Mons. Košić pohodio u potresu stradale župe u Pokupskom i Kravarskom

Tom prigodom u privremenom bogoslužnom prostoru župe predvodio je misno slavlje u zajedništvu s domaćim župnikom mons. Franjom Ćukom koji je na početku i pozdravio biskupa te mu zahvalio na podršci i dolasku.

U homiliji, osvrnuvši se na misna čitanja dana, biskup je rekao da ona vidljivo pripremaju za slavlje Uskrsa. „Zanimljivo kako nas Vazam poučava, na prvi pogled, paradoksu, da je potrebno umrijeti kako bi se živjelo. U Evanđelju po Ivanu čuli smo kako su, među onima koji su željeli vidjeti Isusa, bili i neki Grci. Spona tog susreta bio je Filip, koji ode i to kaže Andriji, pa oni zajedno kažu Isusu. Na to on nije započeo govor o čudesima koja je činio već im odgovori: Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Pšenično zrno ako ne umrije ono ne donosi roda i zato to zrno prvo mora biti bačeno u zemlju i istrunuti da bi se rodio novi plod i život. To je zapravo Isus koji je dao svoj život za nas i umro za naše spasenje. On nadalje kaže: Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac… Isus nas zapravo sve poziva na takav jedan život i stav pred životom da se ne bojimo kušnji i trpljenja pa ni same smrti. Ove kušnje oko nas, pandemija, potres i druge nevolje pripremaju nas da bismo i sami bili sposobni i sebe se odreći i živjeti ne egoistično i sebeljubno već misleći na Boga i na bližnje“, rekao je biskup te poručio da ćemo, ako tako živimo život ispunjen ljubavlju, biti spremni na novi život nebeski.

Biskup je upozorio i kako često u našem životu znamo biti zabavljeni samo samima sobom i svojim zemaljskim svakodnevnim poslovima. „Tada bismo mogli reći, kao što smo čuli u čitanju iz proroka Jeremije, da nam je potrebno novo srce i novi duh. To je zato da ne bismo bili samo ljudi ove zemlje i kako ne bismo bili zaljubljeni u prolazno, nego da se srcem koje nam Bog želi dati duhovno zagledamo i u sebe i u bližnje i čitav svijet. Možemo reći da nas Bog upozorava i po ovim događajima da nisu za naš odnos prema Bogu najvažnije zgrade pa bile one nama ne znam kako drage, umjetnički ukrašene i bitne, pa bile one i crkve gdje se Bogu molimo. Ako se iskreno Bogu molimo i u skromnoj kolibi to može biti Bogu draže nego da to činimo u zlatu optočenoj crkvi gdje tražimo svoju slavu i interese. Možda nas Bog želi iskušati da stavimo prave stvari na pravo mjesto. Sjećam se kako je to znao reći pokojni kardinal Franjo Kuharić: ako staviš Boga na prvo mjesto, onda je sve na svom mjestu.“

Nakon mise biskup se zadržao u razgovoru s vjernicima, a na kraju je u pratnji župnika i zauzetih vjernika razgledao teško oštećenu župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Nakon Pokupskog, biskup je obišao i gradilište crkve Uzvišenja Svetoga Križa u Kravarskom gdje će sljedećeg tjedna započeti posljednja faza uklanjanja u potresu strušene crkve. Tom prigodom susreo se i sa župnikom vlč. Sinišom Blatarićem kojem je predao misnicu, dar zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića toj župi.