Brojni vjernici okupili su se na misi u Župi sv. Petra i Pavla, na svetkovinu. Uz nadbiskupa Hranića misu su koncelebrirali domaći župnik Adam Bernatović, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Domagoj Lacković te župni vikar Blaž Jokić.

Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Hranić pozdravio je sve okupljene.

„Evanđelje nam stavlja pred oči zgodu s čudesnim umnoženjem kruhova koja se odigrala na obali Galilejskog jezera. Isus govori tisućama ljudi i čini ozdravljenja. Kad se približila večer učenici pristupaju Gospodinu i govore mu: ‚Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nabave hranu.‘ Isus to vidi i odgovara: ‚Podajte im vi jesti!‘ Te riječi izazivaju čuđenje kod učenika. Isus, međutim, poziva svoje učenike da se u njima dogodi istinski zaokret s logike ‚svatko za sebe‘ na logiku dijeljenja, počevši od onoga što nam Providnost stavlja na raspolaganje”, rekao je nadbiskup započinjući svoju propovijed. „I odmah jasno pokazuje što želi učiniti. Uzima u ruke pet kruhova i dvije ribe, obraća se nebeskom Ocu i izgovara molitvu blagoslova. Zatim počinje lomiti kruhove, dijeliti ribe i davati ih učenicima koji ih dijele mnoštvu. I hrane nije ponestalo sve dok se nisu svi nasitili“, nastavio je nadbiskup.

Istaknuo je nadalje kako ovo čudo pokazuje snagu Mesije i, istodobno, njegovu samilost: Isus suosjeća s ljudima te to čudo već naviješta Euharistiju, sakrament njegova Tijela i njegove Krvi darovanih za spasenje svijeta.

Govoreći o svetoj pričesti kao prvom izrazu euharistijske vjere Božjeg naroda, nadbiskup Hranić je naglasio kako primanje čestica nije samo tjelesno blagovanje nego prožimanje osoba. „Živi Gospodin se daruje meni, stupa u mene i poziva me da mu se potpuno predam, tako da odsada vrijedi: ‚Živim, ali ne živim više ja, nego u meni živi Krist‘. Posljedica blagovanja je vječni život koji se ostvaruje već sada i u budućnosti. Između njega i onoga tko blaguje njegovo tijelo stvara se intimna životna veza, slična onoj koja postoji između Njega i Oca“, istaknuo je nadbiskup.

U drugom obliku štovanja Isusa Krista u kojem se ostvaruje zajedništvo s Njim, otac nadbiskup govorio je o važnosti euharistijskog klanjanja, adoracije, molitve pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. „U toj adoraciji i kroz molitvu pred Euharistijskim Otajstvom mi ponovno susrećemo Isusa i sjedinjujemo se s njime; usvajamo njegove vrednote, njegov nauk i primjer ljubavi do kraja, odvajamo vrijeme u kojemu dopuštamo Isusu da nas on prožme i oblikuje, kako bismo svoju svakodnevicu i sve svoje poslove, zadaće, bračne i obiteljske odnose živjeli poistovjećeni i sjedinjeni s njime. Po riječima pape Franje: ‚Klanjajući se otkrivamo da je kršćanski život priča ljubavi s Bogom‘“, rekao je.

Sve to može voditi u bijeg od svijeta ako ostanemo samo unutar zidova naših lijepih crkava, liturgije i klanjanja – objasnio je mons. Hranić. Podsjetio je kako nas je Isus „poslao da idemo po cijelom svijetu, a ne samo da sjedimo u polutami poluprazne crkve i da se osjećamo dobro. Naša je zadaća oformiti procesiju i izaći u javnost koja ne dijeli naše mišljenje, niti naše stavove i pogled na život. Javnost koja naš govor o križu smatra glupošću, a poziv na žrtvu s podsmjehom odbacuje. Javnost koja niječe uskrsnuće i život, a promiče kulturu smrti.“

„Potrebno je biti Isusov nositelj i donositelj u javni život te njegov svjedok. I zato uz ostalu liturgiju imamo kao izvanredan i poseban oblik molitve – euharistijske procesije kao svjedočanstvo, poziv i poticaj. Po samoj svojoj definiciji procesija je prvenstveno molitva i služi zato da nas podsjeti da nema niti jednog mjesta na ovoj zemlji na kojemu ne bi bilo prikladno moliti. Procesija pokazuje ne samo da je cijeli svijet Božji, nego da i Bog pripada ovome svijetu te svakom području ljudskoga života i djelovanja te da se Crkvu i kršćane ne može i ne smije zatvoriti samo u crkve, nego da Bog, Crkva i kršćani trebaju društvu, da ih se ne može ušutkati niti da si Crkva i kršćani smiju dopustiti da budu ušutkani ili neprepoznatljivi i nevidljivi u javnosti“, zaključio je nadbiskup Hranić.

Po završetku slavlja, nadbiskup je u pratnji svećenika i ostalih sudionika, na Trg Pape Ivana Pavla II., ispred konkatedrale, iznio Presveti Oltarski Sakrament te je svaki od četvorice koncelebranata predvodio molitvu uz blagoslov na jednoj od postaja – sjenica na uglovima konkatedrale.

Pjevanje na misi i procesiji predvodio je Mješoviti konkatedralni zbor pod ravnanjem sestre Branke Čuture uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića.