Govor nadbiskupa Hranića na objavi imenovanja biskupom mons. Svaline
Foto: IKA/Ivan Ojdanić // mons. Fabijan Svalina i mons. Đuro Hranić
Zagreb (IKA)
Govor đakovačko-osječkoga nadbiskupa i metropolita Đure Hranića na svečanoj objavi imenovanja mons. Fabijana Svaline srijemskim biskupom koadjutorom u četvrtak 7. listopada u središtu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu.
Dragi novoimenovani biskupe koadjutore srijemski, dragi Fabijane!
U ime ovdje prisutnoga mons. Marina Srakića, nadbiskupa u miru; u ime mons. Ivana Ćurića, pom. biskupa i u ime svih svećenika, redovnika, redovnica, vjeroučitelja te svih ostalih Kristovih vjernika laika Tvoje rodne Đakovačko-osječke nadbiskupije, od srca Ti čestitam na današnjem imenovanju.
Srijemska i Đakovačka ili bosanska biskupija sjedinjene su pod upravu istoga biskupa 1773. godine i tako su živjele i djelovale sve do 2008. godine, kada je Srijemska biskupija ponovno osamostaljena, a Đakovačka ili bosanska uzdignuta na rang Đakovačko-osječke nadbiskupije i metropolitanskoga sjedišta. No, 235 godina zajedničkog života uvelike je obogatilo i označilo život i jedne i druge biskupije. U tom su razdoblju rođene i neke zajedničke crkvene ustanove. Prije 13 godina bila je potpisana Konvencija između dviju biskupija koja je uredila granice, biskupijsku pripadnost i status svećenika, vlasništvo crkvenih ustanova i vremenitih dobara, uzdržavanje svećenika i župa, skrb za kulturna dobra te personalnu i vremenitu podršku i pomoć Đakovačko-osječke nadbiskupije Srijemskoj biskupiji. Vrijednost te Konvencije u trajanju od 10 godina istekla je 2018. godine. No, budući da smo svi zajedno studirali i da se svi poznajemo, svećenici inkardinirani u jednu i u drugu biskupiju osjećaju da smo svi braća. Budući da Srijemska biskupija živi u znatno težim okolnostima od Đakovačko-osječke nadbiskupije, i nakon isteka Konvencije nastavljena je i financijska i personalna pomoć Srijemskoj biskupiji. A ono što, iako Konvencijom predviđeno, nije bilo ostvareno kroz proteklih 13 godina, i dalje ostaje izazovom i za Đakovačko-osječku nadbiskupiju.
Zato dragi biskupe Fabijane, dok Ti u ovom trenutku imenovanja čestitamo na povjerenju onih koji su bili pitani i koje Ti je iskazao Sveti Otac, želim Ti kao brat reći sljedeće:
1. Mi vjerujemo da je u tom povjerenju koje Ti je iskazano Bog na djelu te da Te on sam izabire i šalje. Crkva je njegova, a Ti si pozvan biti njegov ponizni i njemu odani sluga, srcem i raspoloženjem kakvo je imala Blažena Djevica Marija, koju Crkva danas časti kao Kraljicu Krunice, koja je bila i jest i naša majka i zaštitnica i u najvećim poteškoćama. Ne boj se, zato, nove službe, te izazova i zadaća koje su pred Tobom. Nisi sam. S Tobom je Gospodin koji Te poziva i šalje i koji će Te krijepiti i voditi svojim Svetim Duhom. A Kraljica Krunice i Gospa Tekijska bit će Ti pomoćnica, zaštitnica i Majka.
2. Znaj, dragi Fabijane, da će i Tvoja rodna Đakovačko-osječka nadbiskupija nastojati biti Ti svesrdna podrška u svemu onome što se očekuje od Tebe. Tu zadaću naše daljnje, pa i još zauzetije, pomoći i podrške Tebi u Tvojoj službi, te Srijemskoj Crkvi, prepoznajemo i u činjenici da je Sveti Otac biskupom koadjutorom srijemskim s posebnim ovlastima imenovao Tebe – svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, vjerojatno, među ostalim, i zato da dodatno unaprijedi te olakša postojeću komunikaciju, povjerenje i suradnju između naših biskupija i nas kao pastira. Vjerujem da će povjerenje koje Ti je iskazano imenovanjem na doista odgovornu i osjetljivu službu unijeti dodatni mir i osnažiti pastoralnu raspoloživost svećenika koji djeluju u Srijemskoj biskupiji te da će to povjerenje olakšati da se među svećenicima Đakovačko-osječke nadbiskupije pronađu i nove osobe koje su spremne staviti Ti se na raspolaganje i pomoći u ostvarenju svega onoga radi čega si danas imenovan biskupom koadjutorom srijemskim s posebnim ovlastima.
Zahvaljujem u tom kontekstu, Vama preuzvišeni gospodine apostolski nuncije, kao i apostolskom nunciju u Republici Srbiji na Vašoj osjetljivosti za posebnosti naše Đakovačko-osječke crkvene pokrajine i za dobrobit drage nam Srijemske biskupije. Molimo Vas da Svetom Ocu prenesete izraze naše sinovske zahvalnosti i naše iskrene odanosti i ljubavi.
3. Ne sumnjamo, dragi novoimenovani biskupe, u Tvoju dobru suradnju i poštovanje u odnosu prema biskupu srijemskom mons. Đuri Gašparoviću. Budi mu brižan i plemeniti brat, te dobri otac svim srijemskim svećenicima – jer pravilo „Gledajte kako se ljube“ i danas je najbolji znak naše kršćanske vjerodostojnosti i našega identiteta.
4. Naše dvije biskupije su još od rimskih vremena geografski smještene na susretu Istoka i Zapada. Sve tri biskupije u Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini na svom teritoriju imaju sjedište po jedne od eparhija Srpske pravoslavne Crkve. Biskupije u sastavu Đakovačko-osječke crkvene pokrajine prepoznaju, zato, njegovanje ekumenskog dijaloga i povjerenja te promicanje suradnje i zajedništva između naših biskupija i eparhija svojom specifičnom zadaćom, koja može i treba olakšavati senzibilnost te ekumensku osjetljivost Hrvatske biskupske konferencije, preko koje se redovito vodi i ekumenski dijalog na razini dviju Crkava – Katoličke i Srpske pravoslavne Crkve, i koji uvelike utječe na ukupne odnose između dviju Crkava. Srijemska biskupija u tome ima i može imati sasvim posebnu i dragocjenu ulogu.
Neka Te, dragi brate Fabijane u službi koja je pred Tobom, nadahnjuje, prosvjetljuje, snaži i vodi Duh raspetoga i uskrsloga Gospodina, a Djevica Marija – Gospa Tekijska neka Ti izmoli raspoloživost svoga predanja Isusu Kristu i neka Te čuva njemu trajno odanim.