Na početku homilije nadbiskup Kutleša istaknuo je da je Marija „majka u čijem se krilu začela ljudska narav, koja je od prvoga trena svoga postojanja bila sjedinjena s božanskom, zato s pravom ispovijedamo da je Marija Majka Božja, majka Vječne Riječi, Bogorodica, majka pravoga Boga i pravoga čovjeka“.

„Između Marije i njezina uznesenja na nebo stajalo je životno poslanje – taj prekrasni Božji dar“, rekao je nadbiskup i nadodao da je „isto i sa svakim od nas. Između nas i nebeske slave stoji ispunjenje naše životne misije i naš životni put isprepleten odlukama i životnim koracima. Svaki naš životni odabir, veći ili manji, zapravo je sudbonosni trenutak u kojemu se odlučujemo za Boga ili protiv Boga, činimo korak bliže Nebu ili se udaljujemo od Njega.“

Istaknuvši da je Marija „žena koja ljubi svoju osobnu i nacionalnu povijest ukorijenjenu u Bogu“ nadbiskup je rekao da „čovjek bez korijena i prošlosti, bez osjećaja pripadnosti narodu i Crkvi, ne poznaje niti razumije samoga sebe. Pripadnost određenom narodu i zajednici Katoličke Crkve ocrtava jasna pravila za život, formira savjesti i svijest pojedinaca, definira način i mentalitet života, rađa solidarnošću među ljudima i stvara osjećaj povezanosti. Zdrav osjećaj pripadnosti ne rađa bolesnim nacionalizmom u odnosu na narod ili pak vjerskim fanatizmom i zatvorenošću u odnosu na pripadnost Katoličkoj Crkvi, već ponosom koji ne ponižava drugoga i drugačijega, ali voli i podupire svoje.“

Nadalje, mons. Kutleša naglasio je kako je Marija žena koja prihvaća svoju sadašnjost. „Ona sve prebire u svom srcu, razmatra o svim događajima svoga života, s Bogom i pred Bogom i to postaje Njezina molitva. Bol, tjeskobe i strahove svoga života nije zadržala za sebe i pretvorila ih u bolnu samoću i gorčinu. Sve je stavila pred Boga.“

Marija je i „majka nade zagledana u budućnost“, rekao je nadbiskup i rekao da ona „uči strpljivo nositi, ona nas uči prihvaćati čak i kad ne razumijemo zašto nešto mora biti baš tako. Uči nas čekati, pa i onda kada se sve čini besmislenim: ona se uvijek uzda u Božje otajstvo; i onda kada se zlo svijeta čini većim od Boga. Ona je to naučila pod križem svoga vlastitog djeteta.“

Na kraju homilije, nadbiskup je pozvao majke da čuvaju obiteljsku molitvu, molitvu Gospine krunice. „Vi, poput Marije i u najtežim trenucima znate svjedočiti nježnost i moralnu snagu. Za majčinstvo je potrebna poniznost i nježnost, a to je odlika jakih ljudi a ne slabića, onih žena koje su spremne prihvatiti i podnijeti žrtvu za drugoga.“

„Crkva je majka. Crkvi je potreban majčinski duh, Marijin duh. Bog ga neprestano obnavlja; to čini kroz ljubav i žrtvu tolikih žena: redovnica, Bogu posvećenih žena, kršćanskih majki i djevojaka. Vaše nam je poslanje tako potrebno – vršite ga sveto. Majke su najjači protuotrov za naše individualističke i egoističke sklonosti, za naše zatvaranje i apatiju. Društvo bez majki bilo bi ne samo hladno društvo, nego i društvo koje je izgubilo srce, koje je izgubilo ‚okus obitelji‘. Društvo bez majki bilo bi društvo bez samilosti, društvo u kojem ima mjesta samo za računicu i spekulaciju“, zaključio je nadbiskup Kutleša.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Marije Bistrice s Puhačkim orkestrom DVD-a Gornja Stubica.

Svečanom euharistijskom slavlju prisustvovao je i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.