Mons. Mate Uzinić za "Vatican News": Ljetna škola teologije u Dubrovniku prostor je za dijalog među kršćanima

Ljetna škola teologije, koju je 2019. pokrenuo biskup Mate Uzinić, a organiziralo dijecezansko Vijeće za kulturu i znanost, od 18. do 24. srpnja vraća se u hrvatski grad Dubrovnik, “biser Jadrana”,  drevni hrvatski grad na dalmatinskoj obali. Bit će to susret mladih teologa i teologinja, studenata i doktoranda iz jugoistočne Europe  – katolika, pravoslavaca i protestanata iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije i Crne Gore – koji će razgovarati međusobno, kao i s petero predavača koji će ih stimulirati svojim izlaganjima, svatko po jedan dan susreta.

U ovom drugom izdanju Ljetne škole, studenti i predavači raspravljat će o temi “(A)politična vjera: kršćani u političkom prostoru”, nakon što je prvo izdanje bilo na temu “Teologija u pluralnom društvu”.

“Nije riječ o redovitom teološkom tečaju – objašnjava za Vatican News mons. Mate Uzinić, koji je u studenom 2020. imenovan riječkim nadbiskupom, ali je i dalje apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije – već o susretu na kojemu će se razmišljati o nekim aktualnim pitanjima za Crkvu i društvo”.

Među sudionicima i mons. Mate Uzinić

Svi sudionici, među kojima će cijelo vrijeme biti i nadbiskup Uzinić, “imaju priliku čuti različita mišljenja – dodaje prelat – ažurirati ih vlastitim doprinosom te rasti i napredovati u dijalogu”.

U srpnju 2019. godine, otvarajući prvu Ljetnu školu, biskup Uzinić je rekao kako je “Dijalog važan zadatak za sve. Danas imamo inflaciju riječi, a tako nam nedostaje razgovora. To nam onemogućuje toliko potreban susret na svim razinama, na razini međuljudskih odnosa, ali i na razini društvenih, ekonomskih, političkih, međureligijskih, ekumenskih i unutarcrkvenih odnosa”.

Petero predavača će animirati susret

Petero izlagača bit će fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, sestra Teresa Forcades, katalonska liječnica, teologinja i benediktinka, Aristotle Papanikolaou, pravoslavni teolog profesor sa Sveučilišta Fordham u New Yorku, Tomáš Halík, teolog i filozof s Karlova sveučilišta u Pragu i Miroslav Volf, hrvatsko-američki evanđeoski teolog sa sveučilišta Yale, New Haven.

Gosti predavači će sa studentima, promatračima i organizatorima ujutro u dubrovačkom Biskupijskom sjemeništu animirati plenarnu raspravu, koja neće biti, pojašnjava nadbiskup Uzinić, “javna rasprava, već unutarteološki bratski dijalog kako bi sudionici mogli čuti različita mišljenja i intenzivno promišljati o svim dimenzijama crkvenog, religijskog i teološkog diskursa u pluralnosti suvremenog društva“.

Izlaganja i rasprave ujutro, potom rad u skupinama

Nakon euharistijskog slavlja otvorenja, navečer 18. srpnja, prve radionice na rasporedu su već u ponedjeljak poslijepodne, a rad je podijeljen u skupine koje koordinira petero predavača.

U utorak navečer, 20. srpnja, nakon večere, zakazan je panel sa spomenutih petero teologa, a sljedeće večeri izvještaj Joerga Bastena i Stefana Vespera o Sinodalnom putu Katoličke Crkve u Njemačkoj. Među 44 sudionika škole, 28 je katolika, studenata teoloških fakulteta u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH, ali i s Gregoriane i Angelicuma u Rimu, 10 pravoslavnih, svi iz Beograda i 6 studenata protestanata iz Osijeka i Zagreba. Dvadeset i troje su još uvijek studenti, 11 je doktoranata, a 10 ih je nedavno završilo teološki studij.

“Odlučili smo promišljati o temi kršćana u političkom prostoru – kaže nam nadbiskup Uzinić – jer smo svjedoci čestog (zlo)upotrebljavanja vjere i religije u političke svrhe, kao i (zlo)upotrebe politike u vjerske i religiozne svrhe”.

Namjera je “pomoći budućim teologinjama i teolozima različitih kršćanskih konfesija u jugoistočnoj Europi, na kojima se događa stalno ispreplitanje vjerskog, političkog i nacionalnog, da budu graditelji pravednijeg, otvorenijeg i ljudskijeg društva i zajednice”.

Intervju s mons. Uzinićem za Vatican News vodio je Alessandro Di Bussolo, a prijevod istoga s talijanskog na hrvatski jezik donosimo u cijelosti.

Neformalni susret, uzajamnog upoznavanja i promišljanja

Nadbiskupe Uziniću, u programu Ljetne škole teologije pišete da ne ciljate toliko na formaciju studenata, već na otvaranje perspektiva i prostora za dijalog i teološku refleksiju? Što onda želi biti vaša Škola?
– Škola teologije u Dubrovniku zamišljena je kao neformalni susret, uzajamnog upoznavanja i promišljanja, između profesora teologije, teologinja i teologa te studenata i studentica teologije različitih kršćanskih konfesija, o raznim i aktualnim teološkim pitanjima. Program je namijenjen studentima iz bivše Jugoslavije koji će uskoro završiti studij teologije ili koji su ga već završili ili su na doktorskim studijima. Radi se o nizu neformalnih konferencija s malim radionicama (workshop), koje se održavaju tijekom ljetnih praznika, u kojima postoji prilika za razgovor s kršćanskim teolozima koji dijele vlastita proživljena iskustva i razmišljanja o određenim temama. Ne radi se o klasičnom studiju, a još manje o kolegiju, niti o teološkoj formaciji, već o susretu na kojem je namjera promišljati neke trenutne teme.

Ovaj projekt započeo je prije dvije godine s temom “Teologija u pluralnom društvu”, jer smo primijetili da nam se čini, iako nominalno živimo u pluralnom društvu, da u Crkvi i u društvima na ovim našim prostorima, gdje se tek uči što je to “pluralizam”, zapravo nema puno prostora za pluralizam mišljenja. To također utječe na slobodu teološke misli, a bez te slobode nema ni prave teologije. Našom školom teologije htjeli smo poslati poruku budućim teolozima i teologinjama da pluralizam misli i sloboda teološkog promišljanja nisu naši neprijatelji, već obogaćenje koje nas potiče da svijetu ponudimo – u svjetlu Evanđelja – i naš kršćanski odgovor.

Zadatak teologije i teologa nije ušutkati glasove koji se možda razlikuju od našega glasa, već među raznim glasovima biti autentičan, proročki glas. Međutim, da bi se to dogodilo, u našem kršćanskom svijetu, u Katoličkoj crkvi i njezinoj teologiji, na razlike moramo prestati gledati kao na prijetnju i opasnost. Živimo u pluralnom svijetu u kojem je nemoguće i štetno zanemariti i ne slušati druge glasove. To neizbježno utječe na Crkvu i glasove u njoj. Neke stvari neće prestati postojati samo zato što za njih ne pokazujemo nikakav interes i ne razgovaramo o njima. S druge strane, prije ili kasnije to može postati problem za nas i za Crkvu, kao što se već događalo tijekom povijesti. A time i izvor podjela. Iz tog razloga o tome moramo razgovarati već sada.

Postoje nepotrebni sukobi na političkoj i društvenoj razini koji nas sve više polariziraju

Za ovu drugu godinu odabrali ste temu “(A)politična vjera: kršćani u političkom prostoru”. Kakvo je političko djelovanje kršćana u Hrvatskoj i na Balkanu danas?
– Nažalost, i političari koji se izjašnjavaju kršćanima svoje djelovanje u političkom svijetu često ne temelje na svojoj kršćanskoj vjeri, već na nekim svojim osobitim interesima ili svoje stranke. Čini mi se da se kršćanstvo često iskorištava u političke svrhe, umjesto da oplemenjuje društveno-političku stvarnost vlastitim vrednotama. Ono se svodi na retoriku. Na taj način nema, ni ne može imati značajan utjecaj na stvarne političke izbore i pozicije.

Primjećujem dvije krajnosti. Jedna je da neki političari koji se deklariraju vjernicima svojim zalaganjem ne doprinose svjedočenju Evanđelja u društveno-političkoj zajednici, već kompromitiraju Evanđelje svojim postupcima i stavovima koje brane. Druga je činjenica da djelovanje kršćana u političkoj sferi sve više poprima fundamentalističke konotacije kojima se slika Isusa Krista i poruka njegova Evanđelja iskrivljuju i kompromitiraju. To su izazovi i za teologiju koja je pozvana usmjeravati djelovanje vjernika laika u životu političke zajednice i društvene sfere te biti teoretska podloga, ne dopuštajući da se vodi općim mnijenjem. Nažalost, to se ne događa. Umjesto toga, postoje nepotrebni sukobi na političkoj i društvenoj razini koji nas sve više polariziraju, pogotovo kada jedni drugima pokušavamo nametnuti svoja uvjerenja. Vjera se svjedoči i predlaže, a ne nameće. To se odnosi ne samo na predanost kršćana u evangelizaciji, već i na njihovo političko djelovanje.

Kako kršćani jugoistočne Europe, ex-komunističke, sudjelovanjem u politici mogu izbjeći rizike od populizma i fundamentalizma, ali i od irelevantnosti u strankama koje odbacuju velik dio kršćanskih vrednota?
– Volio bih da Vam mogu ponuditi jednostavan odgovor, ali ne mogu. Ili da: odgovor je obraćenje, odnosno povratak Evanđelju. Papa Franjo u enciklici “Fratelli tutti” to naziva “najboljom politikom”. Riječ je o onoj “politici” na koju je Isus pozvao svoje učenike, govoreći im što nije bilo dobro u društveno-političkom životu njegova vremena, odnosno da je prvi među mnogima šef. Pokazujući im primjer pranja nogu, pozvao ih je da se ponašaju drugačije i naučio ih je da je prvi među njima pozvan služiti, prati noge drugima. Ova poruka nije upućena samo onima kojima su dana prva mjesta u Crkvi, već i onima koji zauzimaju prva mjesta u životu političke zajednice.

Mi koji imamo prva mjesta u Crkvi, da bismo mogli poslati ovu poruku politički predanim kršćanima, prije svega moramo svojim primjerom pokazati da slijedimo ovu vrstu “politike”. Odnosno, da iskoristimo svoje “pozvani od Boga“ da služimo, a ne da nam se služi. Preduvjet za to je prevladavanje određenih interesa, na svim razinama i prije svega u Crkvi, a zatim kršćanskim primjerom i u političkoj zajednici. Da bismo mogli služiti općem dobru uzimajući u obzir da živimo u sekulariziranom i pluralnom društvu i da je opće dobro šire od naših osobnih, obiteljskih, nacionalnih i religijskih interesa ili naše stranke, kao i svih ostalih interesa koji nisu opći. To je u interesu svih. U tom kontekstu ne mogu ne spomenuti drevnu Dubrovačku Republiku kao primjer “bolje politike” i podsjetiti na geslo Obliti privatorum, publica curate ugravirano iznad vrata Duždeve palače, koje je slalo jasnu poruka svima koji su se željeli baviti politikom, posebno kršćanima, da se nikada ne daju voditi vlastitim interesima, već uvijek i samo zajedničkim interesima.

I ova Škola prilika je za suočavanje s predrasudama koje imamo jedni prema drugima

Dubrovnik i njegova Ljetna škola teologije su kao nova “kršćanska Atena”, areopag dijaloga gdje svi sudionici – rekli ste u nedavnom intervjuu – “imaju priliku slušati različita mišljenja, ažurirati ih vlastitim doprinosom i rasti i napredovati u dijalogu”. Je li to bila nada ili se to zaista dogodilo u prvom izdanju 2019. godine?
– Oboje. Ovaj se napredak zaista dogodio tijekom prve Ljetne škole 2019. godine. Golim okom mogli ste vidjeti transformaciju studenata koji su možda, pa i pod utjecajem određene napetosti stvorene oko škole i njezinih predavača, postali svakim danom otvoreniji za dijalog. Trebalo je vidjeti s kakvim su oduševljenjem studenti teologije pozdravili projekt, kako su aktivno sudjelovali u raspravama te na kraju čuti njihove dojmove. Posebno je važno, smatram, bilo sudjelovanje studenata teologije različitih kršćanskih konfesija, a koji su se imali priliku, neki od njih prvi put, suočiti s predrasudama koje imamo jedni prema drugima.

Bilo je vrlo zanimljivo vidjeti kako se njihov odnos prema teologiji promijenio, kako su im se otvorili horizonti i kako su Crkvu počeli doživljavati drugačije, uključujući i svoje poslanje u Crkvi. Već sam nekoliko puta govorio o svjedočenju djevojke koja pripada drugoj kršćanskoj Crkvi koja mi je rekla kako je prethodno namjeravala napustiti svoju Crkvu budući da nije vidjela smisla tamo ostati, no nakon Škole poraslo je u njoj uvjerenje da ostane i bori se za Crkvu i za svoje vlastito mjesto u njoj. Tijekom škole razumjela je koje je njezino mjesto u Crkvi te je obnovila smisao i nadu da je moguć drugačiji način života. Još jedan mladić razgovarao je sa mnom na sličan način. I ja vidim tu nadu u ovoj Školi. Moglo bi se reći da Škola nije ništa promijenila u ekumenskom dijalogu između kršćana. Nije došlo ni do većeg dijaloga unutar Katoličke crkve, već se pokazalo koliko smo podijeljeni i nesposobni za dijalog između nas.

Na kraju, nije došlo ni do većeg dijaloga između Crkve i svijeta. Međutim, Škola je zasijala u srca mladih studenata i studentica teologije, koji pripadaju različitim kršćanskim vjeroispovijestima, sjeme koje može narasti kako bi se prevladale velike podjele koje nadilaze naše identitete. Želim se nadati da će ovo sjeme doista narasti, a potvrdu za taj rast pronalazim u činjenici da je zanimanje za Školu ove godine ponovno poraslo. Među studenticama i studentima vlada veliko zanimanje. To znači da se pozitivno iskustvo prvog izdanja Škole proširilo i na druge studente.

Papina enciklika “Fratelli tutti” nadahnuta je važnim dokumentom HBK

Na kraju, može li iz Dubrovnika, nakon enciklike Pape Franje “Fratelli tutti”, doći svjedočanstvo da je i na Balkanu moguć dijalog između naroda i religija, pomirenje i opraštanje jednih drugima, učeći gledati na žrtve drugih i na zločine vlastite strane, a ne samo vlastite žrtve i zločine drugih?
– Takve su poruke već nekoliko puta odaslane iz Dubrovnika. Ne zaboravimo da je Dubrovnik tijekom rata bio žrtva velikih razaranja i da je grad oplakivao brojne civilne i vojne žrtve, uključujući i djecu. Unatoč tome, u Dubrovniku se rodila i nastavlja ekumenska povijest koja je imala razne molitvene susrete, brojne humanitarne inicijative. A mogli smo čuti i onu važnu riječ: “oprost”. Ovdje smo jedni drugima pružili ruku za pomirenje. Rekao bih da Ljetnu školu teologije treba promatrati kao nastavak ovog procesa. Govoreći o enciklici Pape Franje Fratelli tutti, valja reći da je njezina poruka – o tome kako moramo prestati mjeriti tko više griješi i tko ima više ili manje grijeha te kako dugujemo isto poštovanje svakoj nevinoj žrtvi, bez razlike po etničkoj, konfesionalnoj, nacionalnoj, političkoj ili drugoj osnovi – nadahnuta važnim dokumentom Hrvatske biskupske konferencije (HBK) objavljenim povodom pedesete obljetnice završetka Drugog svjetskog rata.

Ovaj dokument, u više dijelova, nažalost nije saslušan. Ali važan je, jer se u njemu, između ostalog, nalazi izjava koju bih, s obzirom na encikliku Fratelli tutti, nazvao proročanskom: “Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi pred težim su moralnim pitanjem: Kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici? A zatim: Kako okajati krivnju, kako zadobiti oproštenje Božje i ljudsko, mir savjesti i pomirenje medu ljudima i narodima? Ključ odgovora nalazimo u molitvi Gospodnjoj. Sve ljude, a posebno one koji se zajedno s nama obraćaju Bogu kao Ocu, nazivamo braćom. Zajedno s njima molimo: “Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.” U čežnji za Božjim oproštenjem i mi ljudi uzajamno opraštamo jedni drugima.

Dopuštam si reći da, iako je enciklika Fratelli tutti upućena cijelom čovječanstvu, u ovom dijelu prepoznajem poruku upućenu upravo nama, u kojoj vidimo kako odražava naše probleme glede nacionalnih i međunacionalnih podjela. Napokon bi bilo vrijeme da se pogledamo i prepoznamo ne kroz leću grijeha koje imamo, već kao braća. Biti braća i sestre s nekoliko gledišta. Povezujući s našom Školom, čini mi se da je najprikladniju poruku za ove krajeve dao Papa u Sarajevu, riječi koje su također pronašle svoje mjesto u enciklici Fratelli tutti, kada je naglasio dijalog kojeg je Papa istaknuo kao vrijednost koja nam može otkriti bogatstvo koje posjedujemo i poboljšati ono što nas povezuje.

Promovirajući raspravu o teološkim, političkim, pa i crkvenim pitanjima, Dubrovačka ljetna škola može dati svoj vlastiti doprinos u tom pogledu. Ako uspijemo u svojoj namjeri, vjerujem da se mogu nadati kako ćemo s obzirom i na druge izazove, uključujući izazov opraštanja i pomirenja, moći odgovoriti s uspjehom, zaključio je mons. Mate Uzinić.