Budi dio naše mreže
Izbornik

Hrvatski hodočasnici pohodili Generalnu kuću Družbe kćeri Milosrđa

Rim (IKA)

Hodočasnici iz Hrvatske koji hodočaste u Rim u prigodi obilježavanja 20. obljetnice beatifikacije Marije Propetog Petković, 25. obljetnice prijenosa njezinih posmrtnih ostataka u Blato, te 100. obljetnice osnutka prve zajednice koju je osnovala blaženica u Subotici, u subotu 24. lipnja pohodili su Generalnu kuću Družbe kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda sv. Franje.

Generalna kuća je posebno mjesto za sestre, ali i za sve štovatelje bl. Marije Propetoga, jer je odande upravljala Družbom, te naposljetku ondje preminula.

Hodočasnici su u Generalnoj kući slavili misu. Predslavitelj o. Ivica Musa, SI, u homiliji je, u duhu svetkovine Rođenja sv. Ivana Krstitelja, podsjetio da se sv. Ivana naziva pretečom.

„Sveci su nam s jedne strane uzor, a s druge strane su oni s kojima se ne bi htjeli u stvarnosti poistovjetiti. To je dinamika svetosti“, rekao je propovjednik. „Tko bi od nas želio biti preteča, jer preteča znači biti u pozadini i napraviti sve što treba, ali na kraju drugi je onaj koji dolazi i postaje važan? To nije u današnjoj kulturi, a ni među nama vjernicima neki ideal. Svi bismo mi htjeli biti prvi, da ono što napravimo odmah polučimo uspjeh i da osjetimo satisfakciju, a biti preteča, to je sekundarna uloga, uvodna za nešto veliko“, ustvrdio je.

Podsjetio je da je sv. Ivana milost zahvatila u perspektivi onoga što će on pokazati, usmjeriti ljude svog vremena na ono što je istinsko spasenje, na ono što je spanosno. Njegov primjer je ujedno škola koju treba proći, jer smo na pola puta, „a biti na pola puta nije isto kao biti polovičan. Jer onaj koji je na pola puta, dobiva motivaciju za drugu polovinu, a onaj koji je polovičan ne zna gdje je i može se vratiti unatrag, vrtjeti se u krug. Upravo Ivan Krstitelj pokazuje na tu drugu polovinu, koja je još zahtjevnija, ali i milosnija, a to je Krist koji dolazi preuzeti ono što mi ne možemo nositi, tj. osloboditi nas od naših grijeha.

Svi sveci tijekom povijesti Crkve, kao i mi kršćani koji u životu nešto ostvarimo u smislu duhovnog napretka, naslanjamo se na poruku Ivana Krstitelja. U tom smislu i bl. Marija ostavila je trag svog predavanja. I ona i svi drugi sveci krenuli su hrabro na onu drugu polovicu da ostvare maksimalno u smislu zahvaljivanja Gospodinu što je bio milostiv i dao unutarnje zadovoljstvo i ostvarenje da i oni budu preteče nečega važnoga, dobroga. Marija Petković bila je preteča u smislu djelovanja njezinih sestara koje je ona nadahnula da se otvore drugim ljudima, bilo u Hrvatskoj ili svijetu, te da im pokažu milosrđe Kristovo. Na taj način se duh preteče ostvaruje u svim svecima i u našoj blaženoj Mariji – rekao je o. Musa.

Na kraju homilije potaknuo je hodočasnike na molitvu, da Crkva prepozna konačni vid Božje blizine, svetost i da se dogodi i kanonizacija.

Nakon završnog blagoslova, hodočasnicima se obratila vrhovna poglavarica Družbe kćeri Milosrđa časna Majka s. M. Fides Babić.

Dragi hrvatski hodočasnici dobro došli u kuću u kojoj je živjela bl. Marija Propetog Isusa Petković i u svetište-kapelu u kojem se nalazio njezin grob od 1969. do 1998., kada su njezini zemni ostaci preneseni u Kuću maticu u Blatu. U ovom malom hrvatskom svetištu u Rimu nalazi se njezina soba u kojoj je ona provela posljednjih 14 godina života, rekla je s. Babić. Dodala je, kako u ovoj zajednici žive četiri redovnice iz Hrvatske i četiri iz Paragvaja. Podsjetila je kako je bl. Marija svojim odlaskom 1940. godine u Argentinu, već 1941. krenula u Paragvaj na poziv svećenika koji je studirao u Rimu, te potražio savjet fra Karla Balića koje sestre da pozove da djeluju u Paragvaju. Tako je Utemeljiteljica ondje osnovala zajednicu, a potom odande zajednice u Čileu i Peru. Družba danas ima 280 sestara koje djeluju u 11 zemalja, a posebna je radost što je prije četiri godine osnovana misijska zajednica u Kongu – rekla je č. M. Fides.

Na kraju je hodočasnike potaknula na molitvu za obitelji i nova duhovna zvanja. „Živimo u vremenu kada se mladi teško odlučuju za brak, ali i za redovnički život. Pozivam vas da zajednički molimo za naše obitelji, ali i za nova duhovna zvanja.“

Hodočasnici su se pomolili pred blaženičinom relikvijom koja se nalazi u kapeli na mjestu njezina nekadašnjeg groba, a potom su obišli spomen-sobu u kojoj je blaženica preminula, te su pred relikvijom s bočicom njezine krvi koja se nije zgrušala izmolili zagovornu molitvu.

Hodočašće su nastavili posjetom katakombama, a na povratku svojim domovima još će posjetiti Subiaco, Asiz i La Vernu.