Hodočašće su vodili staropetrovački župnik Ivan Nikolić i predsjednik Udruge, vjeroučitelj Tomislav Ivanišević. Hodočasnicima su se pridružile tri časne sestre kćeri Božje ljubavi iz Zagreba: s. Danijela, s. Ružica i s. Klara.

Uz molitvu i pjesmu, koju je predvodila s. Danijela , hodočasnici su stigli do prve postaje u Bosni i Hercegovini – Novog Travnika, u kojem postoji zavjetna kapelica, spomenik i Trg Drinskih mučenica. Kapelicu je blagoslovio, u povodu 80. obljetnice mučeništva i 10. obljetnica beatifikacije Blaženih Drinskih mučenica, ubijenih iz mržnje prema vjeri tadašnji vrhbosanski nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić.

Pun autobus hodočasnika dočekao je župnik Župe Presvetoga Trojstva don Anto Ledić i časne sestre koje djeluju u župi.

U župnoj crkvi koja je ukrašena slikama i vitražem Drinskih mučenica, kao i ostalih hrvatskih mučenika i blaženika, don Anto je govorio o izgradnji crkve te o ideji za izgradnju zavjetne kapelice Drinskim mučenicama, spomenika i Trga. Tamošnja župa utemeljena je dekretom od 24. rujna 2003.

Nakon okrjepe, koju su priredili župnik, časne sestre i vjernici, hodočasnici su put nastavili prema Sarajevu, gdje su završili prvi hodočasnički dan.

U večernjim satima vlč. Nikolić predslavio je misu u neobaroknoj crkvi Kraljice svete krunice, koja je ujedno svetište Drinskih mučenica, a nalazi se u sklopu samostana kćeri Božje ljubavi i Zavoda sv. Josipa, gdje je smješten Katolički školski centar „Sv. Josip“.

Kod sestara su hodočasnici večerali i spavali, a prije toga posjetili su sarajevsku katedralu Presvetoga Srca Isusova što je omogućila jedna od sestara koja ima ključeve pa su ušli na sporedni ulaz.

Nakon upoznavanja s prvostolnicom koja je izgrađena 1887. godine zauzimanjem prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, hodočasnici su se pomolili na nad njegovim grobom. Između ostalog, molili su se i za Stadlerovu Slavoniju (rođen je u Slavonskom Brodu).

Drugi hodočasnički dan započeli su ranim ustajanjem i doručkom. Put ih je vodio do Pala, osamnaest kilometara od Sarajeva.

Ondje se nalazi drvena crkva sv. Josipa Radnika sagrađena 1911. godine tijekom austro-ugarske uprave. Izgradili su ju austrijski inženjeri za svoje vjerske potrebe, odnosno šumarske radnike koji su radili u šumi na obradi drveta. Crkva je obnovljena 1983. i predstavlja kulturnu baštinu BiH.

U isto vrijeme su na Palama, svega dvadesetak minuta hoda od crkve, na obližnjim Kalovitim brdima časne sestre Družbe kćeri Božje ljubavi napravile svoj samostan Marijin dom, pa su rado dolazile na misu u crkvu sv. Josipa. U samostanu su održavale osnovnoškolsku nastavu i pomagale susjedima bez obzira na vjeru i narodnost. Inače, sestre kćeri Božje ljubavi došle su u Sarajevo na poziv  nadbiskupa dr. sc. Josipa Stadlera 1882. Poslala ih je utemeljiteljica reda Franziska Lechner. Samostan je stradao od četnika 1941. godine i više nikada nije obnovljen.

Crkvu danas krasi reljef blaženih Drinskih mučenica koji je izradio pravoslavni vjernik s Pala. Drvo u kojem je izrađen reljef je izvađeno iz rijeke Drine.

Pred tim reljefom hodočasnici su se molili blaženicama.

Odande je put nastavljen do Goražda, udaljenog oko 55 kilometara. Taj put sestre su po snijegu prešle za četiri dana, tjerane ljudskom zloćom.

Podsjetimo se imena tih blaženica: Predstojnica časna sestra Jula Ivanišević, Hrvatica, rođena u Godinjaku (Staro Petrovo Selo) 1893. godine, Berchmana Leidenix, Austrijanka, rođena u Enzerdorfu 1865. godine, Krizina Bojanc, Slovenka, rođena u Zbureu (Šmarjeta) 1885. godine, Antonija Fabjan, Slovenka, rođena u Malom Lipju (Hinje) 1907. godine i  Bernadeta Banja, Hrvatica mađarskog podrijetla, rođena u Velikom Grđevcu kraj Bjelovara 1912. godine.

U Goraždu, s onu stranu rijeke Drine, hodočasnike je dočekao župnik Župe sv. Dominika vlč. Josip Tadić. U zajedništvu s vlč. Nikolićem predslavio je misu te nazočne upoznao sa životom malobrojnih vjernika u toj najprostranijoj župi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, o ishođenju građevinske dozvole i o gradnji crkve blaženih Drinskih mučenica.

Nakon mise i okrjepe ispred župnog ureda, u zgradi u kojoj se nalazi i crkva, pedesetak hodočasnika uputilo se je u procesiji ulicama Goražda do zgrade bivše vojarne, u kojoj je sada smještena osnovna škola – mjesta gdje su mučenice svoju vjeru zapečatile vlastitom krvlju.

Dan je bio sunčan, a u BiH izbori pa su brojni građani na ulicama i terasama ugostiteljskih objekata radoznalo, ali s poštovanjem promatrali hodočasnike, sjećajući se i svojih mještana ubijenih u Drugom svjetskom, ali i Domovinskom ratu.

Dana 15. prosinca 1941. godine. časne sestre su po dovođenju u Goražde smještene u zgradu vojarne na drugom katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile. Da bi sačuvale svoju čast, časne sestre su skočile kroz prozor i teško se ozlijedile, nakon čega su ih četnici noževima ubili i bacili njihova tijela u rijeku Drinu.

Tih dana, bačeno je u Drinu oko 8 tisuća ljudi. Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama.

Na prozoru kroz koje su sestre skočile hodočasnici su upalili pet bijelih lampiona, koje je pet mladića i djevojaka nosilo do spomen-obilježja ispred vojarne, gdje je upaljeno još pet crvenih lampiona.

Pet crvenih ruža su s dubokim poštovanjem spustili u mutnu vodu rijeke Drine, uz popijevku „Ljiljani bijeli pratite nas, na putu našem u vječni spas…“

Od mjesta mučeništva otišli su do crkve Drinskih mučenica koja je još u fazi gradnje. Uskoro će se na nju postaviti stolarija, tako da će se 12. prosinca ove godine moći slaviti prva misa.

Nakon ručka, hodočasnici su se puni dojmova vratili svojim domovima, noseći obiteljima i cijeloj župi blagoslov Drinskih mučenica. Neki od njih razmišljajući kako bi bilo lijepo pješice proći putom od Pala do Goražda – putom Drinskih mučenica.