini voća. Ukrali su košaricu jabuka.

Košarica se prevrnula i jabuke rasule po podu. Mladići se na to nisu osvrtali, jurili su i u posljednji čas ušli u zrakoplov. Jedan je ipak ostao. Vidio je da se prodavačica rastužila, bilo mu je žao, pa je prijateljima doviknuo da odu bez njega. Supruzi je javio da će doći sljedećim zrakoplovom. Još se više iznenadio kad je otkrio da je prodavačica slijepa djevojčica. Plačući uzaludno je tražila jabuke po hodniku punom ljudi koji se na nju nisu obazirali. Mladi je čovjek kleknuo pokraj nje i kupio jabuke slažući ih u košaru. Kad ih je sve skupio, košaru je podignuo na policu.

Kad je obavio posao, izvadio je lisnicu i rekao djevojčici: “Jesi li dobro?” Ona je potvrdno kimnula glavom. Čovjek joj je u ruku stavio novčanicu od dvjesto kuna i rekao: ‘Uzmi to, molim te, to je naknada za počinjenu štetu. Nadam se da ti nismo pokvarili dan.’ Dok se udaljavao, začuo je njezin poziv: ‘Gospodine…’

Okrenuo se i još jednom pogledao slijepu djevojčicu. Ona ga je upitala: ‘Jesi li ti Isus?’ On se nekoliko puta okrenuo dok se u žurbi udaljavao prema mjestu za prodaju karata. U duši je osjetio jeku njezina pitanja: ‘Jesi li ti Isus?'”