Misa na prvi dan trodnevnice uoči Stepinčeva u ogulinskoj župi
Vlč. Josip Vnučec na trodnevnici pred Stepinčevo u ogulinskoj župi
Trodnevna duhovna priprava za proslavu Stepinčeva u blaženikovoj župi u Ogulinu počela je u utorak 7. veljače misom koju je slavio umirovljeni svećenik Zagrebačke nadbiskupije vlč. Josip Vnučec u suslavlju domaćeg župnika fra Mirka Kralja.
„Zašto je zatvoren nadbiskup Alojzije Stepinac, zapitali su milicioneri kasnijeg zagrebačkog nadbiskupa Franju Kuharića dok je tadašnji kardinal Stepinac bio zatočen u svom Krašiću? Zato što je puno značio hrvatskom narodu, odgovorio je Kuharić.“ Bile su to uvodne riječi vlč. Vnučeca koji je zaželio da „i mi posjedujemo Stepinčevu čvrstinu.“
„Alojzije Stepinac bio je jedan od dramatičnih likova progonjene Crkve u Hrvatskoj i Istočnoj Europi gdje su je komunisti progonili pola stoljeća. Život mu je bio obilježen trpljenjima i progonstvima. Bio je 5. od osmero djece, 1916. je maturirao u Zagrebu, a onda završio časnički tečaj i našao se na Sočanskoj fronti u austrijskoj vojsci. Tamo su ga Talijani nakratko zarobili, a na koncu se javio kao dragovoljac na Solunski front gdje nije nikada stigao. Premda je 1919. počeo studirati agronomiju, 1926. godine studirao je teologiju zajedno s Franjom Šeperom, a 26. listopada 1930. je zaređen za svećenika. Tadašnji zagrebački nadbiskup Anton Bauer šalje ga na studij na Gregorianu u Rim da bi 1934. godine bio imenovan biskupom koadjutorom, a 1937. i zagrebačkim nadbiskupom uz geslo ‘U tebe se Gospodine uzdam’. Aktivan je u osnivanju i jačanju Caritasa, osnivanju novih župa i jačanju laičkih udruga. Borio se protiv psovke ukorijenjene u narodu, protiv pobačaja. Stepinac je postao zaštitnik progonjenih od svih ideologija i borac za temeljna crkvena prava koji je čvrsto ostao odan Crkvi i Vatikanu, unatoč pritiscima tadašnjeg komunističkog režima. Zbog toga je Tito donio odluku da ga se makne, a što je u praksu proveo tadašnji javni tužilac Jugoslavije Jakov Blažević koji je u memoarskim zapisima naveo Titove riječi ‘gonite ga do kraja’. Na montiranom procesu je osuđen na 16 godina zatvora i gubitak svih građanskih prava. Nakon zavora u Lepoglavi, bio je zatočen u svom domu u Krašiću. Poznate su njegove riječi na suđenju ‘moja je savjest čista, za Isus sam sprema umrijeti’. Preminuo je u Krašiću 10. veljače 1960. od zatvorskih tegoba. Hrvatski sabor je 14. veljače 1992. godine donio deklaraciju o osudi političkog procesa Stepincu, a 3. listopada 1988. ga je beatificirao papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici. Budimo čvrsti poput Stepinca,“ rekao je vlč. Vnučec. Na misi je pjevao župni zbor.