Predsjedatelj slavlja bio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Pozdravljajući okupljene redovnike i redovnice, i Bogu posvećene laike, te druge vjernike, biskup Šaško je izrazio radost radi ovog tradicionalnog i lijepog susreta pozvanih u Kristu. „U crkvi znakovitoga naslova i blizine Bezgrješnoga Srca Marijina, zahvaljujemo za sve redovnike i redovnice, za zajednice, za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života te molimo novi žar milosti u zajedništvu s našim nadbiskupom kardinalom Josipom, čiju blizinu i molitve prenosim svima vama“.

U prigodnoj homiliji, biskup Šaško je naglasio kako nas misna čitanja upućuju na radost Radosne vijesti. Ton te radosti nalazimo u Proročkome navještaju, Psalmu i Poslanici. „U njima su: traženje i čežnja, dolazak i čišćenje, žrtva u pravednosti koja daje sigurnost i mir; veličanstveni ulazak i slava te pobjeda nad smrću, posličenost Boga čovjeku, milosrđe i trpljenje radi pomoći narodu. Gospodin je vidio i pokušaje i pogrješke i grijehe i nemoć. On dolazi u svoj Hram, on dolazi u ljudskost; nije ravnodušan i ne prestaje biti zahtjevan, ali prije svega drugoga – dolazi spasiti, pomoći, osloboditi. U Evanđelju, pak susrećemo nošenje djeteta, posvetu Bogu i prinos; zatim prožetost i potaknutost Duhom, primanje u naručje, blagoslov, blagost i radost; oči ispunjene dočekanim svjetlom, divljenje, proroštvo i znak, riječi o propasti i uzdignuću, o boli; skrovitost, starost i molitvu, davanje hvale Bogu, te na kraju: povratak, rast, mudrost i milost“.

Nadalje, ukazao je kako u Poruci Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života povodom ovogodišnjega, 26. Dana posvećenoga života ističe drugi nosivi  pojam sinodalnoga procesa – participatio. U tom je vidu, podsjetio na dva prijevoda te riječi na hrvatski: (s)udioništvo i sudjelovanje. “Razumljivo je da izabiranje jednoga ili drugoga mijenja i sadržajne pristupe. Nipošto se ne radi o jezičnome ‘zanovijetanju’. Najbolje bi bilo paziti na povezanost oba značenja, jer ona može otvoriti obzore, dok površnost miješanja tih pojmova može ozbiljno otežati shvaćanje. Spominjem to i večeras, upravo vođen navještajem Evanđelja, jer smatram da se stavljanjem težišta isključivo na djelovanje, su-djelovanje, može izgubiti posebnost crkvenoga življenja otajstvenosti i iz otajstvenosti“; jer nastavio je propovjednik „teško da se netko može protiviti širemu i cjelovitomu sudjelovanju kao načinu crkvenoga života. U Crkvi svaki vjernik i vjernica ne samo da imaju mjesta nego su potrebni njima povjereni Božji darovi za izgradnju Kristova tijela. I s pravom je naglašena potreba uključenosti svih vjernika, što je poželjan plod Sinode. Taj pristup čujemo u svim područjima društvenoga života, kada se kaže da je za neko postignuće potrebna ‘sinergija’ (syn+ergon). Doslovan prijevod te grčke riječi je: su-djelovanje; su-radnja, najčešće oslonjena na ljudski napor i nastojanja. Kao vjernici znamo da bez Gospodina ništa ne možemo učiniti.“

Biskup Šaško je naglasio kako je u životu Crkve vidik ‘sinergije’ važan, ali proizlazi iz drugoga pristupa, a to je udioništvo, a ono je temelj je svakoga našeg djelovanja. Propovjednik je naglasio, kako se ‘učinkovitost’ Marije i Josipa, Šimuna i Ane nalazi u darovanosti i u nošenju Krista; u divljenju i davanju hvale koje je izraslo na životu življenom za Gospodina. „Ona je u križu Bogočovjeka, svemoćnoga koji je postao bespomoćnim, koji se učinio bespomoćnim, ponavljajući svome Ocu: ne ja, nego ti; ne moja, nego tvoja volja. Zato večeras vidim tisuće redovnika i redovnica koji u skrovitosti, u redovitim i izvanrednim poslovima, surađuju s Bogom ljubeći ga u bližnjima; a on s onima koji ga ljube sve vodi prema dobru. To je naša trajna ‘zadaća’ u onoj sinergiji, suradništvu, za koje sveti Pavao piše Korinćanima: nismo gospodari vaše vjere; „mi smo suradnici vaše radosti“ (2 Kor 1, 24). Nije li baš to svrha sinodalnosti? Nije li baš to potrebno našim vjernicima, ljudima ovoga vremena, našoj Crkvi, našoj domovini? To je istinsko proročko poslanje u kojemu redovnici imaju nezamjenjivo mjesto: biti suradnici s Bogom radi radosti ljudi suočenih s raznim svakidašnjim prijetnjama, upućujući ih na susret sa Svjetlom koje nema izvorišta u prolaznome, ali jednako tako sa Svjetlom koje ‘tamni’ svakom našom sebičnošću, svaki put kada Bogu ne prinosimo sebe i svoje živote da bi se vidjelo Njegovo spasenje, nego na tko zna kakve oltare prinosimo druge, da bismo se vidjeli mi“, rekao je na kraju homilije biskup Šaško.

Nakon popričesne molitve, riječ zahvale predvoditelju slavlja, te čestitku redovnicima i redovnicama uputila je potpredsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Gordana Igrec, FDC. Današnji dan prigoda je za susret označen vjernošću Bogu koja se očituje u radosnoj ustrajnosti mnogih posvećenih žena i muškaraca, u različitim oblicima posvećenog života: u redovničkim, monaškim i kontemplativnim ustanovama, u svjetovnim institutima te družbama apostolskog života, čiji predstavnici su večeras ovdje okupljeni u lijepom broju i koje od srca pozdravljam i čestitam Dan posvećenog života, rekla je s. Igrec, te podsjetila kako se ovogodišnji Dan posvećenog života na poseban način proslavlja u ozračju sinodalnog hoda. U tom vidu je podsjetila kako prva faza obuhvaća savjetovanje s Božjim narodom, pa se u tom kontekstu u mjesnim Crkvama propituje i o doprinosu posvećenih žena i muškaraca. „Dok zajedno koračamo na putu kao pojedinci i Božji narod, otvarajmo se i gradimo staze novih mogućnosti za prepoznavanje Božje prisutnosti u ovome društvu, usprkos poteškoća i neizvjesnosti, jer naš temelj je Krist – jedino pravo istinsko svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka“ rekla je s. Igrec.

Prije blagoslova prisutni redovnici i redovnice obnovili su svoje zavjete. Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao Zbor sestara milosrdnica pod ravnanjem s. Vlaste Tkalec i uz orguljsku pratnju s. Elizabete Peršić.