Darovao je relikviju prvoga stupnja, dijelić kosti sv. Jadvige koju Poljaci zovu „kraljicom majkom“. U tom povodu je u crkvi sv. Šime u Zadru slavljena misa.

Misno slavlje predvodio je ravnatelj Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru dr. sc. don Zdenko Dundović, a propovijedao je dr. sc. don Elvis Ražov. Don Elvis je bio među inicijatorima dolaska te relikvije u Zadar i preuzeo je relikviju sv. Jadvige u vavelskoj katedrali u Krakovu. Suslavila su petorica svećenika, rodom Poljaka, koji su djelatni u Zadarskoj nadbiskupiji.

Na kraju mise, don Elvis je uručio relikviju čuvaru Svetišta sv. Šime dr. sc. don Damiru Šehiću, gdje će relikvija sv. Jadvige biti izložena puku na čašćenje. Don Zdenko je pročitao dokument potvrde o autentičnosti relikvije sv. Jadvig – Autenticu, kojeg je vlastoručno potpisao mons. Marek Jedraszewski. Dokument u prijevodu s Latinskog glasi: „Pozdrav u Gospodinu. Predstavljajući pokaznicu s dijelom kostiju sv. Jadvige kraljice, položenu u kapsulu i potvrđujući njihovu autentičnost, proglašavamo svima da joj se mogu klanjati s pobožnošću i da relikvija može biti izložena na pobožnost.“

Na misi u crkvi sv. Šime bili su i Poljaci koji žive u Zadru i tajnica Počasnog konzulata Republike Poljske u Splitu Agnieška Babić. „Sv. Jadviga je jedna od najviše poštovanih kraljica u Poljskoj koja je vrlo zaslužna za razvoj poljske kulture i poljskog sveučilišta. Svi mi u školama u Poljskoj učimo o sv. Jadvigi. Za nas je to velika čast i prigoda da se možemo pokloniti relikviji sv. Jadvige“, rekla je Babić.  Don Damir je zahvalio Republici Poljskoj za pokroviteljstvo nad tim događajem preko svojih konzularnih predstavnika u Hrvatskoj.

Zadar odsada ima relikviju svetice Jadvige, kćeri darovateljice škrinje sv. Šimuna, kraljice Elizabete Kotromanić. Na stražnjem dijelu Škrinje u reljefnom prikazu nalazi se prizor kraljice Elizabete i njene tri kćeri kao djevojčice, među kojima je i lik malene Jadvige.

Jadviga (Budim, 1373. – Krakov, 1399.) bila je unuka bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića. Udala se za litvanskog kneza Vladislava Jagela koji je vladao Poljskom kao Vladislav II. (1386. – 1434.). Jadviga je krunjena u Krakovu 16. listopada 1384. kao kralj Poljske, ne kao kraljica, čime se htjelo potvrditi da je Jadviga bila kraljica, a ne samo žena kralja.

Jadviga je 22. lipnja 1399. rodila djevojčicu koju je nazvala Elizabeta Bonifacija po svojoj majci, hrvatskoj kraljici Elizabeti i papi Bonifaciju IX. No, u mjesec dana od poroda obje su umrle zbog komplikacija tijekom porođaja. Jadviga je imala svega 26 godina kad je umrla. Jadvigin suprug Vladislav postao je kralj Poljske po njenom pravu. Sv. Jadviga pokopana je u vavelskoj katedrali u Krakovu, koja je poljsko nacionalno svetište na brdu Wawel. Papa Ivan Pavao II. proglasio je Jadvigu blaženom 8. kolovoza 1986., a svetom 8. lipnja 1997. godine.

Jadviga je bila angažirana u političkom i društvenom životu Poljske. Svojim donacijama prikupljenima od prodaje osobnog nakita i kraljevskih obilježja pomogla je podizanju sveučilišta Jagiellonian u Krakovu, koje je najstarije sveučilište u Poljskoj. Njenim doprinosom obnovljena su sva sveučilišta u Poljskoj. Bila je obrazovana, poliglotkinja i prevodila je knjige s latinskog na poljski jezik. Osnovala je mnoge bolnice i brinula o siromasima. Kao žena litvanskog kralja, utemeljila je i biskupiju u Vilniusu.

„Sv. Jadviga je među nama u Zadru od 1380. godine, otkad je njena majka, kraljica Elizabeta, dala izraditi predivnu škrinju za tijelo sv. Šime koje je izradio majstor Franjo iz Milana. Kraljica Jadviga obilježila je povijest poljskog naroda da ju je već nakon njene smrti poljski narod počeo štovati kao sveticu. Ali, za potvrdu svetosti čekala je svog zemljaka, papu Ivana Pavla II. koji ju je kanonizirao“, rekao je dr. sc. Dundović, istaknuvši da je sv. Jadviga bila osjetljiva na potrebe siromaha. Sve svoje materijalno blago razdala je da bi pomogla potrebne.

„Bila je vrlo pobožna žena, svaki dan je pohodila misu. Bila je poticateljica u razvoju intelektualnog života Poljske te je uspostavila krakovsko sveučilište koje se po njenom suprugu zove Jagelonsko sveučilište, po dinastiji u koju se udala. Zalagala se da se sve knjige prevedu na poljski jezik i da se liturgija slavi na narodnom, poljskom jeziku, što je i poveznica s našim hrvatskim narodom, čiji su se svećenici glagoljaši za to zalagali“, rekao je dr. sc. Dunodvić, potaknuvši okupljene na nasljedovanje života sv. Jadvige po krepostima koje je posvjedočila.

Don Damir Šehić rekao je da je Svetište sv. Šime otvoreno svima i sve okuplja. Predstavlja ga se kao svetište života, a sveci su živjeli život kakav se predstavlja u idealu.

„Sv. Jadviga utkana je u sarkofag sv. Šime, nalazi se sa stražnje strane, između svoje dvije sestre. Ta njena skrovitost je i simbolična. Jer sveci se ne ističu po svojoj ulozi, nego preko sebe žele potaknuti da pogledamo u Krista“, rekao je don Damir. Dolazak relikvije u Zadar je inicijativa don Elvisa Ražova i poljskih svećenika koji su bili u Svetištu sv. Šime.

„Dirnuo me njihov dojam te žene koja predstavlja paradigmu vladara, europskog vladara, koja je bila spremna razdati svoje zlato i srebro i podariti ih za pomoć najpotrebnijih. Kao i njena majka, kraljica Elizabeta, bila je spremna to zlato i srebro ugraditi u prave vrijednosti, a to su život, narod, ljudi, budućnost, kultura. Hvala don Elvisu koji je bio uporan oko nabave te relikvije i požurivao da se to ostvari. Bogu hvala da ga je Providnost stavila na taj put“, rekao je don Damir.

Početkom rujna 2023. u Zadru je boravila delegacija rektora i prorektora više sveučilišta iz Krakova. Tom prigodom pohodili su i crkvu sv. Šime gdje je misu  predvodio rektor pontifikalnog Katoličkog sveučilišta Ivana Pavla II. prof. dr. mons. Robert Tirala.

„Kad su rektori iz Poljske došli u Zadar, kulminirala je ta inicijativa da zatražimo relikviju. Jadviga je bila inicijator osnivanja teologije u kontekstu akademije, poticala je znanstveni život u Poljskoj. Drago mi je da nas povezuje i intelektualni duh koji također dolazi od Gospodina te nas je i kroz tu inicijativu potaknuo da zamolimo dolazak relikvije sv. Jadvige u Zadar. Mons. Tirala otvorio je svoje srce i pružio svoju ljubav u posredništvu za dobiti relikviju sv. Jadvige. Mi smo time bili oduševljeni, brzo smo sastavili pismo i na molbu zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića, krakovski nadbiskup ustupio je relikviju sv. Jadvige.

Sretan sam jer to je relikvija prvog stupnja, dar Svetištu sv. Šime, Zadarskoj nadbiskupiji i našem narodu, a nalazit će se u blizini škrinje sv. Šime. Jadvigina majka dala je izraditi relikvijar, a ona kao djevojčica gledala je taj dar svoje majke. Takav primjer majke utkao se u njen život da je na kraju i ona postala vladarica koja promovira evanđelje, vrijednosti, a od sv. Šime dobila je najbolji dar – a to je da je postala sveta. To je poziv i izazov svima nama koji se nalazimo pred ovakvim svecima“, poručio je don Damir, rekavši da i Svetište sv. Šime nosi u sebi „miris svetosti“.

„Kad bi otvarali neke grobove svetaca, kažu da bi miris bio prva orijentacija da je to mjesto sveto. Sv. Šime i sv. Jadviga su bliski suradnici nebeskog dvora i vjerujemo da će oni biti naši sustolnici kad dođemo u nebesku slavu pred Gospodina. Svetost je uvijek izazovna, ona nas provocira da i mi na ovoj zemlji živimo kako Gospodin od nas traži“, poručio je don Damir, rekavši da je crkva sv. Šime, crkva svih koji vjeruju u Isusa, koji traže Boga i žele doći u Božju prisutnost.

„Jedan teolog kaže da relikvije dolaze tamo gdje one hoće i gdje žele biti čašćene. Vjerujem da je u tom duhu i sv. Šime ostao u Zadru. On je puno puta mogao otputovati u Veneciju, ali ostao je baš u Zadru. Vjerujem i drago mi je da relikvija sv. Jadvige dolazi u Zadar jer to ona hoće“, rekao je don Damir.