Solin su izabrali kao ishodište kršćanskog, nacionalnog i kulturnog identiteta hrvatskog naroda. Na Gospinom otoku uz Jadro, u novosagrađenoj bazilici Svete Obitelji započeli su duhovnu obnovu molitvom Srednjeg časa. Uslijedila je kateheza don Miroslava Vidovića, svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije o novosagrađenoj bazilici prepunoj simbolike. Zidove bazilike prekrivaju mozaici i freske poznatog sakralnog umjetnika p. Marka Rupnika i njegovog tima iz Centra Alettija. U katehezi je don Miroslav povezivao likove i događaje iz povijesti spasenja koji se nalaze na freskama s centralnim prikazom Nebeskog Jeruzalema koji se nalazi na središnjem mozaiku bazilike, a u središtu je Isus Krist Pantokrator. Objasnio je i prikaze svetaca svjedoka opće, hrvatske i lokalne Crkve. U središnjem oltaru su ugrađene moći sv. Dujma.

Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Tomislav Rogić, a homiliju je izrekao don Miroslav. Protumačio je liturgijska čitanja dana gdje je naglasak stavio na dar mudrosti. Potreba razlikovanja ljudske od Božje mudrosti, potrebna je u svakom trenutku. Potrebno je biti u dosluhu s Gospodinom, rekao je. Povezao je sv. Staža, solinskog mučenika kojeg se toga dana spominjalo u liturgiji, koji je dao svoj život za Gospodina. Naoko je njegova smrt izgledala kao ludost svijetu, ali je Bog okreće tu ludost u mudrost. U Božjim očima mi smo ljubljena djeca Božja. Stoga nas Bog neprestano zove k sebi da bismo zajedno s njime bili u Ocu, kako bismo jednom sebe vidjeli u Nebeskom Jeruzalemu…

Djelatnici su obišli i kriptu ispod glavnog oltara u kojoj su pripremljene niše za splitske nadbiskupe, a u koju su već preneseni posmrtni ostaci dvojice biskupa – mons. Frane Franića i mons. Ante Jurića. U kratkom obilasku Gospine crkve u Solinu, djelatnici Katoličke osnovne škole u Šibeniku su se prisjetili njezine bogate i bremenite povijesti u kojoj je i grob kraljice Jelene koja je i dala sagraditi ovu crkvu.

Posjet Manastirinama bilo je iduće odredište djelatnika. Tu ih je dočekao dr. sc. Ante Jurčević, ravnatelj Arheološkog muzeja iz Splita koji im je predstavio povijesnu važnost arheološkog lokaliteta, objasnio etape otkrivanja pojedinih dijelova lokaliteta, sadašnje djelovanje, kao i buduće planove rada. Solin je prvotno postojao pod imenom Salona i bio je grčka kolonija osnovana u 3. st. pr. Kr., a zatim i rimska. Salona je tijekom povijesti imala 60 000 stanovnika i bila je četvrti po veličini grad u Rimskome Carstvu. Bila je središte provincije Ilirik, a kasnije i nadbiskupsko središte ovih krajeva. Prvi solinski biskup bio je sv. Dujam. Djelatnici su obišli i grob sv. Dujma. Grob se sastoji od tri etaže odijeljene masivnim mramornim pločama, a u najdonjoj grobnoj komori, bogato ukrašenoj raznovrsnim mramornim oplatama, bilo je položeno tijelo sv. Dujma. Tijekom najnovijih istraživanja detaljno je dokumentirana zidana konstrukcija grobnice te ostatci žbuke i mramornih oplata. Konzervatorsko-restauratorskim radovima uređeni su vanjski i unutrašnji zidovi, opšiveni su ostatci antičke žbuke na zidovima i detaljno očišćeni ostatci mramornih oplata.

U nastavku stručnog vodstva djelatnike škole je detaljno i zanimljivo proveo Luka vanjski suradnik Muzeja. Obišli su Muzej Tusculum koji je dao sagraditi arheolog najviše zaslužan za otkriće ovog arheološkog lokaliteta, don Frane Bulić, u kojem je i njegova spomen-soba. Obišli su ostatke oratorija A neposredno uz gradske zidine, u kojem su se okupljali kršćani u privatnoj kući na molitve i pouke u vjeri. Povijest kršćanstva je izranjala iz svakog detalja i dijela arheološkog nalazišta: krstionice, prostorno velike bazilike u kojoj su vidljivi prostorni detalji, biskupove palače, ostataka pojedinih privatnih vila, bedema koji su okruživali grad.

Posljednja destinacija hodočašća bilo je etno eko selo Škopljanci u Dalmatinskoj zagori. Danas je to selo zaštićeni spomenik kulture RH i pod strogim nadzorom Konzervatorskog odjela u Trogiru. Etno obiteljsko je imanje u čijem se središtu nalazi dvadesetak starih, kamenih kuća od kojih je njih 12 u potpunosti obnovljeno do najsitnijih detalja kako bi se sačuvao izvorni oblik, poštujući tradiciju i arhitekturu podneblja. Cilj je bio očuvati uspomenu o životu predaka, dočarati sliku o životu u miru i tišini te čarobnoj netaknutoj prirodi.

Hodočasnički dan bio je ispunjen novim spoznajama svakog djelatnika, molitvenim trenutcima i zajedništvom neophodnim za uspješno odgojno-obrazovno djelovanje u novoj školskoj godini.