Euharistiju je predslavio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić,  a koncelebrirali su suradnik rektora i voditelj liturgije samostanske crkve vlč. Ivan Andrić te župnik Župe sv. Petra u Petrijevcima vlč. Dominik Nedeljković.

U homiliji, biskup Ćurić je govorio o ustrajnosti u molitvi i životu bl. M. Terezije.

»Ustrajna i pouzdana molitva uvijek je znak nade koja je s Kristom zasađena u srcima vjernika. Ona ih učvršćuje i odvraća od malodušja i svakog oblika pesimizma, od zatvorenosti u zamršenost trenutnih životnih prilika. Upravo suprotno potiče ih na hrabrost i daje im snagu za djela koja u život istinski vraćaju vedrinu, donose utjehu i svjedoče o ljubavi koja je kadra svakoga dana pobjeđivati izazove grijeha i zla, i sjenu smrti zaodjenuti nadom uskrsnuća s Kristom. To prepoznajemo u životima svetih, kad se danas naš spomen, bolje reći doživljaj dubokoga kršćanskog zajedništva, usmjeruje prema bl. majci Mariji Tereziji Scherer, suutemeljiteljici Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa. Večeras otvaramo godinu jubilejskoga spomena 200. obljetnice njezina rođenja, 31. listopada 1825. godine u mjestu Meggen, u Švicarskoj. S poštovanjem gledamo primjer njezina života: njezino odrastanje, djetinjstvo i mladost u vjerničkom okruženju obitelji Scherer, osjetljivost za bolesnike dok je radila u bolnici grada Luzerna, osjećajući u svemu i živeći iskustvo Gospodinove blizine, Njega – raspetoga Krista koji nas je blagoslovio spasenjem po žrtvi na križu. To je prigrlila bl. Marija Terezija, krsnim imenom Katarina, kao put svojega redovničkog poziva, kad je s o. Teodozijem Florentinijem sudjelovala u nastanku i formiranju nove zajednice Milosrdnih sestra sv. Križa. Za to novo ‘djelo’ – osjetljivo osobito za odgoj mladih, napose djevojaka, usred teških prilika 19. stoljeća, s novim socijalnim poretkom rastuće industrijske revolucije, u čijem je središtu najvažniji bio „profit“, a zamaglilo se dostojanstvo i potreba brige za osobu i njezin život, oduševljavalo je, malo po malo, djevojke u mnogim krajevima, i oblikujući karizmu svoje zajednice, uz izobrazbu i odgoj djevojaka, posebno na planu skrbi za bolesnike i siromašne. Do kraja svojega zemaljskog života, 16. lipnja 1888. godine, mogla je radosno zahvaljivati već velikom broju redovnica u zajednicama svoje Družbe. Ovdje, u Đakovu, pohodila je hrvatsku granu svoje Družbe u četiri navrata, hrabreći u njima gorljivost poziva koja – kako nas i biblijska riječ opominje – Ne gordi se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene (Ps 131,1) – traži ispunjenje u životnoj zbilji svakodnevice, te ih Blaženica savjetuje: Jednostavno idite Božjim putom i ne tražite ništa izvanredno.

U čemu nas danas primjer bl. majke Marije Terezije Scherer potiče da slijedimo put vjere i ljubavi, put koji prepoznaje ljudske potrebe i znakove vremena? Promišljati i poduzimati korake koji u svijet donose više ljubavi i mira, suočavajući se s izazovima čovjeka današnjice: u potrazi za smislom, u čežnji za sigurnošću i potporom, u digitalnom, sve prisutnijem virtualnom svijetu, u klimatskim promjenama i ratovima, sve do pitanja održivosti našega svijeta. A sve to pogađa naša životna iskustva, različita, a tako slična i bliska ljudima u svim krajevima svijeta.

Hrvatska provincija Milosrdnih sestara sv. Križa otvorenje i obilježavanje ove obljetnice, čije će središnje slavlje biti 16. lipnja 2025. godine, označila je geslom: „Blažena majka Marija Terezija – hodočasnica nade“, stapajući Jubilej svoje Družbe s godinom redovnoga Jubileja 2025., koju ćemo s cijelom Crkvom proživljavati upravo pod geslom „Hodočasnici nade“, kad nam papa Franjo u Buli proglašenja Jubileja, s apostolom Pavlom, u srca doziva kršćansku nadu, usidrenu na križu i uskrsnuću, te jasno poručuje: Spes non confundit – Nada ne razočarava (Rim 5, 5).

Učvršćujmo se na tom putu. Radosni što smo pozvani zazivati primjer i zagovorničko ime bl. majke Marije Terezije, koja i nas danas – kako veli molitveni spomen u prigodi 25. godišnjice njezine beatifikacije – želi potaknuti da „činimo što možemo, dan za danom“ unatoč trenutnim ograničenjima; želi nam prenijeti svoje pouzdanje i spremnost da postignemo „mnogo s Bogom i za Boga“, da se, usprkos svim neizvjesnostima i strahovima, „uzdamo u Onoga od kojega nam dolazi sva snaga“, te se s Njim učvršćuje i naša besmrtna nada vječnoga spasenja i uskrsnuća.«

U uvodnom programu otvorenja Jubileja, koji je pripremila i vodila s. Amadea Birovljević, između ostaloga i uz scenski prikaz, predstavljen je ukratko život bl. majke M. Terezije i tema Jubileja „Bl. majka M. Terezija – hodočasnica nade“.

Okupljenima se obratila i s. Marija Brizar, provincijalna poglavarica, uputivši svoju riječ: „Za nas, Milosrdne sestre sv. Križa, ovo je veliki Jubilej i drago nam je što ga započinjemo slaviti upravo euharistijskim slavljem, u zajedništvu sa svima vama koji ste se danas ovdje okupili. Tijekom godine koju započinjemo prizivat ćemo si u pamet i u srce lik blažene majke M. Terezije – hodočasnice nade. Ona je živjela iz nade, usmjerene prema Onom od kojega dolazi sva snaga. Mnogim siromasima, bolesnicima, ugroženima, neukima, svojim djelovanjem i djelovanjem svojih sestara darivala je nadu. Ona nam je uzor i od nje možemo u ovoj godini još više učiti živjeti u nadi i iz nade koja je životvorna. Neka nas na to podsjeća i jubilejska svijeća koju ćemo sada zapaliti u znak početka Jubileja i neka nas u godini koju započinjemo prati osobiti blagoslov Onoga od kojega nam dolazi sva snaga.“

Na slavlju su bile prisutne sestre iz đakovačkih zajednica, Donjega Miholjca, Osijeka, Privlake, Trnave i Slavonskoga Broda. Uz njih, sudjelovali su i hodočasnici iz Petrijevaca, predvođeni župnikom vlč. Nedeljkovićem, hodočasnici iz Slavonskoga Broda, zajedno sa s. Ankicom Tomas, te članovi Mjesnoga bratstva OFS-a Đakovo, kao i domaći hodočasnici. Nakon mise, slavlje se nastavilo u Dvorani Florentini, uz okrjepu i druženje.