Mjesečni susret svećenika Varaždinske biskupije održan je u ponedjeljak, 10. listopada u dvorani biskupijskog Pastoralnog centra u Varaždinu. Okupljene svećenike, na čelu s biskupom Božom Radošem i umirovljenim biskupom Josipom Mrzljakom, uvodno je pozdravio preč. Anđelko Košćak, biskupski vikar za kler i moderator susreta.

Gost susreta bio je dr. sc. Jakov Rađa, asistent pri Katedri fundamentalne teologije KBF-a u Zagrebu i povjerenik za pastoral duhovnih zvanja i promotor kršćanskih poziva Zagrebačke nadbiskupije koji je govorio o temi “Svećenik pred izazovima današnjega društva”.

U molitvi Trećeg časa naviješten je evanđeoski odlomak Službe riječi današnjeg dana. Polazeći od tog odlomka, biskup Radoš uputio je svećenicima prigodni duhovni nagovor poručivši kako na ovim susretima žele razmišljati o riječi Božjoj te se nastoje kao svećenici okrenuti svome prvom i temeljnom poslanju.

„Svećenik je profesionalac ‘riječi Božje’ i naša je prva zadaća naviještati, kako veli Koncil, svima Božje evanđelje. Propovijedati riječ Božju za nas nije fakultativni izbor, stvar, nego zahtjev je to našega svećeničkog identiteta“, poručio im je biskup Radoš.

Podsjetio ih je nadalje kako stoji u dokumentu Presbyterorum Ordinis da “svećenici moraju naučavati ne svoju mudrost nego riječ Božju i sve uporno pozivati na obraćenje”, dodavši kako je svećenik pozvan pozivati na obraćenje, ali i sam se obratiti.

“Ova dva procesa idu zajedno, ali poziv na obraćenje je najprije upućen njemu. Tako Grgur Nazijanski poručuje: ‘Treba započeti s čišćenjem samih sebe, prije čišćenja drugih. Potrebno je biti poučen da bi mogli poučavati, postati svjetlo da bi mogli rasvjetljavati, približiti se Bogu da bismo mogli približiti Bogu druge, biti posvećen kako bi mogli posvećivati’, citirao je biskup te dodao kako nisu pozvani propovijedati svoju mudrost, nego mudrost riječi Božje i da ih Isus od vremena do vremena poziva ponovno pročitati znakove koje im je dao i postavio na njihov životni put.

Izrekao je, potom, razmatranje o proroku Joni, potaknuvši svećenike da i sami danas pročitaju ovu knjigu Starog zavjeta podsjećajući se koji je to znak Jonin koji će im se jedini dati kako Isus poručuje u izvještaju iz Evanđelja današnjeg dana i zaključio je svoj nagovor kako je priča o Joni, priča o njima – i svećenicima i biskupima.

„Gospodin nam kaže: ako poželite pobjeći od mene, neće vam to uspjeti, jer nema mjesta gdje se Njegov glas, glas savjesti neće čuti. Ako poželite umrijeti, ni tu nemamo izbora, jer Bog je onaj koji odlučuje o životu i smrti, a On uvijek izabire život. Što nam preostaje? Čuti Njegov glas. Pročitati ovaj znak, znak Jone, koji je sama riječ Božja. To i ništa drugo. Nemamo ništa u svojim ustima ni moćnije ni slabije od riječi Božje. Ona je moćna, ali ona je i slaba i svojom slabošću osvaja nas, osvaja ljude.“

U nastavku susreta dr. sc. Jakov Rađa održao je izlaganje na temu uloge svećenika pred izazovima današnjeg društva. Svoje je izlaganje podijelio na tri dijela: analiza znakova vremena, kakvu Crkvu treba graditi u tom današnjem društvu prema naputcima učiteljstva Crkve te što to znači za svećenički poziv.

U prvom dijelu dr. Rađa je upozorio na važnost čitanja znakova vremena što je zapravo čin ljubavi prema konkretnom čovjeku. U nastavku je opisao karakteristike vremena u kojem danas živimo: dugovječnost, sloboda, obožavanje mladosti, istiskivanje religijske dimenzije života, vjera je izgubila konkretnost života te visoko digitalizirana kultura.

Vezano za dugovječnost dr. Rađa je istaknuo kako je u vremenskom periodu od sto godina dužina čovjekovog života u zapadnom društvu porasla za 30 godina i to ne samo u kvantiteti nego i kvaliteti života. Poboljšalo se zdravlje, imamo hrane kao nikada prije, lijekovi su sve učinkovitiji, a ekonomski uvjeti nevjerojatni.

Suvremeno zapadno društvo karakterizira sloboda mišljenja, individualni smisao stvarnosti, dostupnost informacija, nevjerojatna sloboda kretanja, više vremena za sebe zahvaljujući tehnologiji.

Treća karakteristika današnjeg svijeta je obožavanje mladosti jer danas nije više cilj doći do zrelosti kao ispunjenju svrhe.
Nadalje, u suvremenom svijetu prepoznajemo da je religijska dimenzija života istisnuta iz svakodnevice. „Za razliku od vremena moderne gdje se čovjek otvoreno postavljao protiv Boga i Crkve i činio od ateizma nešto prihvatljivo, današnja epoha nema nikakvu borbenost po pitanju Boga i po pitanju Crkve. Danas je moguće organizirati život bez da se čovjek uopće pita o Bogu“, rekao je dr. Rađa ističući kako se danas čovjek može uopće ne pitati o smrti, smislu i prolaznosti života, što je u prijašnjim vremenima često bilo poluga za navještaj vjere.

Peto obilježje svijeta u kojem živimo jest da je i postojeća vjera izgubila odnos prema konkretnom životu. Izgubila se povezanost vjere i kulture, vjere i svakodnevice te se vjera ograničava na religiozni nauk i praksu.

Posljednja karakteristika današnjeg društva stavlja pred nas promjene izazvane visoko digitaliziranom kulturom u kojoj živimo. Ta kultura omogućava nam nikada lakše uspostavljanje odnosa, ali su ti odnosi sve siromašniji i površniji.
Zaključno je u ovom prvom dijelu svog izlaganja predavač istaknuo kako ovo vrijeme nije epoha promjene nego promjena epohe. Izazovi koji se javljaju trebaju nas staviti u pitanje, ali uvijek sa sviješću da je Bog prisutan i u ovom povijesnom vremenu.

U drugom dijelu svog izlaganja dr. Rađa pokušao je odgovoriti na pitanje kakvu Crkvu onda treba ovo vrijeme. Papa Franjo u svojoj enciklici Fratelli tutti predlaže i vidi ovakvu Crkvu za današnje vrijeme rekao je predavač: „Crkva je obitelj među obiteljima. Otvorena za svjedočenje današnjem svijetu vjere, nade i ljubavi prema Gospodinu i prema miljenicima Njegovim. Crkva je kuća otvorenih vrata jer je Majka. Želim Crkvu koja služi, koja izlazi iz kuće, izlazi iz svojih hramova, izlazi iz svojih sakristija kako bi pratila život, podupirala nadu i bila znak jedinstva, da bi podizala mostove, rušila zidove i sijala sjeme pomirenja. I kaže Papa, molim Boga da učvrsti jedinstvo u Crkvi, jedinstvo obogaćeno razlikama koje su pomirene djelovanjem Duha Svetoga“.

U nastavku je dr. Rađa promišljao nad tri karakteristike Crkve za ovo vrijeme: Crkva je majka, Crkva je znak jedinstva, Crkva u kojoj su razlike pomirene u snazi Duha Svetoga.

Slika Crkve kao majke ponovno je oživljena na II. vatikanskom koncilu. Ta nam slika Crkve jasno govori da Crkva rađa za život, Crkva treba prenositi život, a ne pojmove, definicije, lekcije, vrijednosti, pravila. Evanđelje treba liječiti ljude, Crkva treba liječiti i hraniti ljude, istaknuo je predavač.

Govoreći pak o Crkvi kao znaku jedinstva, dr. Rađa je istaknuo kako Crkva nije hijerarhija, zgrada, struktura već puk skupljen polazeći od jedinstva Oca, Sina i Duha Svetoga. Crkva je način života, mjesto gdje se živi autentično zajedništvo, jedinstvo u različitosti.

Treća karakteristika Crkve za ovo vrijeme govori o Crkvi u kojoj su razlike pomirene u snazi Duha Svetoga. Identitet svećenika, njegovo svećeničko posvećenje, ministerijalno svećeništvo postoji jedino u relaciju sa svećeničkim narodom kojem svećenik služi. Svećenik postoji jer postoji svećenički narod. Svrha svećeničkog ministerijalnog svećeništva je rađati krsno svećeništvo, pojasnio predavač.

Posljednji dio izlaganja bio je posvećen svećeničkom pozivu u prethodno opisanom kontekstu današnjeg društva i ekleziologije. Pojašnjavajući što to konkretno znači biti svećenik danas predavač je pojasnio kroz dva biblijska citata: „Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu“ (2 Tim 1,13) Te rečenica iz Lukina evanđelja „Reče Gospodin: “Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok?“ (Lk 12, 42).

Pavao nam govori, nastavio je dr. Rađa, da naš nauk ne treba biti samo ispravan, točan i precizan, to je nužno, ali nije dovoljno. Nauk treba biti zdrav, da jača, podiže. Za Pavla je zdrav nauk opravdanje po vjeri, besplatnost milosti, primat Boga. Danas trebamo čovjeka pozvati u ljepotu kršćanskog života pozivajući ga na povjerenje u Boga. Središnja istina nauka je da je spasenje dar, milost. Već smo spašeni, od te istine sve polazi, spasenje se ne zaslužuje, ono se živi. Svako naše nastojanje je odgovor na spasenje koje smo već primili.

Kako to činiti, govori nam Isus u Lukinu Evanđelju; biti vjerni i razumni upravitelj. Biti vjeran znači pun povjerenja u Boga. Iz odnosa prema Bogu poslani smo drugima, oslonjeni na Boga možemo biti oslonac vjernicima. Biti razuman znači izabrati pravo sredstvo koje vodi prema cilju, a koji nam uvijek treba biti pred očima.

Zaključno, dr. Rađa je istaknuo kako svećenik nije neka vrsta super kršćana, nije nad narodom, svećeništvo služi očuvanju Božjeg života u Crkvi, on je otac koji hrani. To se ostvaruje na razne načine: navještaj, slavlje sakramenta, kateheza.

Novost svećeničkog poslanja danas je borba protiv otuđenosti i osamljenosti čovjeka. Otuđen svijet treba svećenika koji će ih uvoditi u zajedničarski način života, otkriti im mistiku zajedništva koje je Crkva, završio je svoje izlaganje dr. Jakov Rađa.

Nakon izlaganja razvila se zanimljiva i korisna rasprava i promišljanje okupljenih o ulozi svećenika danas.
Na kraju susreta svećenicima se još jednom obratio biskup Radoš zahvalivši svećenicima na odazivu na mjesečne susrete, angažiranosti i poslanju koje vrše u župama i Biskupiji.

Najavljeni su susreti svećenika po arhiđakonatima, susret svećenika do 10 godina svećeništva te duhovna obnova za svećenike u došašću.