Budi dio naše mreže
Izbornik

Dvanaesti utorak sv. Antunu Padovanskom u Sesvetskim Selima

Zagreb (IKA)

U Župi sv. Antuna Padovanskoga u Sesvetskim Selima u tijeku je pobožnost „13 utoraka“ uoči svetkovine župnog zaštitnika, a dvanaestog utorka, 31. svibnja, svečano misno slavlje predslavio je vlč. Renato Belčić, župnik župe sv. Barbara u Zagrebu – Vrapče i nadbiskupijski povjerenik za župnu katehezu.

Osvrnuvši se na pročitani odlomak evanđelja vlč. Belčić rekao je da i u današnjem životu vjernika glavno pitanje vjerujemo li u Božje obećanje i u to da će se ispuniti ono što nam je Gospodin obećao. “Blažena ti što povjerova! Vjerujemo li da je Gospodin živ i prisutan ovdje među nama i da je moćan nad nama izvršiti ono što je izvršio onima koji su povjerovali. U prvom redu, blaženoj Djevici Mariji koja je svijetu dala Spasitelja, samo božanskom milošću, zatim na sv. Antunu koji je povjerovao i zato je mogao činiti čudesa. Svaki puta kada zaista povjerujemo možemo vidjeti čudo, iskusiti Gospodina. Kršćanstvo nije običaj, religija niti skup svetih pravila jer nas sveta pravila ne spašavaju već jedino Spasitelj – Isus Krist. Kršćanstvo je osoban, intiman, živi, svakodnevni redoviti odnos s Isusom Kristom. Ako nema toga, u našem životu nema ničega. Prazni smo poput praznih posuda”, naglasio je vlč. Belčić istaknuvši da smo blaženi svi mi svaki puta kada povjerujemo da se po nama Gospodin želi objaviti svijetu. “Nitko ovdje nije beznačajan, nitko broj. Gospodin svakome zna ime, svakoga gleda sa smiješkom. Svakome se raduje i želi uvući u onaj divan odnos Trojstva koji je odnos ljubavi. Otac koji se potpuno daruje Sinu, Sin koji potpuno prihvaća Oca i Duh Sveti koji je ta veza među njima koja se izlijeva na svijet. U tjednu smo nakon Uzašašća Gospodnjega gdje želimo i mi iščekivati Duha Svetoga i vrijeme da se, ako nismo već prije, sada i ovdje otvorimo Duhu Svetome. Što nam Gospodin obećava?”, upitao je okupljene vjernike vlč. Belčić.

“Što mi govori križ kada ga vidim? Da je moj život besmislen? Što govori o ljudskoj patnji? Da treba bježati i utapati se u alkoholu, drogi, korupciji, pokvarenosti? Meni to ne govori. Meni govori da ima Jedan koji me toliko ljubio da je ušao u moj pakao, moju unutarnju tamu, da tamo umre za mene i uskrsne te mi kaže da za mene ima šanse, da sam pozvan u život i dadnem ploda.”

Govoreći o potrebi da se vratimo k sebi poput Petra, vlč. Renato Belčić rekao je da nas ni grijeh ne smije spriječiti u onome što je naša zadaća na svijetu. “Imamo posla i naš grijeh nas ne smije spriječiti u tome. “Bog nam je pokazao kako se ljubi kada je umro i sašao nad moj pakao, da tamo uskrsne za mene. Gledaj na zadaću koju ti je Bog dao. Gospodina nije toliko briga za našu izdaju. Izdaja će uvijek biti. Pogledajte učenike, svi su se razbježali. Onaj koji je apostolski prvak i na njemu je sazdana Crkva je trostruki izdajica. I njemu Krist govori: “Kada dođeš k sebi, učvrsti braću u vjeri.” Dakle, kada dođemo k sebi možemo vršiti našu misiju. Ne trebamo biti fokusirani na našu nesavršenost. Gospodin oprašta. Postoji sakrament ispovijedi. Treba svjedočiti Onoga koji je život jer mnogi žive u neživotu, poluživotu. Ne osjećaju radost, a ta radost se može dobiti samo u odnosu s Onim koji je život”, naglasio je vlč. Belčić.

Na kraju je rekao da je sv. Antun bio vrlo pobožan Bogorodici i da je poput njega i mi trebamo nasljedovati. “Ako želimo dobiti moć njegova zagovora onda trebamo slijediti primjer njegova ponašanja. Danas je Majka Božja od Kamenitih vrata. Sjećamo se one slike koja jedina nije izgorjela u požaru koji je zahvatio cijeli grad. Zato je ostala znak Nade, jer je Blažena. Zato što je povjerovala. Braćo i sestre, neka nam Gospodin umnoži vjeru i učvrsti nadu. Nada je posljedica radosti kada dođemo u doticaj s Gospodinom koji je u nama. Kada više ne budemo izvan sebe, tada ćemo imati radost koja rađa nadu. Tada ćemo moći prolaziti s radošću sve trenutke našega života, lijepih, ugodnih, bolnih i uvijek ćemo moći imati nutarnju svježinu koja je posljedica radosti. Zato što ništa ne može ispasti iz Božjih ruku koji svjetove drži u svojim rukama. Što može propasti i poći krivo pod njegovim očinskim pogledom? Zar zlo može imati zadnju riječ nad onima koji zazivaju ime Onoga koji je život?”