Rekao je da dolazi iz najstarije karlovačke župe, Blažene Djevice Marije Snježne s Dubovca, koji je živio urbanim životom dok Karlovca još nije ni bilo. Upravo pod zidinama drevnog Dubovca odlučilo je kršćansko plemstvo iz Beča izgraditi utvrđeni grad Carstadt kao središnje mjesto obrane od sve češćih ondašnjih osmanlijskih napada na kršćanske prostore, odnosno na rušenje i uništavanje kršćanskih vrijednosti. Carstadt je izgrađen, a Dubovac je postao i ostao najponosniji dio Karlovca.

„U Godini svetog Josipa dolazim iz Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Krašić blaženom Alojziju Stepincu, velikom Josipovu štovatelju, začetniku ideje izgradnje hrvatskoga nacionalnog svetišta svetom Josipu, našem nebeskom zaštitniku već 334 godine. Konačno, dolazim kao karlovački – dubovački župnik, i donosim svoje vrijeme, vrijeme naše prošlosti, te dolazim s molitvama za buduća vremena. Dolazim kao karlovački i dubovački župnik, poput ondašnjeg dubovačkog i karlovačkog župnika Marijana Radanovića koji je poput mnogih drugih svećenika, želeći se susresti sa svojim nadbiskupom ‘poskrivečki’, nadmudrujući ondašnje milicajce, ulazio u krašićki župni dvor“, rekao je mons. Sente, dodajući da poput mons. Radanovića, i sam rado dolazi u to mjesto, „po broju stanovnika malo, ali veliko po velikanu duha, Crkve i domovine, po blaženom Alojziju Stepincu. Dolazim bez zapreka, zajedno s mnoštvom hodočasnika koji gotovo svakog dana imaju potrebu doći na ove svete prostore na kojima se Bog proslavio mučeničkom vjernošću dragog nam nadbiskupa Stepinca“.

Mons. Sente podsjetio je na blaženikove riječi „Moja je savjest čista”, snažnu poruku koju je osuđeni zagrebački nadbiskup izrekao na montiranom sudskom procesu.

U prvom smo čitanju slušali kako Bog stvara svijet te na vrhuncu stvaranja stvori čovjeka. Bog je sve dobro stvorio, čovjeku dao vlast da upravlja svim stvorenim na zemlji, da sebi podloži, dao mu je i slobodu po kojoj može upravljati stvorenjima te odlučivati hoće li ostati vjeran Božjim zapovijedima ili će se okrenuti protiv Boga. Nažalost, zloupotrijebio je svoju slobodnu volju, prekršio Božju zapovijed ubravši plod s drva spoznaje dobra i zla i time narušio prijateljski odnos između Boga i čovjeka, i čovjeka i čovjeka. Od tada pa kroz čitavu povijest čovječanstva Bog se brinuo o čovjeku, želeći ponovno uspostaviti sklad i prijateljstvo čovjeka i Boga, istaknuo je propovjednik.

Konačno je to ostvario utjelovivši se, odnosno ušavši u naše ljudsko tijelo, ponajprije kako bi nam progovorio na nama razumljiv način, nadalje kako bi pokazao koliko mu je stalo do čovjeka suosjećajući s njim na ljudski način, i kao vrhunac – da bi duhom i tijelom, za razliku od prvog čovjeka, ostao vjeran Bog do ludosti križa. Kristovom mukom i uskrsnućem poravnati su računi, vraćeno je prijateljstvo i čovjeku su ponovno otvorena vrata raja, poručio je mons. Sente.

Ostala je slobodna volja po kojoj čovjek iznova može odlučivati o svojem odnosu s drugim čovjekom i o svojem odnosu s Bogom. Kao što je đavao imao dozvolu u ona prva vremena, tako ju ima i čitavu povijest čovječanstva, a ima je i danas, da neprestano napastuje ljude i odvraća ih od vršenja Božjih zapovijedi. Kao na početku stvaranja, tako i danas Sotona čovjeku izvrće istinu služeći se poluistinama te mu obećava da će postati kao bog. Zanimljivo, ni đavao ne obećava da će čovjek postati Bog, već samo kao bog, upozorio je mons. Sente, podsjetivši na kajkavsku izreku: „Gda čovjek hoće postati bog – ostaje bokček” (sirotan).

Foto: IKA

S druge, pak, strane, onaj koji ostaje vjeran Božjim zapovijedima otkriva Božju ljubav i dobiva puno više nego što je uopće mogao zamisliti. Za to je potrebna poniznost i neprestano dozivanje Boga u vlastiti život. Upravo su na taj naći mnogi ljudi i živjeli. Mogli bismo dugo nabrajati mnoge svete Božje ugodnike, počevši od Blažene Djevice Marije, svetog Josipa, apostola, prvomučenika i mnogih drugih do naših dana. Večeras ovdje želimo nešto naučiti o Božjem ugodniku blaženom Alojziju Stepnicu. Učeći o njemu zapravo sami bivamo poučavani i ohrabreni za slična Bogu ugodna djela, istaknuo je propovjednik.

Hrabro držanje, odnosno vjernost Božjim zakonima, što je iziskivalo i veliku žrtvu, ne samo da ima za rezultat novog sveca, već je upravo život sveta čovjeka ostvarenje dobrote i pomoć njegovim suvremenicima. Tako se i u ovo naše vrijeme, 61 godinu nakon Pravednikove smrti, javljaju živi ljudi kojima je upravo vjerno služenje Božjim zapovijedima zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca spasilo život. Postoje brojna svjedočanstva koja o tome govore. Neki su iz želje za istinom i u znak zahvalnosti za prihvaćenu žrtvu naučili blaženikov jezik, poput povjesničarke Esther Gitman, i ne prestaju svjedočiti o svetom životu Alojzija Stepinca, iako sami nisu kršćani. S druge pak strane, Đavao ne miruje te služeći se poluistinama i izvrtanjem istina zasljepljuje bistrinu pogleda te unosi razdor i mržnju.

Ponizan čovjek pred Bogom brine se o svojoj savjesti te je uvijek svjetionik i nadahnuće mnogima. Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac to je bio ne samo svojim svećenicima, redovnicima, vjernicima, već i svakom čovjeku dobre volje. Posebno je bio nadahnuće i ondašnjem svećeniku Marijanu Radanoviću kojega više puta u svojim dnevnicima spominje krašićki župnik Josip Vraneković, rekao je mons. Sente i pročitao nekoliko zapisa.

„Pokušavam zamišljati kakvi su to bili susreti nadbiskupa Alojzija Stepinca i svećenika kojega je zaredio zajedno s Franjom Kuharićem, te im svima na dan ređenja kazao da ih šalje u krvavu kupelj“, rekao je mons. Sente. Rekao je kako su svećenici koji su uspjeli doći do zasužnjenog nadbiskupa bili na kakvoj-takvoj slobodi, premda su i sami prolazili kroz brojna maltretiranja, a dosta njih i sami robijali po različitim zatvorima, samo zato što su čuvali svoju savjest u čistoći. Došavši do svog nadbiskupa, uistinu su bili ohrabreni te odlazili s novim zanosom vjernosti Kristu.

„Uvjeren sam da je najsnažniji poticaj, osim samih izgovorenih riječi, bio nadbiskupov život u zatočeništvu. Iako nevino osuđen, nikoga nije osuđivao, već ih neprestano poticao na molitvu, upravo za te koji ih proganjaju. To može samo onaj koji je u potpunoj istini, odnosno u Bogu, jer mu pogled i savjest nisu zamagljeni grijehom. Baš onda kada tijelo trpi i prinosi žrtve, duh raste i razvija se te ima dar vidjeti puno dalje i šire“, istaknuo je propovjednik.

Mons. Sente uvjeren je da su u svojim razgovorima spomenuli i svetog Josipa. A upravo je svojom svećeničkom upornošću i požrtvovnošću mons. Marijan izgradio crkvu Sv. Josipa koju su na tristotu obljetnicu izbora sv. Josipa za zaštitnika hrvatskog naroda biskupi hrvatskoga govornog područja proglasili nacionalnim svetištem. Od Stepinčeve ideje, kada je još davne 1937. godine osnovao župu i nakanio izgraditi nacionalno svetište svetog Josipa na zagrebačkoj Trešnjevki, do konačne realizacije prošlo je 50 godina. Unatoč mnogim smetnjama, zabranama, zatvaranjima zamisao blaženika je ostvarena, istaknuo je čuvar Josipova svetišta.

„Promatrajući novu karlovačku rijeku, rijeku hodočasnika, koji upravo u Josipovu svetištu pronalaze utjehu, primaju brojne milosti, rješavaju svoje životne, bračne, roditeljske, poslovne probleme po zagovoru svetog Josipa, jasno spoznajem da život blaženog Alojzija Stepinca, koliko god bio ispunjen brojnim žrtvama i križevima, je zapravo zalog mnogih radosti i obilja Božjega blagoslova“, rekao je mons. Sente, uvjeren da i krašićki župnik može potvrditi kako je ovo mjesto sveto mjesto gdje Bog rado obdaruje ponizne.

„Alojzije Stepinac, i kao mladić i kao svećenik i kao nadbiskup i kao nevino osuđen, pronalazio je snagu i smjernice za život u Bogu. Zasigurno mu je u razumijevanju pomoglo proučavanje života sv. Josipa koji je svoje planove podredio Božjem namislu. Obojica su prihvatila Božji plan po kojem se Bog poslužio za spasenje drugih. Josipovom zaštitom sačuvano je Marijino dostojanstvo i život malog Isusa Krista. Stepinčevom vjernošću Božjoj istini da je svaki čovjek od Boga stvoren i Božje dijete mnogi su ostali na životu. Stepinac, ljubitelj svoga hrvatskog naroda, suprotstavljajući se ideologijama diže ponos svakog Hrvata, ali nas i sve uči da jedino ponizni pred Bogom, u zajedništvu s Katoličkom Crkvom, možemo ostati čiste savjesti u različitim mijenama i životnim iskušenjima. Blaženi Alojzije Stepinac i danas otkriva kako se za istinu uvijek valja boriti te svjedoči o snazi posijane laži.

Mons. Sente propovijed je zaključio riječima: Ipak, blaženog Alojzija Stepinca promatramo na oltaru, poznata su nam čudesa koja su izmoljena Stepinčevim zagovorom, sve nam to jamči da Bog ima zadnju riječ, stoga se ne bojim već vas sve pozivam: Blaženi Alojzije Stepinče i sveti Josipe, zaštitnici hrvatskog naroda, molite za nas!

Prije mise izmoljena je pobožnost križnog puta, a na kraju mise molitva za proglašenje kardinala Stepinca svetim. Upravitelj krašićke župe Ivan Vučak posebno je na kraju zahvalio svima koji su ih pratili svojim molitvama, sudjelovali u devetnici preko Laudato tv i društvenih mreža, zboru, ministrantima i svima u župi koji su pridonijeli pripremi slavlja, posebno predvoditelju slavlja mons. Senteu i rektoru Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu Matiji Pavlakoviću koji je koncelebrirao.

Zbog epidemioloških mjera koje su onemogućile svakodnevna tradicionalna hodočašća vjernika, devetnica je svakoga dana izravno prenošena putem Laudato televizije. Predvoditelji devetnice bili su dekan novozagrebačkog dekanata i župnik Župe svetih anđela u Savskom gaju preč. Ivan Topolnjak, umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, križevački vladika Milan Stipić, križevački vladika Milan Stipić, župnik Župe Svete obitelji u Zagrebu preč. Ivica Zlodi, dekan Karlovačkog dekanata i župnik Župe Presvetoga Srca Isusova u Karlovcu preč. Dražen Karačić, ravnatelj Hrvatskog Caritasa i Hrvatske katoličke mreže mons. Fabijan Svalina, dekan Krapinskog dekanata i župnik Župe Uzvišenja Svetoga Križa u Svetom Križu Začretju preč. Vladimir Drnetić, i posljednjega dana mons. Sente.

Devetnica je ove godine bila nadahnuta mislima iz „Dnevnika” vlč. Josipa Vranekovića o Stepinčevim posljednjim danima. Naime, 16. ožujka 2021. navršit će se 100 godina od rođenja toga župnika koji je župu Krašić preuzeo 1950. godine, a već krajem 1951. tamo je primio nadbiskupa Stepinca, kao zatvorenika koji je dobio premještaj iz Lepoglave u Krašić, i bio s njim nepunih devet godina, do Stepinčeve smrti 10. veljače 1960. Prema riječima vlč. Vučaka, obnova „Spomen doma bl. Alojzija Stepinca“, staroga župnoga dvora u Krašiću gdje su živjeli bl. Stepinac, župnik Vraneković i pet služavki Maloga Isusa, dobro napreduje i nadaju se ju blagosloviti i otvoriti u srpnju, kada će se u Krašiću slaviti 100. obljetnica rođenja vlč. Vranekovića, Stepinčeva supatnika.

Bista vlč. Josipa Vranekovića u župnom dvorištu u Krašiću

Stepinčevo, sama 61. obljetnica blaženikove smrti, sutra će u Krašiću biti svečano proslavljena misom koju će u 10.30 sati predslaviti apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua. Izravan prijenos ostvarit će Laudato TV, a preuzet će ga i HKR. Blagdanske mise u 8 sati predvodi provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa o. Dario Tokić, a u 17 sati umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac.