Članovi Zagrebačkog područnog bratstva Frame drugoga dana programa prošli su put od Koprivnice do Novigrada Podravskog. Na putu su stali u Koprivničkim Bregima gdje su izmolili Jutarnju molitvu Časoslova i kratko se odmorili. Prolazeći selima pjevali su i svirali svjedočeći Kristovu ljubav i radosnu vijest.

U ostatku dana sudionike je čekao ispunjen raspored. Poslije ručka poslušali su duhovni nagovor fra Vjerana Lazića. Uslijedila je misa te euharistijsko klanjanje. U utorak je na rasporedu dionica puta do Bjelovara.

Članovi Osječkoga područnog bratstva Frame su pak krenuli prema Đakovu. Molitvenu stanku imali su u Viškovcima gdje su se i okrijepili. U Đakovo su stigli iza podneva, te su odmah imali ručak. U dvorištu samostana milosrdnih sestara Svetoga Križa pozdrav i dobrodošlicu uputila im je provincijska poglavarica s. Valerija Široki. Nakon okrjepe program su nastavili predavanjem, zajedničkim i osobnim razmišljanjem i molitvom na temu „Euharistija“. Večernju misu, koju je predslavio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić slavili su u đakovačkoj katedrali.

Biskup Ćurić u homiliji se među ostalim osvrnuo na prvo čitanje iz Pavlove poslanice Korinćanima, rekavši da Pavao jako realistično gleda na čovjeka i njegovu narav, ne zavarava se da nismo krhki, promjenjivi, ograničeni, nesavršeni, i smrtni. „Ali, upravo u tome odsjeva vjera koja je u nama ‚izvanredna snaga‘, ali je Božja, ‚ne od nas‘. Snaga nas vjere, stoga, uvijek usmjerava prema Bogu, čijoj se blizini trebamo otvarati i osjećati je baš na kršćanski način. Ne drugačije, kao da se utječemo nekim poganskim kumirima‘, bogovima koji su proizvod čovjekove kreativnosti; isto tako ne ni na način da se odvajamo od svijeta u potrazi za posebnim iskustvima ‚nirvane‘ i neke nadljudske smirenosti koja bi nas što dulje trebala držati. Ne! Sjetimo se, naša je vjera uvijek vjera utjelovljenja, vjera istine da se Bog utjelovio, da je i sam postao dionikom ljudskoga života, našega svijeta i naše stvarnosti i tako učinio svetim naš život, sav naš ovozemaljski životni put“, istaknuo je biskup.

Spomenuo je potom i sv. Franju Asiškog, čiji primjer, kako je naglasio, pokazuje da su pozvani kršćansku vjeru uvijek doživljavati i graditi kao apostolsku vjeru, uvijek poput apostola, tj. trajno u jednom dvostrukom hodu: biti učenik i biti pozvan: Pođite! Navješćujte Evanđelje sakom stvorenju!

„Kad Isus poziva da ga nasljedujemo, otkriva nam da je vrijedan i dragocjen put križa, trpljenja, i služenja, koliko je moguće više pročišćen od samo ljudskih mjera i računice“, rekao je biskup. Dodao je da to Isus pokazuje i za to dariva snagu i svoga Duha kojim nadahnjuje.

„Dariva nam samoga sebe, trajno i uvijek iznova – u Euharistiji, koju potaknuti i ovogodišnjem Hodom Frame, vi želite još dublje razumjeti i doživljavati, stavljajući u središte euharistijsko geslo: „Tko blaguje Tijelo moje i pije Krv moju, ima život vječni“ (Iv 6,54). Svaki put kad nam Božji Sin dolazi u ‚siromaštvu‘ sakramentalnih znakova kruha i vina, u svijet je posađena klica nove povijesti (EdE) – povijesti koja ne raste nasiljem, nego obraćenjem – u kojoj ‚silnici‘ gube prijestolje, ‚neznatni‘ postaju uzvišeni, kako nas uči Marijin ‚Magnificat‘. Euharistija u sebi nosi snagu jedne intimne, a tako duboke i sveobuhvatne preobrazbe: svijet je obnovljen i obnavlja se samo ljubavlju, u njoj se pred nama otvara komadić ‚novog neba‘ i ‚nove zemlje‘, koji će se u potpunosti ostvariti kad Krist ponovno dođe, u slavi vječnoga života i našega uskrsnuća“, posvijestio je biskup okupljenim članovima Frame.

Na kraju homilije biskup je mladim hodočasnicima naglasio da je potrebno da osnaženi iskustvom euharistije izgrađuju Crkvu i svijet: „Biti okrijepljeni za hod, s nadom, bez očajavanja: poduzimati korake – hodočašća radosti i slavljenja, i ona zahtjevnija hodočašća pomirenja, obnove, ali i ona jako zahtjevna ‚pokornička hodočašća‘, kako nam to ovih dana svojim apostolskim putovanjem u Kanadu pokazuje naš papa Franjo. Naš hod gleda i korake drugih – možda bolne, migrantske, izbjegličke, prognaničke – da im, koliko je moguće više, budemo na pomoć solidarnošću i djelima ljubavi. U lijepi Asiz, na postaje ‚Fraticella‘ – sv. Franje ponesite i prikažite brige, tjeskobe, ali i nade svih ljudi i obitelji ovog našeg kraja, što ih na neki način okuplja i predstavlja ova naša đakovačka katedrala, podignuta u gradu malo manjem od Asiza, u ‚srcu Slavonije‘“.

Na kraju slavlja riječi dobrodošlice sudionicima uputio je domaći župnik Ivan Lenić. Fra Matija Marijić, duhovni asistent Frame Vukovar, zahvalio je biskupu Ćuriću i župniku Leniću za dobrodošlicu, kao i za podršku Hodu Frame.

Po završetku mise članovi Frame i drugi mladi nastavili su druženje uz pjesmu i ples na Strossmayerovom trgu ispred katedrale. Sljedećeg jutra mladi su nastavili svoj Hod prema Vrpolju.

Dalmatinska bratstva na početku su hodočastila od Prugova do Leselice.