Okupljene predstavnike medija na početku je pozdravio i zahvalio na dolasku glasnogovornik Vrhbosanske nadbiskupije i predstojnik Ureda za odnose s javnošću mr. vlč. Dražen Kustura, koji je moderirao konferenciju, tijekom koje su govorili vrhbosanski nadbiskup metropolit i predsjednik Sinode kardinal Vinko Puljić, profesor dogmatike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF) u Sarajevu i generalni tajnik Sinode dr. vlč. Mario Bernadić, te generalni vikar nadbiskupije i predsjednik Eklezijalno-pravne stručne skupine Sinode dr. mons. Slađan Ćosić.

Kako je napomenuo vlč. Kustura, biskupijska sinoda – čije će svečano zaključenje biti u srijedu 8. prosinca, na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, podrazumijeva jednu temeljitu duhovno‐katehetsku pripravu koja se obavlja, kako na župnoj, tako i na dekanatskoj i biskupijskoj razini. Poslije devetogodišnje priprave Skupština Prve sinode Vrhbosanske nadbiskupije, koju su činili: svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici, je na pet održanih zasjedanja kroz rujan i listopad dala svoje prijedloge te je apsolutnom većinom glasova 20. studenoga usvojila Završni dokument Sinode, koji će 8. prosinca biti predan kardinalu Puljiću, a nakon toga i javno objavljen na mrežnoj stranici Vrhbosanske nadbiskupije.

Kardinal Puljić podsjetio je kako sinoda znači ići zajedno, te ju je u Vrhbosanskoj nadbiskupiji sazvao kako bi zajednički nosili teret svih događanja i proživljavanja. „Bilo je najprije vrijeme priprave, pa vrijeme održavanja. Svjestan sam kako nije lako pokrenuti nešto što nije bilo prije, ali sam ipak zadovoljan da je veliki dio prihvatio suradnju i pridonio kako bismo zajednički razmišljali – ne samo ja kao nadbiskup i moji suradnici, nego da cijela vrhbosanska Crkva razmišlja – što nam je činiti i kako se suočiti s tim izazovima života. Zaista, bilo je ugodno doživjeti spremnost pojedinih ljudi da dadu svoj doprinos i radostan sam da smo mogli to održati (…) Za nas u Crkvi to je vrlo važan moment da mi pokušavamo kao crkvena zajednica živjeti svoje poslanje“, poručio je, među ostalim, nadbiskup Puljić.

Vlč. Bernadić ponudio je više informacija i statističkih podataka o samim zasjedanjima. Napomenuo je kako je nakon svečanog otvaranja rada sinodalne skupštine uslijedilo ukupno šest skupštinskih radnih zasjedanja. „Od toga, pet ih se odnosilo na raspravu nad predloženim Radnim dokumentom Sinode, dok se šesto zasjedanje ticalo službenog izglasavanja istog. Glede raspravnog dijela, na svakom susretu se razmatralo jedno od pet poglavlja Radnog dokumenta: eklezijalno-pravna tematika; pastoralna; religiozno-pedagoška; liturgijska i medijska.

Rad se odvijao na način da bi na početku svakog zasjedanja predstavnici pojedinog tematskog područja ukratko iznijeli sadržaj svoga područja/poglavlja, a zatim bi uslijedila rasprava koja je podrazumijevala tri načina sudjelovanja: pismeni i intervent, te usmeni osvrt (…) U konačnici su prikupljena 62 pismena interventa, te 40 usmenih intervenata i osvrta (…)

Sinodska skupština sastojala se od 134 člana s pravom glasa, a tu su pripadali: članovi po pravu (de iure) – ukupno 42; članovi po izboru – ukupno 30 + 13 zamjenika (ukoliko je netko od članova s pravom glasa spriječen u sudjelovanju); članovi po slobodnome biskupskom imenovanju – ukupno 62 i promatrači – ukupno 17 (bez prava glasa i po pravilu sudjeluju samo na svečanom otvaranju i zatvaranju), kazao je generalni tajnik Sinode, te progovorio o glasačkom dijelu.

Generalni vikar zatim je govorio o koracima koji će uslijediti. „Treba prije svega reći kako je sinoda jedno savjetodavno tijelo u Crkvi. To znači da završni dokument koji će kardinalu biti predan na daljnje upravljanje jest prije svega jedan savjet (…) o svemu onome što se tiče života Crkve (…) Dakle biskup u jednoj biskupiji ostaje slobodan, ali vodi računa o onome što su članovi Sinode zaključili i što su mu predložili kao savjet (…) Predavanje dokumenta nadbiskupu i njegovo daljnje upravljanje odnosi se prije svega na izradu tzv. sinodalnih izjava i odluka. One mogu biti pravnoga karaktera (…) koje će vrijediti u nadbiskupiji ubuduće, ali isto tako mogu biti neke programatske ideje koje su dobre, vrijedne, nove, prilagođene sadašnjim okolnostima i vremenu, te koje bi bilo dobro usvojiti u životu nadbiskupije“, objasnio je mons. Ćosić, naglasivši kako je izrada sinodalnih izjava i odluka zahtjevan proces, koji će, vrlo vjerojatno u budućnosti zahtijevati daljnju suradnju, najvjerojatnije, članova predsjedništva Sinode.

Potom je ostavljena mogućnost za postavljanje pitanja s naglaskom da se ista odnose isključivo na sinodalnu tematiku, nakon čega je konferencija privedena kraju.

Osnovne informacije o sinodskim zasjedanjima

Svečani dio otvorenja Prve sinode Vrhbosanske nadbiskupije upriličen je 11. rujna misom u sarajevskoj katedrali Srca Isusova u Sarajevu koju je predslavio kardinal Puljić, te pod kojom su članovi Skupštine položili Ispovijest vjere. Uslijedilo je pet sinodskih zasjedanja, kroz pet subota: 18. i 25. rujna, 2., 16. i 30. listopada.
Najveći broj sudionika, njih 101, bio je na drugom i trećem zasjedanju, a najmanji na posljednjem petom, njih 77. Tijekom tih pet susreta poslano je 60-ak pismenih intervenata te je bilo 40-ak usmenih. Njih su članovi pet stručnih skupina imali na umu pri izradi završnog dokumenta o kojemu su članovi skupštine glasovali 20. studenoga. Usvojen je apsolutnom većinom glasova. Od 93 prisutna člana Skupštine sinode u trenutku glasovanja o Završnom dokumentu njih 91 glasalo je potvrdno, a dva su bila protiv.
Završni dokument se osim uvoda sastoji od pet poglavlja, a u dodatku se nalaze rezultati glasovanja o dokumentu i to po: tematskim jedinicama, tematskim područjima i u konačnici o cijelom dokumentu koji ima 237 brojeva.