Đakovačko-osječka nadbiskupija ove godine zbog preventivnih mjera s obzirom na opasnost od zaraze koronavirusom nije bila u mogućnosti na uobičajeni način organizirati Nadbiskupijsko spomen-hodočašće u Vukovar, ali je ipak, 21. godinu za redom, sudjelovala u obilježavanju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Hrvatskoga Podunavlja.

Ipak, manji broj hodočasnika iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, drugih krajeva Hrvatske i inozemstva, predvođen nadbiskupom Đurom Hranićem i pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem, uz Vukovarce, hrvatske branitelje i njihove obitelji, sudjelovao je u programu ispred Nacionalne memorijalne bolnice „Vukovar“, u Koloni sjećanja i na misi zadušnici na Memorijalnom groblju.

Nakon sudjelovanja u Koloni sjećanja, molitvu kod središnjeg križa na Memorijalnom groblju predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Počast poginulima u obrani Vukovara polaganjem vijenca i paljenjem svijeća odali su posljednji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković – Mladi Jastreb, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, vukovarsko-srijemski župan Božo Galić te zamjenica gradonačelnika Grada Vukovara Ivana Mujkić.

Svečanu euharistiju na Memorijalnom groblju predslavio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Koncelebrirali su nadbiskup Hranić, beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar, i pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić, provincijski ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto, generalni tajnik HBK vlč. Krunoslav Novak, ravnatelj Hrvatskog Caritasa i Hrvatske katoličke mreže mons. Fabijan Svalina te ravnatelj Hrvatske inozemne pastve vlč. Tomislav Markić.

Pozdravna riječ nadbiskupa Đure Hranića

Nadbiskup je na početku pozdravio branitelje, članove udruga proisteklih iz Domovinskog rata, članove obitelji stradalih branitelja, civilnih žrtava, prisutne biskupe i svećenike, vukovarske i druge oce franjevce, sve ostale redovnike, redovnice, bogoslove i ujedinjeni pjevački zbor triju vukovarskih župa te predstavnike državnih vlasti Republike Hrvatske.

„Na današnji Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, dok se posebno spominjemo vukovarskih branitelja, žrtava Hrvatskog Podunavlja te svih ostalih osoba koje su se cijenom svoga vlastitoga života ugradile u događaje u kojima se rađala sloboda naše domovine Hrvatske, svi mi ovdje okupljeni na ovom memorijalnom groblju i oni koji su s nama ujedinjeni posredstvom sredstava društvenoga priopćavanja, svoje misli, osjećaje i nade stapamo u snagu najveće kršćanske molitve: u slavlje euharistije – zagledani u Krista, Kralja mučenikâ, u kojemu neprolazno sjaje istina, vrijednost i plodovi svih branitelja i svih žrtava Domovinskog rata te svih naših ljudskih križeva i umiranja“, poručio je mons. Hranić.

Posebno je potaknuo na poštivanje mjera prevencije od zaraze koronavirusom. „Vaš dolazak ovamo i u ovoj situaciji realne opasnosti od zaraze, govori o tome koliko Vam je sveta žrtva Vukovara, svih poginulih, svaka pretrpljena bol i svaka suza te cjelovita istina o Domovinskom ratu. I baš zato Vas molim da i mi danas budemo velikodušni u svojoj poniznosti i samozatajnosti te da u najvećoj mogućoj mjeri poštujemo molbe i smjernice naših epidemiologa“.

Misu za sve pokojne i nestale u Domovinskom ratu nadbiskup i metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. „Ovdje biti prisutan, znajući što se dogodilo, ne može se bez posebnih drhtaja srca i osjećaja duše. Spontano se u srcu budi poštovanje i osjećaj pouzdanja u Boga“, rekao je na početku propovijedi.

„Danas, nakon devet godina, ponovo predvodim ovu misu i slavim je s istim osjećajima vjere. Ovdje biti prisutan, znajući što se dogodilo, ne može se bez posebnih drhtaja srca i osjećaja duše. Spontano se u srcu budi poštovanje i osjećaj pouzdanja u Boga. Po njima je ovaj grad Vukovar postao simbol bola, ali i hrabrosti i vjernosti za slobodu čovjeka, naroda i Domovine. Ovdje posebno izražavam osjećaje solidarnosti sa svima koji su ranjeni gubitkom svojih najbližih. U prvom redu došli smo moliti za duše svojih pokojnika. Ta nas molitva treba pročistiti od svake gorčine i negativnih naboja, koji se, po ljudsku, olako javljaju na ovim mjestima stradanja. Došli smo izraziti dužno poštovanje svim ovim žrtvama. Tim poštovanjem želimo čuvati dužno sjećanje na njih, ali i na cijenu slobode, koju mi danas živimo i izgrađujemo. Time ćemo obnoviti vrednovanje življenja sadašnjosti. Vidimo da javno mnijenje i politička „prepucavanja“ guraju te plemenite osjećaje i pamćenje u zaborav“, istaknuo je kardinal.

„Da bismo čuvali pročišćeno pamćenje i stvarali ispravne preduvjete suživota, potrebno je imati hrabrosti svaku stvar nazvati pravim imenom i činjenice promatrati kroz uzroke i posljedice. Bez istine i pravde nema stabilnog mira ni vraćanja povjerenja. Mržnja, čiji su plodovi ovi zločini, ne smije imati glavnu riječ. Da bi došlo do praštanja, valja priznati zločin. Zato molimo za sve zločince da ih Bog takne u srcu i baci na koljena te postanu svjesni svojih zločina. Jedna majka, plačući za sinom, moli Boga da ne da miran san onomu koji je ubio njezinoga sina dokle god se ne pokaje za svoj zločin“, dodao je.

Istaknuo je da vjera stvara klimu suživota, praštanja, pomirenja i vraćanje povjerenja. „Ne može se graditi proces pomirenja i povjerenja bez nutarnje katarze, koja se oslanja na Isusove riječi iz Evanđelja: ‚Istina će vas osloboditi‘. Tko ne želi istinu, taj staje iza zla koje brani i tako podržava negativni naboj među ljudima. Nijedan se zločin ne smije braniti. Tko se od zločina ne distancira, taj postaje sudionik i sukrivac zločina. To vrijedi i za pojedinca i za zajednicu“, podsjetio je kardinal.

„Zato prikazujemo ovu svetu misu Kristu, Kralju mučenika, liječeći svoje rane u Kristovim ranama, tražeći utjehu i snagu u Kristovom križu. To je proces oslobađanja od svakog otrova, od svake mržnje i svake osvete, jer snaga križa pobjeđuje u srcima vjernika. Krist je mir naš. U središtu naše komemoracije u ovim tjeskobnim vremenima covida-19, jest susret s Uskrslim Kristom koji je zlo pobijedio i postao naš mir u srcu i u savjesti, da bi mogli graditi mir među nama“, nastavio je.

Govoreći o vrijednosti žrtava rata naglasio je da smo i danas „iznenađeni da nekima smeta kada s poštovanjem pamtimo žrtve čiji su životi ovu grudu posvetili svojom krvlju, znojem i suzama. Kako da na mlađe naraštaje prenesemo vrednovanje žrtava i pomognemo budućim pokoljenjima da ovdje vide svoju budućnost? Učeći ih da prihvate Isusa u svoj život i prepoznaju da je Krist Put, Istina i Život. Ne dajmo iščupati iz svoga srca i naše vjere Krista uskrsloga koji nas poziva da uzmemo svoj križ i da ga slijedimo.“

Kardinal je zatim ustvrdio da „nitko nema pravo – ni moćnici ovoga svijeta, ni pojedini domaći i svjetski mediji – dirati rane i bol onih koji krvare radi gubitka svojih najbližih. Nitko nema pravo vrijeđati žrtve onih koji su svoju krv pa čak i dijelove svoga tijela ugradili u tu grudu. Ta gruda, koju Domovinom zovemo, posvećena je tolikim žrtvama. Ako to ne znamo poštivati, onda u nama nema ni ljudskog, ni vjerničkog ni nacionalnog dostojanstva. Ovim ne želim izazivati gorčinu ni mržnju, a pogotovo ne osvetu, nego jasno reći da pravi dijalog, koji vodi pomirenju, počiva na prihvaćanju istine.“

Osvrnuvši se na osjećaje koje budi ovaj državni spomen-dan rekao je da „nije sramota zaplakati u svojoj boli, ali ta bol nas ne smije zaslijepiti nego nam pomoći da nadu u srcu i u životu nosimo. Znamo da je Isus toliko volio svoj grad Jeruzalem da je nad njim ljudski zaplakao jer je njegovim stanovnicima želio donijeti spasenje. Kada vidimo koliko se bezdušnosti nadvija nad Domovinom, srce nam ponovo krvari i suze ponovo naviru. U svemu tome smo zahvalni Isusu uskrslom koji nas jača da se suočimo sa svim lažima, s brojnim interesima i tolikim ‚tvornicama‘ nesloge. Mi ne trebamo umnažati broj žrtava da bi pridobili svjetsku naklonost kao što to pojedini nameću u javnosti. Previše je i ova brojka stradalih koja nas je ovdje okupila. Ne trebamo samilost velikih koji ne znaju prepoznati boli malih. Mi moramo sami sebe vrednovati, svoje voljeti i iz toga graditi poštivanje drugih i drugačijih. Ničije žrtve ne želimo ignorirati. Ali imamo pravo čuvati dužno poštovanje prema žrtvama onih koji svoj život i žrtve ugradiše u ovu zemlju koju Domovinom zovemo.“

„Ovi mrtvi, koji život položiše, kao da nam poručuju: volite život i ne bojte se života! Tko njiše kolijevku, njiše budućnost svoga naroda. U našu narodnu povijest utkano je Evanđelje i krštenje koji su protkali svu našu povijest i kulturnu baštinu. Kao da nam ovi pokojni poručuju: ako poštujete našu smrt, znajte ispravno živjeti i ne gazite svoje svetinje koja vam dušu jačaju. Dan Gospodnji i nedjeljna misa su izvor životnosti. Ne smijemo dozvoliti da u ime iskrivljene demokracije, koliko god je nazivali slobodom, gazimo Božje, moralne i naravne zakone. Okupljeni na ovoj grudi, natopljenoj krvlju nevinih žrtava, došli smo nadahnuti se životom onih koji su platili tu najvišu cijenu.“

Istaknuo je u nastavku ljubav prema Bogu i bližnjemu kao najveće zapovijedi, a homiliju je zaključio riječima: „Što ne želim da meni drugi čini, ni ja ne želim činiti drugima i obratno. Krist uskrsli je naša nada. Iz vjere u njega smo došli iskazati poštovanje ovim i svim žrtvama te istinski vjerovati u pobjedu dobra i svjesno se opredijeliti na stranu dobra.“

Prije blagoslova, kardinal Puljić predvodio je Molitvu za dar ljubavi i praštanja. Euharistijsko slavlje pjevanjem su uveličali združeni zborovi vukovarskih župa sv. Filipa i Jakova, sv. Josipa radnika – Borovo naselje te Blažene Djevice Marije Kraljice mučenika, uz glazbenu pratnju s. Mirele Štraub i dirigentice Marije Brković.

U okviru obilježavanja, državni dužnosnici su poslije mise obišli nedavno obnovljeni Vukovarski vodotoranj te položili vijenac i upalili svijeću na Spomen-obilježju na mjestu masovne grobnice na Ovčari.

Temeljem Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj donesenog 14. studenoga 2019., 18. studeni od ove godine obilježava se kao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.