Izabrani kardinal Bustillo  među ostalim naglašava da „naša ljudskost propada, ako smo ravnodušni jedni prema drugima“.

Mediteran i njegovi izazovi čine snažnu osovinu Franjina pontifikata. U posljednjem desetljeću argentinski je Papa imao 17 putovanja vezanih uz ovo more: Izrael, Turska, Egipat, Grčka, Albanija, BiH, Cipar, Malta i mnoga druga. Inspiriran ovoga puta morem, lukom i svjetionikom grada Marseillea u Francuskoj, Sveti je Otac iznio projekt kako bi Mediteran trebao biti „laboratorij mira“, zadržavajući se na ideji kardinala Jean-Marca Avelinea o kreiranju Mediteranske biskupske konferencije. No, upravo se na tragediji brodoloma na moru Papa najdulje zadržao, pozivajući na gostoprimstvo i prihvaćanje migranata. Jedan od francuskih biskupa prisutnih u Marseilleu, mons. François Bustillo, biskup Ajaccia na Korzici, koji će biti imenovan za kardinala tijekom sljedećeg redovnog konzistorija 30. rujna, za Vatican News govori o nedavnim intervencijama pape Franje. S njim je u Marseilleu razgovarala Delphine Allaire.

Papa je u Marseilleu zaželio „buđenje savjesti“ kako bi se izbjegao „civilizacijski brodolom“ na Mediteranu. Kako prihvaćate ovaj poziv?

Poruka pape Franje bila je jasna, jednostavna i izravna. Govorio je o odgovornosti, o humanosti i poručio: „Ne ostanimo ravnodušni prema onima koji pate“. Čini mi se da je Papina poruka na neki način vrlo izravna jer želi humanizirati čovječanstvo koje gubi svoje dostojanstvo i gotovo pada u animalnost. Prisjećanje na određene vrednote podiže nas. Ono što Papa govori možda se ne čini baš originalnim, ponekad u Francuskoj ljudi kažu da se igra politike, no papa Franjo jednostavno podsjeća na Evanđelje: Bio sam gladan, bio sam žedan, bio sam stranac, dobri Samarijanac. Spomenuo je i pape Pija XII. i svetog Pavla VI. Franjo nije papa iz inozemstva koji izmišlja nove stvari. Podsjeća nas da smo ljudi. Ako smo ravnodušni jedni prema drugima, naša ljudskost propada.

Civilizacijski izazov Mediterana istican je u više navrata. Koja je odgovornost Crkve na ovom zemljopisnom i duhovnom mjestu?

Mediteran je more čija se zabavna strana s razglednica vidi prije svega sa njegove sjeverne obale. Mediteran je more civilizacija. Ako pronađemo civilizaciju koja je sposobna generirati vrednote kao što su bratstvo, mir, radost, dijalog, susreti ne na korektan, diplomatski ili sladunjast način, već na istinski način, mislim da će se čovječanstvo poboljšati i da će se naš Mediteran poboljšati.

Kako se na Korzici susreću identitet i drugost?

Korzika je otok s jakim identitetom i mi brinemo o tome. Povezan je s jezikom, s vjerskom tradicijom. Postoje lokalne tradicije i vjerujem da je važno u svakoj zemlji, u svakoj regiji, čuvati tu tradiciju jer nas ona ukorjenjuje. To je bogatstvo prirodne, kulturne i duhovne baštine. Ne trebamo je baciti kroz prozor, trebamo je zadržati. To naslijeđe mora nam dati mogućnost da kažemo da imamo sjećanje i korijene te da idemo naprijed. I mi moramo ostaviti trag na svojoj djeci, kao što su naši roditelji ostavili trag na nama.

Kakvo je Vaše mišljenje o učenju pape Franje o prihvaćanju?

Vidjeli smo enciklike, njegov način govora, njegov način pisanja. Potiče društvo da postane manje robotizirano, manje mehaničko, manje tehničko i da ponovno otkrije ljudsku dimenziju. Na jednom mjestu nam kaže „Nemojmo zaboraviti da smo ljudi, imamo dušu, imamo lice, imamo povijest, svatko ima senzibilnost“. Ponekad smo u tako nasilnoj i polemičkoj logici da zaboravimo da je drugi dar. Drugo nije teret.

U subotu postajete kardinal. S kakvim duševnim stanjem pristupate ovom konzistoriju?

Iznenadilo me imenovanje, ali kako ga nisam tražio, nisam ga želio, mislim da je pravi stav prihvaćanje i odmak. To je dar. Rekao sam da. Kad sam započeo biti franjevac, rekao sam da svećeništvu, da biskupu. I dalje govorim da Gospodinu da služim Crkvi.