Knjiga „Svjedok radosne vijesti“ fra Bernarda Rubinića predstavljena u Belišću

Predstavljanje je inicirao i organizirao župnik fra Marko Neretljak uz podršku svoje redovničke zajednice Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, koja je ujedno nakladnik monografije.

Predstavljanje je počelo svečanom euharistijom kojom je predsjedao đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. suslavili su ministar Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša o. Ivo Martinović, župnik Neretljak, o. Rubinić, gvardijan Samostana sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu i provincijski tajnik o. Zvonimir Brusač, župnik Župe Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu i dekan Valpovačkog dekanata preč. Zvonko Mrak, fra Andrija Štajduhar i župnik Župe sv. Kuzme i Damjana u Poljicama na Krku vlč. Zvonimir Badurina Dudić. Posluživao je fra Tomislav Sabađija, đakon na praksi u Belišću.

Tumačeći tekst navještenog evanđeoskog ulomka, mons. Hranić istaknuo je da je fra Bernard, u svojem šezdesetogodišnjem svećeničkom i fratarskom djelovanju imao potrebu zapisati svoje unutarnje iskustvo i ispovijediti vjeru u Raspetoga i Uskrsloga Krista. Poput svetog Franje i on je „zahvaćen Isusom, razasuo njegovo svjetlo po svemu Belišću“.

Poslije euharistijskoga slavlja uslijedilo je predstavljanje knjige, koje je moderirala prof. Marija Jelkić. Na početku, nakon uvodnog pozdrava svima prisutnima, provincijal Martinović govorio je o stilu života o. Rubinića koji je bio „potpuno otvoren Bogu“. Njegova je ljubav bila izrečena u duhovnom smislu, kroz bogato pastoralno djelovanje, ali je jednako važna bila i njegova zauzetost oko gradnje crkve u kojoj će se slaviti Boga – ustvrdio je.

Potom se prisutnima obratio gradonačelnik Belišća Dinko Burić koji je naglasio da je fra Bernard „bio kamen spoticanja, ali i pravi pastir svoga stada.“ Prije 25 godina, 1. svibnja 1999., u povodu Dana Grada Belišća, uručeno mu je priznanje Počasnog građanina Grada Belišća.

Vjernicima se obratio i nadbiskup Hranić. Istaknuo je važnost fra Bernardovih autobiografskih zapisa i svjedočanstava iz kojih se može zaključiti da je uspio „promijeniti lice Belišća“. Dodao je da su „njegova subraća nastavila s ozbiljnim pastoralnim radom, tako da je Belišće danas po mnogočemu poželjna kršćanska sredina“. Fra Bernard je bio nošen Duhom tako da je iz njega zračila radost evangelizacije.

Jedan od recenzenata knjige vlč. Badurina Dudić osvrnuo se je na pojedina poglavlja knjige. Rekao je da je fra Bernard u svom pastoralnom djelovanju najiskrenije „svjedočio radost i ljepotu života“.

O doprinosu pisanju knjige govorio je i o. Brusač. Naime, u vrijeme fra Bernardova djelovanja u Belišću (1966. – 1974.) živio je svoje djetinjstvo i prvo mladenaštvo. Fra Zvonimir je istaknuo da su „fra Bernard i župa zajedno rasli“, te zaključio da su autentičnost i pastirska skrb koju je živio o. Rubinić uvelike utjecali na njegov duhovni poziv.

Na kraju se prisutnima obratio autor. Zahvalio je svima za dolazak i podršku. Imao je potrebu cijeloga svog života obraćati se i ići „izgubljenim ovcama“ i živjeti „misionarski pastoral“, o kojemu govori papa Franjo u Apostolskoj pobudnici Radost evanđelja. Djelujući u sedam župa, od toga četvrt stoljeća u Njemačkoj među iseljenim Hrvatima, fra Bernard svjedoči o istinskom zanosu svećeničkog i redovničkog služenja. Pažnju brojnog slušateljstva uspio je zaokupiti govoreći i iznoseći autobiografske zabilješke i brojne anegdote.

Po završetku susreta zainteresirani vjernici mogli su kupiti fra Bernardovu knjigu, a on je primjerke s radošću potpisivao. Druženje je nastavljeno uz prigodan domjenak.