Kardinal Parolin predvodio misu u ukrajinskom marijanskom svetištu

Kardinal Parolin učinio je da vapaj za mirom pape Franje i ukrajinskoga naroda odjekne iz svetišta u Berdičivu, gdje se Marija posebice štuje kao Gospa Karmelska, jednom od duhovnih središta katoličke zajednice u toj zemlji, dragoga vjernicima latinskog obreda koji ovoga dana završavaju svoje hodočašće. Iz tog se svetišta, po Marijinu zagovoru, uzdigao zaziv za dugo očekivani dar mira za one koji su izmučeni ratom koji traje gotovo dvije i pol godine. Bogu ništa nije nemoguće, istaknuo je vatikanski predstavnik uvjeravajući narod da mu je Papa blizu i da dijeli bol Ukrajinaca koje grli očinskim zagrljajem.

U homiliji koju je gotovo u cijelosti na lokalnom jeziku izgovorio mons. Edward Kawa, lavovsko pomoćni biskup za vjernike latinskoga obreda, osim početnog pozdrava i završne molitve Gospi od Karmela, koje je izgovorio kardinal Parolin, spomenuto je prvo čudo koje je obilježilo povijest tog svetišta.

Bilo je to 1627. godine, kada je Janusz Tyszkiewicz, guverner Kijeva i Žitomira, bio zarobljen u bitci protiv Tatara. Okovan, obećao je učiniti neko dobro djelo u čast Bogu i Gospi ako bude pušten na slobodu. Dok je spavao ukazali su mu se nepoznati fratri koji su se molili Bogu i Gospi za njegovo oslobođenje. Zato je, nakon što je oslobođen, odlučio izgraditi samostan u Berdičivu za redovnike koje je vidio u snu i koje je tri godine poslije prepoznao u karmelićanima u Lublinu. Crkva je posvećena 1642. godine: na glavni oltar postavljena je ikona Gospe Snježne, kopija one koja se čuva u bazilici svete Marije Velike u Rimu, poznate kao Salus Populi Romani (Spas rimskoga naroda). Reprodukciju je darovao sâm Tyszkiewicz, koji ju je prethodno čuvao kod svoje obitelji, a 1647. godine tadašnji kijevski biskup, koji je nakon molitve pred njom ozdravio, proglasio ju je čudotvornom.

Tumačeći liturgijska čitanja, iz Prve knjige o Kraljevima, epizodu poznatu kao žrtvu proroka Ilije na gori Karmel, kardinal Parolin je potaknuo Crkvu u Ukrajini da bude proročka. Treba poticati na stalnu molitvu, istaknuo je Papin izaslanik, da Bog obrati srca onih koji, udaljivši se od njegovih putova i postavši robovi vlastite oholosti, siju nasilje i smrt, gazeći u drugima dostojanstvo djece Božje. Bijes i gnjev, ratovi i ubojstva, pisao je drevni pisac Marko Asket, zasljepljuju ljudsku pamet. Moramo uistinu moliti Gospodina, Njega koji je nebeski liječnik, da nas izliječi od tih smrtonosnih bolesti i srce od kamena zamijeni srcem od mesa, istaknuo je kardinal.

Nemojte nikada gubiti pouzdanje i nadu u Boga, osobito danas, kada se čini da zlo ima prevlast, kada strahote rata i bol zbog brojnih žrtava i golemih razaranja stavljaju u krizu vjeru u Božju dobrotu, kada smo obeshrabreni i više nemamo snage ni za molitvu, istaknuo je kardinal u homiliji potičući vjernike da gledaju raspetoga Krista: onoga Velikog petka, kad se činilo da je grijeh pobijedio, a Božje spasiteljsko poslanje propalo, upravo je tada prasnula sjajna zora Uskrsa. Smrt neće imati posljednju riječ, iako je teško vidjeti horizont uskrsnuća, napomenuo je državni tajnik.

Posljednji dio homilije kardinal Parolin posvetio je Gospi, Majci Božjoj koja stoji uz nas u teškoćama naših osobnih križeva i, kako je rekao, nježno nas prati prema Kristovu slavnom uskrsnuću. Potom je potaknuo na razmatranje ikone Majke Božje iz Berdičiva, predstavljene kao Odighítria, to jest Ona koja vodi. Simbol je nježnosti i ljubavi, ona navješćuje zoru, Isusa, koji je Svjetlo. Ona je utjeha u žalosti, spremna ponuditi sigurno utočište. Upućujemo njezinom Božanskom Sinu svoje molbe za napaćeni ukrajinski narod – bila je molitva kardinala Parolina koji je ponovno preuzeo riječ te završio ovim zazivom:

„O Presveta Majko, daj da djeca i mladi imaju mirnu i sigurnu budućnost, neka obitelji budu žarišta ljubavi, neka starije osobe i bolesni dobiju utjehu i olakšanje u patnji, neka oni koji brane svoju domovinu budu zaštićeni od napada zla, da se ratni zarobljenici vrate u zagrljaj svojih najmilijih i da žrtve budu primljene u Kraljevstvo nebesko.“

Na kraju, preuzimajući jednu od najvažnijih i najpoznatijih sekvenci posvećenih Gospi od brda Karmela: „Flos Carmeli“ (Cvijet Karmela), koja se prema tradiciji pripisuje engleskom pustinjaku svetom Šimunu Stocku, kardinal je molio:

„Cvijete Karmela, rascvjetana lozo, sjaju neba, ti si jedina djevičanska Majka. Jak oklop boraca, rat bjesni: stavi škapular za obranu. O ključu i vrata Raja, dopusti nam da dođemo gdje si slavom ovjenčana!” Amen.

Na kraju euharistijskoga slavlja državni tajnik prinio je Papinu krunicu kao obvezu svih da nastave moliti da bi Gospa išla u susret njihovim potrebama.