Govor predsjednika HBK zadarskoga nadbiskupa Želimira Puljića

2. U prigodi preuzimanja službe ordinarija ovih časnih hercegovačkih biskupija dužnost mi je uputiti riječ podrške i zahvale Vama, mons. Petre Paliću, za Vaš dosadašnji rad, te poželjeti obilje Božjega blagoslova na početku Vašega novoga odsjeka života i rada koji je pred Vama. U zadnje tri i pol godine, od siječnja 2017. kad su Vas hrvatski biskupi izabrali za generalnog tajnika HBK, ovo je treće mjesto Vašega boravka: Od Zagreba preko Hvara do Mostara. Kad je u ožujku 2018. godine ondašnji apostolski nuncij u RH, mons. Giuseppe Pinto, objavio u zgradi HBK na Ksaveru Vaše imenovanje hvarskim biskupom, bilo mi je milo osjetiti radost nazočnih djelatnika koji su se zatekli na tom događaju. Ali, u isto vrijeme uz očitovanu radost moglo se iz njihovih očiju nazreti i pitanje „kako ćemo bez tebe, Petre”.

Dok izričem radost zbog novog povjerenja koje Vam je očitovao papa Franjo, koristim prigodu kao predsjednik HBK zahvaliti od srca za Vaš predani rad u Tajništvu HBK. Posebice što ste dobro i umješno surađivali s hrvatskim biskupima i odano im služili, te mudrim savjetima i prijedlozima pridonosili uspješnom radu konferencije u svim njezinim programima i projektima. A, onda, prije dva mjeseca, 11. srpnja 2020. godine, sustiže nas vijest o Vašem imenovanju mostarsko-duvanjskim biskupom i apostolskim upraviteljem Trebinjsko-mrkanske biskupije. Papa Franjo sada, dakle, umjesto jedne biskupije s „tri otoka” povjerava Vam dvije dijeceze s četiri povijesna naslova: Mostarsko-Duvanjske i Trebinjsko-Mrkanske biskupije.

3. Potaknut ovim četverostrukim naslovom Vaših dijeceza usuđujem se između ostalog izreći i četverostruku želju za blagoslovljeno djelovanje na ovim prostorima odakle je poteklo i nekoliko sadašnjih apostolskih nasljednika.

a. Vaše služenje na otajstven način umreženo je u zajedništvo s drugim biskupima našeg naroda, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, a i šire. Zajedništvo apostolskih nasljednika i djelitelja svetih tajna nije obično, nego sakramentalno.

Utkano u otajstvo apostolske službe ono čini da Crkva bude „dom i Škola zajedništva”, kako je ulaskom u novo tisućljeće poželio sveti Ivan Pavao II. (NMI 43., 2001.). A obilježeno je „prijateljstvom braće koja otklanjaju suparništvo, nepovjerenje i ljubomoru”, te na život i stvari gledaju „očima vjere i srca koje je usmjereno na otajstvo Presvetoga Trojstva” (ibid.). Neka Vas Duh Božji vodi u ostvarenju takve „škole zajedništva” na prostorima ove blagoslovljene zemlje Hercegovine.

b. Dokumenti o biskupskoj službi naglašavaju kako „biskup nije privatni vjernik, već javni svjedok vjere” koji je pozvan ne samo „svjedočiti i njegovati ono što vjeruje, već prosuđivati i na primjeren način nalagati što se ima vjerovati”. Ne treba se pri tome plašiti i bojati napada (izvana ili iznutra) i kritike onih koji Crkvu ne poznaju, ne razumiju ili ne vole. Biskup, međutim, nije nikada sâm. Svećenici i Bogu posvećene osobe njegovi su prvi, neposredni suradnici. Oni kao takvi imaju pravo osjetiti dobrotu svoga pastira, koji ih razumije i prihvaća, kori i hvali, hrabri i brani, voli i za njih trajno moli. Jer, on je otac i brat, „pater et frater“, svojih prvih suradnika u djelu spasenja. Neka Vas Isus Krist, naš Otkupitelj i brat, po svojoj kalvarijskoj žrtvi koju svaki dan prikazujete na oltaru, učini vjernim svjedokom svoga evanđelja.

c. Vremena u kojima živimo nisu nimalo lagana. Apostazija je zahvatila dio sekulariziranoga svijeta, pa pojedinci otpadaju i udaljavaju se od vjere. A neki odabiru samo one istine koje im se sviđaju. U takvim okolnostima uloga je biskupa biti prorok, pa s osjećajem odgovornosti i hrabrosti naviještati cjelovitost istina naše svete vjere. Dok srcem dobroga pastira traži što je izgubljeno, on se neće ustručavati razotkriti krive antropologije i zavodljive ideologije koje šire poluistine o čovjeku i svijetu. Istom jasnoćom i odvažnošću on upozorava i na proces sekularizma koji se uvlači u redove Crkve. Neka Vam veliki sveti proroci pomognu u tom svetom poslu, a divni svjedoci vjere iz našega naroda, poput nadbiskupa Petra Čule i blaženog Alojzija Stepinca, neka Vam budu poticaj i uzor u tom zadatku.

d. Žurim privesti kraju ovu prigodnu riječ čestitke, podrške i ohrabrenja, pa završavam četvrtu želju riječima apostola Pavla svom učeniku Timoteju:

– „Propovijedaj, kori, prijeti, opominji, bilo zgodno ili nezgodno; posvećuj i upravljaj” (2 Tim 4,2). Ponovite i ovdje riječi s Vašeg ređenja u Hvaru: „Na tvoju riječ, Gospodine“ (Lk 5, 5), pa poput Abrahama krenite kamo Vas Gospodin šalje (Post 15, 1).

– Uz zagovor i pomoć BDM, Majke Crkve, služite evanđelju u ovoj „krševitoj zemlji koja skriva snagu istine i ljepote“. Gospodinu, koji Vas je pozvao još od utrobe Vaše majke Zore, predajte sve, potpuno i bez pridržaja.

On će Vas voditi sve činite u Njemu koji neka Vas nadahnjuje, krijepi i jača.

Pratio Vas i čuvao blagoslov Svemogućega. A pratit će Vas i moja naklonost i molitvena potpora, kao i potpora kolega biskupa iz Hrvatske kojima ste zauzeto i odano služili. Živjeli i Bog Vas blagoslovio!

Želimir Puljić, nadbiskup zadarski, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije

Mostar, 14. rujna 2020. godine