Biskup Brian Farrell rođen je u Irskoj. Kao bogoslov studirao je u Španjolskoj, Italiji i SAD-u te je za svećenika zaređen 1969. Nakon što je obavljao razne pastoralne službe i radio kao odgojitelj u nekim sjemeništima, uglavnom u Sjedinjenim Državama, 1981. stupio je u službu Svete Stolice pri Državnom tajništvu. Doktorirao je teologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana 1983. s tezom o sakramentalnim odnosima podijeljenih kršćana. U prosincu 2002. imenovan je naslovnim biskupom Abitine i tajnikom Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana, kao i potpredsjednikom Povjerenstva Svete Stolice za vjerske odnose sa židovstvom. U tom svojstvu organizira aktivnosti Vijeća, posebno razne međunarodne teološke dijaloge s ekumenskim partnerima. Osobno sudjeluje u nekim od tih međunarodnih događaja te u službenim posjetima kao član izaslanstva Katoličke Crkve. Zanimljivo je da je i njegov brat Kevin također biskup i kardinal te pastoralno upravlja biskupijom u Dallasu (SAD).

Teme razgovora objavljenog na portalu Katoličkog tjedna Nedjelja bile su ekumenizan u našim danima, izazovi za dijalog među kršćanima u vrijeme pandemije, poteškoće između Ruske i Ukrajinske Pravoslavne Crkve, molitvene inicijative među podijeljenim kršćanima, budućnosti ekumenskog dijaloga i drugo.

„Ostanite u mojoj ljubavi i donosit ćete mnogo roda“ (Iv 15,5-9) središnja je poruka ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana. Je li primjetna Kristova ljubav među kršćanima danas?
Prije svega, zahvaljujem Vam na prilici koja mi je pružena pozdraviti čitatelje Katoličkog tjednika na početku ove nove godine. Nažalost, 2021. započinje u znaku pandemije. Međutim, moramo ostati uvjereni da će, ako svi odradimo svoj dio posla, čovječanstvo izići bolje iz ove kušnje. Mi kršćani, kao i svi vjernici, znamo da upravo u kušnjama možemo i moramo ojačati ljubav prema bližnjemu, solidarnost s onima koji nas trebaju. Na taj način svjedočimo da smo razumjeli srce objave, evanđelje: Bog je nas prvi ljubio i ako ostanemo u toj njegovoj ljubavi, urodit ćemo mnogim plodovima.

Odlomak odabran za ovogodišnju Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana, 15. poglavlje Ivanova evanđelja, predlaže Isusove riječi učenicima u trenutku velike neizvjesnosti i zabrinutosti: na Posljednjoj večeri, večer prije njegove smrti, Isus im povjerava svoju najintimniju volju – da ostanu sjedinjeni u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Samo ako izdanci ostanu sjedinjeni s trsom, imat će vitalnosti i donijeti plod. Dobro vino ne dolazi samo iz grožđa, već i iz grožđa koje je sve dobilo od vinove loze.

Vi ste me pitali je li Kristova ljubav primjetna među kršćanima danas? Oko sebe vidimo toliko slabosti, toliko grijeha, toliko bijede. Ali vidimo i toliko dobrote, toliko služenja drugima, toliko posvećenosti beskonačnim oblicima pomoći i dobročinstva. U ovim vremenima moramo biti zahvalni liječnicima i medicinskim djelatnicima, odgajateljima, socijalnim službama, roditeljima koji vole svoju djecu. Ljubav je to koja se izražava u konkretnim činjenicama u onom što održava naša društva.

U proteklim godinama između 18. i 25. siječnja kršćani su se okupljali kako bi zajedno molili za jedinstvo. Jesu li vidljivi plodovi tih molitava?
Razdijeljenost među kršćanima protivna je Gospodnjoj volji. Uvijek se mora moliti za prevladavanje razdvojenosti. Tradicija posvećivanja posebnog tjedna Molitvi za jedinstvo kršćana postoji stotinu godina. Vremenom je postajala sve poznatija i prakticiranija. Nebrojeno je plodova ekumenskog pokreta. Nakon stoljeća sukoba, Crkve se sada kreću prema uzajamnom poštovanju, suradnji i zajedništvu. Svatko može vidjeti koliko se puta Papa, patrijarsi, najviše vođe Crkava sastaju i mole zajedno; ali i na lokalnoj razini, u župama, udrugama, svetištima, kršćani različitih tradicija okupljaju se kako bi zajedno čitali Sveto pismo, molili i činili djela milosrđa. Toliki su plodovi!

Ovogodišnja Molitvena osmina za jedinstvo kršćana se događa u vremenu pandemije koronavirusa. Može li ova teška situacija uzrokovana pandemijom dodatno zbližiti kršćane?
Sjećam se nedavne izjave pape Franje: „U ovom povijesnom trenutku, obilježenom ekološkom krizom i ozbiljnom ekonomskom i socijalnom neravnotežom, pogoršanom pandemijom koronavirusa, bratstvo nam je potrebnije više nego ikad… Bratstvo temeljeno na stvarnoj ljubavi sposobno je susresti se s drugim koji je drugačiji od mene, trpjeti njegove patnje, prilaziti i brinuti se za njega čak i ako nije iz moje obitelji, moga naroda i moje religije; on se razlikuje od mene, ali on je moj brat, moja sestra. A to vrijedi i za odnose među ljudima i nacijama.“ Ovo je izazov sadašnjeg trenutka: izići iz sebe kako bismo napravili mjesta za druge, čak i one koji su daleko. Vidjeli smo toliko kršćana i mnogo ljudi dobre volje koji su odgovorili na pandemiju pokušavajući pomoći drugima u nevolji ili patnji. Solidarnost okuplja ljude; sebičnost stvara razdvojenost. Tako da je istina kako u doba COVID-a postoji mnogo primjera kršćana različitih vjeroispovijesti koji rade zajedno za dobrobit svih.

Jedna stvar koja ujedinjuje sve kršćane su progoni na različitim stranama svijeta. Je li ekumenizam danas najvidljiviji u zajedničkom trpljenju Isusovih učenika?
Podjele su ovdje na zemlji. Kada mučenici dolaze u nebo, svi su sjedinjeni s Gospodinom. Nažalost, povećava se broj kršćana svih Crkava koji su progonjeni – nasiljem ili na suptilniji, ali stvaran način. Postoje regije u kojima je mučeništvo bliska i konkretna stvarnost. Oni koji čine ovo nasilje ne razlikuju katolike, pravoslavce ili protestante. Svi su ujedinjeni jer nose Kristovo ime.

Vi ste tajnik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva među kršćanima. Kako ocjenjujete ekumenski dijalog i koje biste inicijative posebno izdvojili?
Nedavno je Papinsko vijeće obilježilo 60. obljetnicu svoga utemeljenja od pape Ivana XXIII. 1960., uoči Drugog vatikanskog sabora. Jedna od njegovih zadaća bila je uvrstiti temu jedinstva kršćana na dnevni red Koncila. To je zapravo bio trenutak kada je Katolička Crkva formalno ušla u ekumenski pokret. Nakon Sabora ovaj je ured nastojao uspostaviti i promicati dobre odnose s drugim kršćanskim Crkvama, kako na razini života, tako i na razini teološkog dijaloga, kako bi se prevladale kontroverze iz prošlosti. Danas smo u kontaktu i u dijalogu s praktično svim kršćanskim zajednicama. Napravili smo mnogo koraka naprijed u usporedbi s onim gdje smo bili prije 60 godina u odnosima s drugim Crkvama.

Svjedoci smo poteškoća u dijalogu između pravoslavnih Crkava u Ukrajini i Rusiji. Koliko takva situacija utječe na ekumenizam općenito?
Naravno, na putu potrage za jedinstvom, osim napretka, postoje i prepreke te trenutci poteškoća. Ekumenski stav je poštivanje unutarnjeg života drugih Crkava. Molimo i nadamo se da će se unutarnje poteškoće u pravoslavlju riješiti pod vodstvom Duha Svetoga. U međuvremenu je istina da te napetosti utječu na dijalog, ali i dalje razgovaramo sa svima.

Na tragu prethodnog pitanja, koji su aktualni izazovi za ekumenski dijalog?
Očito su izazovi različiti, ovisno o dijalogu. Spomenut ću samo neke. Dijalog s pravoslavnim crkvama, koji se uglavnom usredotočuje na ekleziološko pitanje odnosa između primata i sinodalnosti, zahtijeva vrlo temeljita proučavanja, a obilježen je i teškom povijesnom baštinom. Kod povijesnih crkava Zapada (anglikanaca, luterana, reformiranih…) temeljni je problem različito tumačenje pojma Crkve, a time i sakramentalnosti i ministerijalne službe; pojavljuju se i novi izazovi povezani s etičkim i moralnim pitanjima te poteškoće u samom procesu dijaloga zbog slabljenja odnosnih teoloških tradicija. Kod slobodnih crkava (baptistička, metodistička, menonitska…) postoji iskrena želja za dijalogom s Katoličkom crkvom, ali ovdje, pored razlika koje se obično doživljavaju s povijesnim protestantizmom, postoji i problem prozelitizma koji u nekim dijelovima svijeta ima za cilj i obraćenje drugih kršćana, uključujući i katolike. Taj se problem posebno osjeća u odnosima s nekim pentekostalcima i evangelicima te s onim strujama koje se smatraju „restauracionistima“, odnosno koje vjeruju da pod Božjim vodstvom moraju zauzeti mjesto povijesnih Crkava koje bi se odmaknule od čistog evanđelja.

Papa Franjo nedavno je izdao encikliku Fratelli tutti u kojoj ponovno progovara o sveopćem bratstvu među narodima. Može li se govoriti o sveopćem bratstvu bez prethodnog bratstva među kršćanima?
Papa Franjo govori o snu o čovječanstvu u miru, solidarnom, sposobnom za prevladavanje sukoba, nejednakosti i različitih ekonomskih, socijalnih i obrazovnih nepravdi koje pogađaju narode. Ali bez snova ne bi bilo vizije, energije, kreativnosti, žrtve za dobro drugih. Papa Franjo zna da budućnost svijeta može biti svijetla ili pogubna. Stoga on potiče sve da preuzmu odgovornost za izgradnju boljeg svijeta temeljena na bratstvu, koje nije ništa drugo do ljubav prema bližnjemu. Jasno je da tu odgovornost prvo imaju kršćani, upravo zato što je to bit evanđelja.

Kako u budućnosti vidite ekumenski dijalog? Jesu li potrebne neke nove ideje i pristupi?
Možda nije pitanje novih ideja i novih pristupa, već obnovljena povjerenja u Boga koji je prvi zainteresiran za jedinstvo svih; riječ je o obnovljenoj predanosti i obnovljenoj hrabrosti da iza sebe ostavimo pogrešne ideje koje smo stvorili jedni od drugih. Jedinstvo će biti dar milosti. Milost je vatra koja pročišćava, svjetlost koja obasjava istinom i mir koji ublažava kontraste i liječi rane. Naravno da moramo naporno raditi kako bismo stvorili uvjete potrebne za milost. Budućnost ekumenizma ovisi o tomu.

Vjerujem da Vam je poznato kako u Bosni i Hercegovini, osim katolika, žive pravoslavci, muslimani, židovi i ostali. Koja je Vaša poruka narodima u ovoj zemlji?
Svim građanima Bosne i Hercegovine želim ono što papa Franjo potvrđuje u svojoj enciklici o sveopćem bratstvu – da svatko ima srce otvoreno za sve. Nikomu ne smijemo zatvoriti srce, unatoč bolnoj prošlosti koju smo naslijedili. Ne zatvarajte svoje srce za snom o puno boljem svijetu, što je moguće jer je Bog na strani onih koji traže dobro drugih i ne žive samo za sebe. A čitateljima Katoličkog tjednika želio bih reći: „Pomolimo se svi i radimo za jedinstvo jer to Bog želi.“ Neka nova godina bude vrijeme milosti, bratstva za dobrobit vaše zemlje i svijeta.

S tajnikom Farrellom razgovarao je Dražen Kustura iz redakcije Katoličkog tjednika.