Liturgijska čitanja: Dj 19, 1 – 8; Iv 16, 29 – 33

Preuzvišeni apostolski nunciju u Republici Hrvatskoj,
dragi oče biskupe Vojni ordinariju u RH,
cijenjeni gospodine Predsjedniče Hrvatskoga sabora i saborski zastupnici,
poštovani gospodine Predsjedniče Vlade Republike Hrvatske i svi predstavnici izvršne i sudbene vlasti,
dragi mladomisnici te subraćo u svećeništvu i đakonatu,
drage sestre redovnice,
poštovani pripadnici hrvatske vojske i policije,
cijenjeni hrvatski branitelji,
poštovani predstavnici znanstvenih, obrazovnih i kulturalnih institucija,
predraga braćo i sestre u Kristu!

1. Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet! (Iv 16, 33). Prije predanja u ruke ljudi koji će ga osuditi i razapeti, Isus tim riječima zaključuje svoj oproštajni govor upućen učenicima na Posljednjoj večeri, kada je objavio dubinu svoga odnosa s nebeskim Ocem i povjerenoga mu poslanja. Isus je dovršio svoj put koji ga je od Oca odveo u svijet, a sada napušta zemlju i vraća se k Ocu.

Važno je napomenuti da pojam „svijet“ o kojemu se ovdje govori ne znači poglavito stvorenja i prirodu; ne znači ljude, žitelje zemlje, nego »svjetovnost« u smislu odbijanja istine, ljubavi, dobra i pravednosti. Takva svjetovnost je svjesno i sustavno protivljenje Božjemu planu za čovjeka, Božjim zakonima u stvorenom svijetu.

Učenici će ostati u svijetu i nastaviti Isusovo djelo. I oni će nailaziti na neprijateljstva, biti progonjeni i ubijani. Isus pred njima ne skriva buduće teškoće, nego im s puno ljubavi i blizine govori: U svijetu imate muku. Obraća se ponajprije apostolima okupljenima oko Njega, ali pred sobom ima sve naraštaje vjernika koji će ga nasljedovati, pa tako i nas.

I među našim radosnim trenutcima postoje teškoće, one osobne i pojedinačne, ali i društvene naravi, koje se tiču raznih nesigurnosti, kao što su: gospodarske nestabilnosti, pitanje rada i mogućnosti uzdržavanja obitelji, međunarodni odnosi, prirodne nepogode, briga o životnome okolišu, brojni oblici nasilja.

Te poteškoće sežu i dublje, protežući se do pitanja o čovjeku i o ljudskome dostojanstvu, do svjedočenja pripadnosti Crkvi i svagdanjega nastojanja da se živi sukladno evanđelju. Poteškoće sežu do osjećaja nemoći u društvu koje ostavlja dojam ravnodušnosti prema Božjoj objavi ili se protivi Božjemu planu s ljudima i stvorenim svijetom, što vjernike nerijetko izlaže izrugivanju, vrijeđanju i diskriminaciji.

2. Isus poznaje muku. Sam ju je živio do krajnjih granica. Nas ohrabruje tim neobičnim poticajem: Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet. Kako to može reći, kad će uskoro biti uhvaćen, zatočen, bičevan, osuđen na najokrutniju i najsramotniju smrt. Tako viđen, odbačen i ubijen, uistinu je daleko od pobjede.

Njegova je pobjeda svakako uskrsnuće. Smrt ga ne može zaustaviti niti posjedovati, a ta je Njegova pobjeda takva da smo i mi postali njeni dionici i ona nas vodi u puninu života. Ušavši u tamu smrti Isus je pobijedio svaku tamu. Njegovim uskrsnućem i uzašašćem sva je ljudskost uzdignuta i, obnovljena, živi u Bogu.

To je neizreciva utjeha i snaga, je Krist je s nama u našim teškoćama i mukama, u kojima mu puni pouzdanja govorimo: Gospodine, ti si pobijedio svijet. Ti mi pomažeš u mojoj nevolji; meni, mojoj obitelji, mojim suradnicima i prijateljima. To što vidimo pred sobom kao preteško i nesavladivo, s tobom imamo odvažnosti i za te zadaće.

Nada u nebesku slavu i vjera u uskrsnuće daju snažan poticaj za sučeljavanje s teškoćama, za podupiranje drugih koji su u kušnjama, za vjeru da konačnu riječ ima ljubav koja pobjeđuje zlo i razobličuje one koji planiraju zlo, govore zlom i čine zlo. Zato obnavljamo pouzdanje u Krista, prisutnoga u nama i među nama, koji je pobijedio smrt, koji nam svojom pobjedom na križu i u uskrsnuću otvara raj. Ta nam istina omogućuje da se oduševljeno zalažemo za dobro i borimo za pobjedu dobra.

Vjernički pristup ne odražava stav kao da je sve već riješeno. Mi kršćani molimo Gospodina da vidimo Njegovu pobjedu upravo u onome što djeluje kao poraz. Jer Isus pobjeđuje baš u trenutcima trpljenja, nepravde, napuštenosti i smrti. Njegova pobjeda je i pobjeda čovjeka koji se suočava s bolima iz ljubavi, koji vjeruje u život nakon smrti.

3. Draga braćo i sestre, okupljeni smo u Isusovo ime. Ovdje smo zajedno s Njime i Njemu povjeravamo svoju molitvu za hrvatsku domovinu. U toj je molitvi puno nakana, počevši od čežnje za Kristovim mirom. Sa zahvalnošću se spominjemo sviju koji su ugradili svoje živote, zalaganje, blizinu i ljubav za dobro Domovine. U mislima su nam hrvatski branitelji.

Danas molimo i za prvog predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franju Tuđmana, čiju stotu obljetnicu rođenja komemoriramo ove godine. Zahvaljujemo Božjoj providnosti, koja odozgo vodi povijest naroda, što je potakla hrabre koji su znali razumjeti stremljenja ljudi i naroda Europe u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća. S odmakom vremena sve bolje uočavamo važnost pojedinih osoba koje su u presudnim vremenima bile na određenim mjestima i hrabro obnašale svoju službu.

Sveti papa Ivan Pavao II. bit će upamćen i kao onaj koji je dao poseban doprinos novoj stranici europske povijesti. U molitvama se danas spominjemo i njegova prvog suradnika, državnog tajnika, kardinala Angela Sodana, kojega je prošlog petka, 27. svibnja ove godine, Bog pozvao k sebi. Ne samo da je kardinal Sodano pratio Ivana Pavla II. na svim njegovim pohodima Hrvatskoj, nego se, zajedno s pokojnim kardinalom Jean-Luisom Tauranom, na razne načine zalagao i izlagao za prestanak rata, za uspostavu mira te međunarodno priznanje naše Domovine.

4. Ovogodišnji Dan hrvatske državnosti ne možemo živjeti bez uočavanja onoga što se dogodilo tijekom protekle i ove godine. Pandemija, post-potresno razdoblje, izvanjske ratne okolnosti u Ukrajini, utječu i na život naše države. I kao što treba njegovati odnose među ljudima, nešto se slično treba događati i među narodima i državama, pazeći da u njima ne bude zanemarena istina, dobrota, međusobno poštivanje, prijateljstvo i ljubav.

Prijateljstvo nošeno iskrenošću može dugo opstati, dok interesni odnosi traju toliko koliko traje interes. Ponekad istina zahtijeva i trpljenja, ali ne smijemo se je odreći, a ugrađenost istine u odnos prema drugima najbolje svjedoči ljubav.

Čuli smo da je Isus učenicima progovorio otvoreno, to jest istinito, i kad im je govorio o svojoj muci, ali nije imao nikakav drugi interes osim ljubavi. U životu naroda i države tako često priželjkujemo otvoren govor, prožet istinom, jer on u konačnici budi nadu i u teškoćama, vraća pouzdanje i u trpljenjima.

5. Znamo da postupcima redovito prethodi određeno razmišljanje i govor. Istina je i to da u govoru već postoji i djelovanje, da je samo govorenje i činjenje. Puno nesporazuma u međusobnim odnosima pojedinaca i skupina dolazi upravo iz govora. Zato je važna odgovornost za riječ i za govor.

Ako govor nije istinski govor ljubavi, to jest govor prožet istinom, vodi javnost i državnu zajednicu u šire probleme od narušavanja odnosa pojedinaca. On ima posljedice na odgoj, na prihvatljivost grubosti i verbalnoga nasilja koje lako prijeđe u fizičko nasilje, na nepouzdanost i neodgovornost prema zajednici, na nemir i malodušje u društvu.

Za ljubav prema svome narodu, za napredak društva iznimno je važno njegovati istinitost, ljepotu i dobrotu u javnom govoru. Tako je potrebna i briga za govor o državi i briga za govor države. Inače se dopušta razaranje zajedništva, širenje nepovjerenja, slabljenje oslonaca i onemogućuje razvitak.

6. Braćo i sestre, Duh Sveti, koga je Isus obećao učenicima, dolazi poput lijeka i svjetla koje raspršuje sumnje, dvojbe i nesigurnosti. I danas je njegovo djelovanje živo i otvara srce Božjemu otajstvu, donoseći mir. Neka Duh Sveti jača naše obitelji i pomogne nam da štitimo svaki život, kako bi pripravili tlo za bolju budućnost pravde, mira, ljubavi i ljepote.

Isus poziva da u njemu imamo mir; ne mir koji nudi i daje svijet, nego pouzdanje u Njega, jer nas u trenutcima progonstava i nevolja štiti vjera u Kristovu prisutnost. A vjera je onkraj naših ograničenosti. Vjera je – kao kaže sv. Ivan od Križa – uspinjanje u tamu, gledanje koje ne vidi sve, ali gledanje koje postaje bistrijim, kada se odriče sebičnosti i navezanosti na zemaljsko.

Isus nam je darovao svoga Duha, da bismo bili otvoreni za božansku stvarnost, a ona polazi od ljubavi, neprestano izražavane: istinom, dobrotom i ljepotom. Stoga danas molimo za domovinu Hrvatsku da u njoj ojača zajedništvo, sloga i pravda, mir i napredak.

Neka našu molitvu za Božji blagoslov prati nebeski zagovor Presvete Bogorodice Marije, svetog Ivana Pavla II. i blaženog Alojzija Stepinca.

Amen.