Koncelebrirali su predsjednik Hrvatske redovničke konferencije fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, domaći župnik i rektor bazilike sv. Antuna Padovanskog fra Ivan Marija Lotar te provincijali i predstavnici svih redovničkih zajednica.

Na početku misnog slavlja župnik Lotar zahvalio je biskupu Gorskom na prisutnosti te pozdravio sve okupljene, napose svećenike, redovnike i redovnice, svećeničke i redovničke kandidate i kandidatice, kao i sve mlade kojima je zahvalio što su „svjedočanstvo žive Crkve svakoga četvrtka, ali i u svim aktivnostima župne zajednice i bazilike svetoga Antuna“. Također, izrazio je zahvalnost što je upravo bazilika svetog Antuna domaćin proslave Dana posvećenog života.

Biskup Gorski u homiliji je istaknuo da blagdan Prikazanja Gospodinova poziva na ponovno otkrivanje života kao Božjeg dara te da se prvo prikazanje događa u činu krštenja. „Prikazanje se nadalje događa u svakoj euharistiji kada u darovima kruha i vina mi svoj život stavljamo pred Gospodina kao dar. Zato je dragocjen dolazak s djecom na euharistiju jer se i dijete stavlja pred Boga kao dar. To je ujedno najintimnije mjesto susreta s Bogom kojemu prikazujemo svoju osobu. Prikazujemo li boli, pridružujemo se Kristovoj muci za spasenje. Prikazujemo li slabost i grijeh, sebe dajemo Bogu da nas očisti. Prikazujemo li svoje uništenje i smrt, omogućujemo da se preobrazi u neuništivi život“, rekao je.

„Zbog Krista koji se za nas prikazao kao nevina žrtva mnogi mladići i djevojke odlučuju slijediti ga u potpunosti u redovničkom životu, prikazujući svega sebe Gospodinu. Danas želimo u svoje molitve staviti sve redovničke zajednice, svaku osobu Bogu posvećenu, da Gospodin providi budućnost“, kazao je biskup Gorski. Dodao je da je „ovogodišnji Dan posvećenog života, prema poruci Dikasterija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, usmjeren prema velikom događaju Crkve, Sinodi o sinodalnosti. Naglasak je na poslanju: ‚raširiti šator‘, odnosno u središte staviti misionarsko djelovanje“, podsjetio je.

„Tijekom proteklih vremena, u želji očuvanja božanske istine, stvorili smo čvrste forme, tražeći iza njih sigurnost u naviještanju i odlučivanju. Ipak, te su nam forme davale samo privid sigurnosti. Život je često bio izvan njih. Sinoda nas potiče da ne gradimo zidove oko sebe, zidove formalizama, zidove navika, zidove proizašle iz straha od ugroženosti, iz straha od kritike svijeta, štoviše poziva nas da ih nadilazimo, rušimo, kako bi evanđelje doprlo do svakog čovjeka. Širenje šatora samo je drugi izraz za izlazak na Areopag, trg svijeta, s ponudom, Isusom Kristom u srcu i navještaju. (…) No, takav izlazak, širenje šatora, krije u sebi određenu opasnost. Da se, šireći za sve ljude i prihvaćajući sve ljude, ne počnemo prilagođavati ljudskim željama i izgubimo dragocjeni sadržaj. To se, nažalost, već događa u nekim sredinama kojima je Božja riječ tumačena do neprepoznatljivosti te umjesto svjetla spasenja postaje znak osporavan“, naglasio je propovjednik.

Istaknuo je da „nas širenje šatora evanđelja, koje smo zdušno činili u misijskim zemljama, sada usmjerava na našu Europu, na našu domovinu Hrvatsku. Ne smijemo zatvarati oči pred galopom sekularizacije, ne smijemo se zadovoljiti malom jezgrom vjernih, uljuljati se u sigurnost onih koji nas okružuju ispovijedajući vjeru kao i mi. Unatoč većini krštenih, praktični vjernici su manjina u ispovijedanju vjere. Zato hitno tražimo nove putove, nove načine naviještanja. Bez sumnje, najbolji je način osobno svjedočanstvo života, na koje nas tako uporno poziva papa Franjo“, naglasio je.

Predslavitelj je rekao da, kako su potrebe Crkve i društva potaknule utemeljitelje zajednica na sasvim novo djelovanje, „tako i danas, u novim potrebama vremena molimo Duha Svetoga da nam otvori oči, pouči nas i usmjeri naše djelovanje kako bi postali plodni za spasenje svijeta. Naime, nije mudro očekivati da ćemo upornim ponavljanjem istih postupaka u istim uvjetima dobiti drugačije rezultate. Potrebno je slijediti Isusovu opomenu: Novo vino u nove mješine“, kazao je.

Na kraju homilije biskup Gorski istaknuo je potrebu Crkve za redovnicima i redovnicama jer, kako je kazao redovnicima, „vi svojim životom svjedočite da je moguć život po liku Isusa Krista. Vi ste, poslušavši apostola Pavla, ne samo svoje duše, nego i tijela prikazali Gospodinu za žrtvu živu, svetu, Bogu ugodnu, kako bi savršenije živjeli životom što sličnijim Isusu Kristu; Isusu siromašnom, Isusu čistom, Isusu poslušnom sve do smrti na križu. Tako svjedočite za Krista, za kršćanski život i predstavljate model mogućeg društvenog uređenja u kojem se vodi briga o svima i poštuje svaka osoba. Bez vas bi Crkva bila siromašna u svjedočenju, siromašna u molitvi. Hvala vam za vaš dragocjeni doprinos“, zaključio je.

Na kraju misnog slavlja sve okupljene pozdravio je fr. Slavko Slišković koji je zahvalio franjevcima konventualcima na gostoprimstvu, sestrama služavkama Malog Isusa koje su predvodile liturgijsko pjevanje te mons. Gorskom koji je kao predstavnik Zagrebačke nadbiskupije predvodio svečano misno slavlje. Predsjednik Hrvatske redovničke konferencije istaknuo je da su redovnici oni koji se odlučuju na pripadnost Gospodinu. „Mi smo oni koji smo odlučili u cijelosti pripadati Kraljevstvu Nebeskom i biti njegovi svjedoci, ali ne zatvoreni u vlastitu samodostatnost, nego bivajući u službi bližnjima te svojim životom kazivati na eshatološko iščekivanje trajnog slavljenja Boga“, kazao je.

Okupljeni redovnici i redovnice na kraju misnog slavlja obnovili su redovničke zavjete.