“Izgradite svijet u kojem je logika moći, dominacije i izrabljivanja nadvladana istinski ljudskim pristupom” koji se temelji na uzajamnom poštovanju, solidarnosti, istini, oprostu, suosjećanju i dobroj vjeri među narodima, poziv je to nadbiskupa Gallaghera koji je uputio na misi u crkvi “Maria Am Gestade” u Beču.

Nadahnjujući se Poslanicom svetoga Jakova u kojoj apostol kaže da “kršćanska vjera vrlo malo znači ako nije popraćena konkretnim djelima koja to uvjerenje očituju na praktičan i ljudski način”, Nadbiskup se u homiliji osvrnuo na apele pape Franje koje je ponavljao nedavno i tijekom apostolskog putovanja u Aziju i Oceaniju, da se dopre do onih koji su na periferiji.

Papa, objasnio je nadbiskup Gallagher, “govori o periferijama na dva načina”: geografski, kao zanemarenim ili marginaliziranim mjestima na političkoj i gospodarskoj sceni, gdje dominantniji “bogati” globalni akteri teže zaboraviti “siromašne”; s ove točke gledišta, kao “obitelj naroda moramo pokušati pokazati veću solidarnost s onima na marginama”.

Drugo značenje periferije je ono egzistencijalno; tu Papa poziva da se “prepozna nepovrediva vrijednost svake osobe, bez obzira na rasu, etničku pripadnost, jezik ili vjersko uvjerenje, te da se prema njoj odnosi s dostojanstvom i poštovanjem, jer je svaka osoba stvorena na sliku i priliku Božju.”

U ovom scenariju nalazimo da je prevladavanje jednokratne kulture zamijenjeno “kulturom skrbi”: stoga nas Sveti Otac poziva da “osobno odemo na “egzistencijalne periferije” gdje se nalazi previše ljudi i pomognemo onima koji imaju potrebu za dubljim smislom svog života“, objasnio je Nadbiskup.

Ovo je apel koji podstiče “potrebu da budemo čvrsti i jasni u uvjerenju da je moguće imati bolji svijet”, što se postiže činjenicama, “provođenjem naših vrijednosti u praksi”. Naime, ako kršćani vjeruju da se temeljni izvor nade nalazi u Isusu, važno je imati na umu, nastavio je Nadbiskup citirajući prvo čitanje, da Izaija prikazuje Krista kao “slugu patnika, jedinoga koji je pobijedio smrt i vraćen u život, koji donosi pravdu i mir preuzimajući na sebe grijehe i neispravnosti cijeloga svijeta.”

Odavde je Nadbiskup ocrtao paralelu s diplomatskom aktivnošću: “Nismo spasitelji svijeta, no pozvani smo izdržati umor dugih i često frustrirajućih pregovora i pronaći kompromise za izazovne političke i diplomatska pitanja s kojima se svakodnevno suočavamo.” Osobito u eri u kojoj su “oružje i vojna moć draži od diplomacije, zaključio je Nadbiskup, moramo se posvetiti korištenju alata dijaloga, strpljenja, uvjerenja i ustrajnosti kako bismo postigli cilj koji svi želimo: miran suživot ljudske obitelji te cjelovit razvoj svake osobe”.