Predavanje je uslijedilo nakon mise kojom je proslavljen spomendan franjevačkih prvomučenika – sv. Berarda i drugova mučenika I. reda.

Naime, 1219. godine učenici sv. Franje pošli su u Španjolsku da muslimanima navijeste Evanđelje. Ondje su bili uhvaćeni i odvedeni u Maroko. No, ni ondje nisu prestali propovijedati. U gradu Marakešu ponovno su uhvaćeni, bačeni u okove i na razne načine mučeni. Napokon ih je marokanski kralj osudio na smrt. Mučeništvo su podnijeli 1220. godine.

Polazeći od biblijskih (2 Mak 12, 16-45; 1 Kor 3,13-15) i tekstova Katekizma Katoličke Crkve o čistilištu, fra Jozo je mladima pojasnio da je čistilište stanje onih koji umiru u prijateljstvu s Bogom, ali se, premda sigurni u svoje vječno spasenje, još trebaju  očistiti da bi ušli u nebesko blaženstvo.

Na temelju općinstva svetih vjernici koji su još putnici na zemlji mogu pomoći dušama u čistilištu prinoseći za njih molitve, poglavito euharistijsku žrtvu, kao i milostinju, oproste i djela pokore.

Predavanje je završio riječima iz Dogmatske konstitucije Drugoga vatikanskog sabora „Lumen Gentium“ o ulozi Blažene Djevice Marije u ekonomiji spasenja (br. 62) o njezinoj pomoćničkoj spasiteljskoj ulozi: „Jer nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga spasenja…. Zato se Blažena Djevica Marija u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagačica, Posrednica. Ipak se to tako shvaća, da ništa ne oduzima niti dodaje dostojanstvu i moći Krista, jedinoga Posrednika.“

Nakon predavanja, mladi su postavljali razna pitanja o kojima razmišljaju, koja ih muče, i koja se tiče njihova života u gradu s različitim kulturama, vjerama i životnim opredjeljenjima.