Program je započeo pozdravnim govorom rektora svetišta mons. Antuna Sentea, koji je izrazio radost zbog okupljanja umjetnika u jubilejskoj godini svetišta te zahvalio nadbiskupu Kutleši na podršci i predvođenju slavlja. Pozdravio je predstavnike državnih i lokalnih vlasti, umjetnike, svećenike i vjernike, istaknuvši da umjetnici svojim stvaralaštvom pomažu Crkvi ostvarivati navjestiteljsku službu.

Ujedno je izdvojio doprinos prof. Stanka Špoljarića, voditelj Galerije „Martin Borković“ Nacionalnog svetišta kao poznavatelja sakralne i moderne hrvatske umjetnosti koji je u svojem obraćanju podsjetio na neraskidivu vezu Crkve i umjetnosti kroz stoljeća te istaknuo da današnje sakralne realizacije potvrđuju živu snagu nadahnuća. Pozvao se na misao pape Ivana Pavla II. iz „Pisma umjetnicima“ – „Umjetnici su sustvaratelji svijeta“ – naglasivši da ta misao traži i odgovornost i duhovnu dubinu. Podsjetio je i na Rodinovu rečenicu: „Treba biti prvo čovjek, pa tek onda umjetnik“.

U propovijedi nadbiskup Kutleša uputio je snažne poruke o ulozi umjetnosti u duhovnom životu. Istaknuo je da „autentična umjetnost uvijek govori o ljepoti koju nije dovoljno promatrati tjelesnim očima, o ljepoti koja nas nadilazi i otvara vječnosti“, dodavši da „svijet treba tu ljepotu kako se ne bi strovalio u očaj“. Umjetnike je pritom nazvao „čuvarima te ljepote“.

Nadbiskup je naglasio da su umjetnički talenti „iskra Božjega stvaralaštva u čovjeku“ te da su pozvani činiti vidljivom Božju ljubav i pokazivati da ljepota „nije estetski ukras, nego put prema Bogu“. Kada umjetnost crpi iz toga izvora, rekao je, „ona postaje svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi“.

Govoreći o duhovnoj dimenziji ljepote, nadbiskup Kutleša poručio je da ona „pogađa čovjeka i vraća ga njegovu krajnjem određenju, ponovno ga ispunja nadom i daje mu hrabrost da punim plućima živi život“. No upozorio je i da se, kada se umjetnost odvoji od istine i duhovnog izvora, pojavljuju „iluzorne i površne forme koje čovjeka ostavljaju praznim“, jer „umjetnost koja ne vodi prema istini ne može utažiti žeđ ljudskog srca“.

Istaknuo je da svijet treba umjetnike „kako bi otkrio da još uvijek ima srce koje se može ganuti“. „Vaša djela mogu postati ključ koji otvara ljudska srca Božjem otajstvu. Jedno platno, jedna skulptura ili jedan ton ponekad govore jasnije od mnogih riječi“, poručio je umjetnicima.

Zaključno je pozvao da umjetnost bude „trag svjetla u svijetu koji često tone u tamu“ te da djela postanu „zvijezde koje vode bližnjega do Krista i obnove nade“, dodavši da „samo umjetnost koja dolazi iz osvijetljene duše može osvijetliti i drugoga“.

Na završetku misnog slavlja mons. Sente uručio je nadbiskupu Kutleši umjetnički dar – srebrni reljef „Hod svete Obitelji u Egipat“, djelo akademskog kipara i grafičara Hrvoja Ljubića.

Liturgijsko pjevanje predvodio je akademski zbor „Palma“ iz zagrebačke bazilike Presvetog Srca Isusova pod vodstvom mo. Franje Klinara, uz orguljsku pratnju Krešimira Klarića. Kod oltara su posluživali sjemeništarci Međubiskupijskog sjemeništa sa zagrebačke Šalate.

Nakon liturgijskog dijela program se nastavio u pastoralnom centru i Galeriji „Martin Borković“. U ime umjetnika okupljenima se obratio akademski slikar Branimir Dorotić, a nastupili su i mladi glumci zajednice ZAMAK. Glazbeni broj izveli su tenor Domagoj Dorotić i maestro Krešimir Klarić. Mons. Sente predstavio je deset godina rada galerije i njezine projekte, te nadbiskupu Kutleši i prof. Špoljariću uručio opsežne kataloge ostvarene produkcije, dok su umjetnicima darovana „Pisma umjetnicima“ svetog pape Ivana Pavla II.

U završnoj riječi nadbiskup Kutleša zahvalio je mons. Senteu poručivši da „ovaj događaj zasigurno ne bi postojao da ga nije inicirao rektor svetišta“, te potaknuo umjetnike da razmisle o osnivanju katoličke udruge umjetnika, po uzoru na društva katoličkih liječnika i novinara, ako osjećaju da je to njihovom pozivu i zajedništvu potrebno.

Program je zaključen blagoslovom i druženjem uz prigodni domjenak.

FOTO Hodočašće umjetnika u Nacionalnom svetištu sv. Josipa