U molitvi vjernika i na kraju mise nadbiskup i puk molili su za blagopokojnoga papu emeritusa Benedikta XVI. Također, mons. Puljić propovijed je posvetio spomenu pape emeritusa Benedikta XVI.

„Bogu hvala za sve lijepo što smo doživjeli u prošloj godini, za milosti koje smo primili. Osobito želimo reći Bogu hvala za našeg dragog papu Ratzingera, Benedikta XVI. koji se predstavio kao ‘ponizni radnik u vinogradu Gospodnjem’. Neka ga Bog primi u svoje vječno Kraljevstvo“, rekao je mons. Puljić.

U tom kontekstu, nadbiskup je istaknuo i misao iz Prvog čitanja Ivanove poslanice u kojoj Ivan, „već starac, osjeća da se primaklo i njegovo vrijeme odlaska s ovoga svijeta te piše svojima koji su povjerovali u njegovu riječ, koji su prihvatili Isusa i evanđelje: ‘Imajte u vidu, dječice moja. Posljednji je čas'”.

„Kako je lijepo često pred očima imati da je posljednji čas!? Duhovnici su u tom vidu kroz stoljeća imali najbolji način kako podsjetiti čovjeka, sebe, da je posljednji čas. Na svom radnom stolu, pokraj knjiga i spisa, imali su i mrtvačku glavu. Smrt je nepredvidiva, ali je trajna konstanta. Ne znamo kad će nastupiti, u kojoj životnoj dobi, ali važno je imati to što Ivan kaže, svijest o smrti. Djeco moja, posljednji je čas“, rekao je mons. Puljić.

U propovijedi nadbiskup se zahvalno sjetio sadržaja pastirskog pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj 2011. i poruka koje je tada uputio našem narodu.

„Papin dolazak 2011. Hrvatsku je dignuo na noge. Kao što je sv. Ivan Pavao II. tri puta dolazio u Hrvatsku i uvijek nam je ostavio pozitivan trag, i Benedikt XVI. na svoj je način Hrvate uhvatio za srce“, rekao je mons. Puljić. Istaknuo je značaj tri tadašnja susreta Benedikta XVI. „u kojima je i Papa bio oduševljen, a i mi smo uživali s njim“, rekao je mons. Puljić.

Na susretu s predstavnicima civilnog društva, političkog, akademskog, kulturnog i gospodarskog života, s Diplomatskim zborom i s vjerskim čelnicima, u Hrvatskom narodnom kazalištu 4. lipnja 2011. Benedikt XVI. govorio je o savjesti.

„Koliko je Papa bio dosjetljiv, širok, koliko je bio meditativan!? Misleći što reći različitim ljudima, različitih usmjerenja, različitih zvanja i vjera, uzeo je nešto što je svima zajedničko – govor o savjesti!

Savjest je div našega bića, našeg života! Blago nama dok imamo savjest, i to odgojenu savjest, koja nas na neki način upravlja i vodi. Ta biljka, svijest da imamo savjest je tanana, slabašna i moramo je jačati, hraniti, odgajati. Zato postoje obitelji, škole, društveni kodeks i moral koji nas potiče da budemo ljudi od riječi. Savjest je mjerilo, sredstvo, naš orijentir”, istaknuo je nadbiskup Puljić.

Benedkt XVI. tada je o savjesti u zagrebačkom HNK-u rekao: „Tema savjesti je transverzalna glede raznih područja u kojima djelujete i temelj je slobodnog i pravednog društva, na nacionalnoj i na nadnacionalnoj razini. Naravno, mislim na Europu čija je Hrvatska oduvijek sastavnica na povijesno-kulturnom planu, a to će doskora biti i na političko-institucionalnoj ravni. Ako se savjest, prema prevladavajućem modernom shvaćanju, ograniči u subjektivni okvir, u koji se smješta religiju i moral, onda krizi Zapada nema lijeka, a Europa je osuđena na nazadovanje. Ako se, naprotiv, savjest otkrije kao mjesto slušanja istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bogom i braćom ljudima, što je protiv svake diktature, onda ima nade za budućnost“.

Papa je na tom susretu spomenuo Ruđera Boškovića, Dubrovčanina koji izvrsno utjelovljuje vezu između vjere i znanosti.

„Papi Benediktu XVI. bila je bliska i tema znanosti i vjere pa je rekao: Evo primjera čovjeka savjesti, koji je po savjesti učinio tolika silna znanstvena djela. A to što je činio nije bilo uopće suprotno s njegovim uvjerenjem, vjerom. Bio je isusovac. Vrhunski vjernik i vrhunski znanstvenik. I uspio je to dvoje povezati“ istaknuo je mons. Puljić.

Benedikt XVI. tada je „odao priznanje slavnom Hrvatu Ruđeru Boškoviću“, rekavši: „Častimo ga i kao štovatelja istine koji dobro zna koliko ga ona nadvisuje, ali koji također zna, u svjetlu istine, upotrijebiti do kraja sposobnosti razuma kojima ga je Bog obdario. Oblikovanjem savjesti, Crkva daje društvu svoj dragocjeni prinos. Taj se doprinos počinje oblikovati u obitelji, a učvršćuje u župi po Svetom pismu koje je ‘veliki kodeks’ europske kulture. Vjernici laici su pozvani da tu velikodušno žive svoju izobrazbu, vodeći se načelima socijalnog nauka Crkve za istinsku laičnost, za socijalnu pravdu, za obranu života i obitelji, za slobodu vjere i odgoja. Cijenjeni prijatelji, vaša nazočnost i hrvatska kulturna baština potaknuli su me na ovo promišljanje.“

Pozdrav dobrodošlice Benediktu XVI. u HNK-u uputio je upravo nadbiskup Puljić.

„Vaša nazočnost među nama Božji je blagoslov i dar zemlji i narodu… Vaš blagoslovljeni prolazak Lijepom našom, kako od milja stoljećima nazivamo svoju Domovinu. Ona je danas još ljepša, još draža i slađa jer je ugostila Vas koji predstavljate ‘slatkog Krista na zemlji’, kako je o papi pisala i govorila sveta Katarina Sijenska.

Dobro došli, Sveti Oče, u naš glavni grad Zagreb, u našu duhovnu, kulturnu i narodnu prijestolnicu. Ovaj grad je u različitim sustavima bio znak osobite povezanosti domovinske i iseljene Hrvatske. I kao što je izjava „Do godine u Jeruzalemu“ bila utkana u društveni i vjerski život Židova, tako su i Hrvati raseljeni po cijelom svijetu sanjali doći u svoj ‘bijeli Zagreb grad’.

A 4. lipnja 2011. Zagreb je doživio osobitu čast da je njegovim ulicama prošao ‘bijeli Otac’ koji pohađa svoju djecu i želi ih blagosloviti i ohrabriti. Hvala Vam, ‘bijeli Sveti Oče’ na tom velikom daru.

Vama, pastiru sveopće Crkve i prijatelju ljudi, naroda i čitavoga čovječanstva, od srca zahvaljujemo za ove trenutke ljubavi i naklonosti… Zahvalna srca želimo pred Vama obnoviti vjeru naših otaca, koja nam je prenesena od stoljeća sedmog“, rekao je, između ostaloga, mons. Puljić, pozdravljajući Benedikta XVI.

Drugi susret s Papom bio je u zagrebačkoj katedrali oko groba bl. Alojzija Stepinca, s biskupima, svećenicima, Bogu posvećenim osobama, redovništvom, bogoslovima i sjemeništarcima u katedrali. „Ne mogu zaboraviti ozračje toga susreta. Pjevali smo lijepu Večernju, ali i Papin nagovor u sjeni velikana Stepinca za kojega je Papa rekao da je primjer neustrašivog pastira“.

Papa je pozvao okupljene neka se u molitvi i pobožnosti prisjete bl. Alojzija Stepinca „neustrašivog pastira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće čiji herojski život još i danas prosvjetljava vjernike hrvatskih biskupija, podržavajući ih u vjeri i crkvenom životu. Upravo zahvaljujući njegovoj čvrstoj kršćanskoj savjesti, znao se oduprijeti svakom totalitarizmu“ podsjetio je na Papine riječi mons. Puljić.

Nekoliko godina prije, to je rekao i sv. Ivan Pavao II. kod beatifikacije Stepinca. Naglasivši da je Stepinac rekao „Ne“ nacizmu, fašizmu i komunizmu, nadbiskup je poručio: „Stepinac se odupro, zato je i stradao i postao mučenik“.

Kardinal Stepinac je „u vrijeme nacističke i fašističke diktature postao braniteljem progonjenih i odvjetnik svojih vjernika, napose progonjenih i ubijenih svećenika u vrijeme komunizma. Postao je ‘branitelj’ Boga na ovoj zemlji, jer je postojano branio istinu i pravo čovjeka da živi s Bogom. Njegovo mučeništvo je bilo vrhunac nasilja protiv Crkve tijekom užasnoga razdoblja komunističkoga progona. Narod je vidio da svećenici nisu gubili vjeru, nadu, ljubav, te su tako ostali uvijek sjedinjeni. To jedinstvo ljudski je neobjašnjivo. Upravo zbog uspravnog držanja pastira i jedinstva puka kruti režim nije mogao slomiti Crkvu”, podsjetio je na riječi Benedikta XVI. o Stepincu mons. Puljić, istaknuvši kako je papa Benedikt XVI. smatrao da upravo zbog primjera držanja Stepinca kleru i narodu komunistički režim „nije uspio slomiti Crkvu u Hrvatskoj“.

Prije nego je postao papa, Joseph Ratzinger bio je pročelnik Kongregacije za nauk vjere.

„U vezi novog europskog ustava u kojega nisu uvrstili spomen Boga i kršćanstva, jer Europa je radi toga posebni kontinent, zbog kršćanstva, Ratzingera su u jednom razgovoru pitali ‘Što biste Vi stavili u taj ustav?‘. Ratzinger je odgovorio, ‘Prvo, važno bi bilo da Ustav brani ljudsko dostojanstvo. I drugo, da brani i poštuje ono što je ljudima sveto, vrlo važno’. To je veliki Benedikt XVI.“, istaknuo je mons. Puljić.

Povod dolaska pape Benedikta XVI. 2011. u Hrvatsku bio je Prvi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji u Zagrebu. Papa je rekao da je taj poziv hrvatskih biskupa rado prihvatio, da posjeti Hrvatsku tim povodom.

„Želim izraziti koliko visoko cijenim zauzetost za obitelj, ne samo što se ta temeljna ljudska stvarnost danas, u vašoj zemlji kao i drugdje, mora suočiti s teškoćama i prijetnjama, nego i stoga što su kršćanske obitelji temelj za odgoj u vjeri, za Crkvu kao zajedništvo i za njezinu misionarsku nazočnost u najrazličitijim životnim situacijama“ rekao je tada Benedikt XVI.

„Što bi mi svećenici i Crkva uopće mogli, da nema vrijednih očeva i majki? Mi samo možemo nadograditi, više prosvijetliti. Ali važno je da dijete dobiva u obitelji. Obitelj je najvažnija, ne samo stanica društva, nego i zajednica u Crkvi“, istaknuo je zadarski nadbiskup.

Benedikt XVI. podsjetio je za pohoda Hrvatskoj na riječi sv. Ivana Pavla II. o važnosti obitelji u poslanju Crkve i društva. „Ivan Pavao II. bio je zaljubljenik u obitelji i pastoral s obiteljima, izgarao je za obitelj. Napisao je nekoliko dokumenata za obitelj i smatrao je, kao i Benedikt XVI., da je obitelj božanska institucija koju treba čuvati“, rekao je mons. Puljić.

Na tadašnji poticaj Benedikta XVI. roditeljima „Trajno se obvežite učiti svoju djecu moliti, i molite s njima“, nadbiskup je rekao: „Roditelji kažu djetetu, Pođite u crkvu, a nikad se ne prekriže pred djetetom? Molitva nas zbližuje. Dijete čeka da mu otac i majka pokažu molitvu. Blago obitelji u kojoj se drži do molitve i sakramenata“.

Papa je potaknuo roditelje i da djecu približe sakramentima. „Možda djeci ne možete sve protumačiti, ali ako dijete vidi kako roditelji idu na pričest, ispovijed, na misu, da to ne propuštaju, s vremenom će to prihvatiti, ako u početku to i nevoljko prihvaćaju“, rekao je mons. Puljić.

Glede tadašnjeg Papinog poticaja roditeljima da djecu uvedu u život Crkve, nadbiskup je rekao: „Blago župi u kojoj postoje kružoci, ne samo slavlje mise, nego i neka druga mogućnost da se obitelji druže, raspravljaju, da mole zajedno“.

Benedikt XVI. tada je roditeljima rekao: „U intimi doma nemojte se bojati čitati Sveto pismo, obasjavajući tako obiteljski život svjetlom vjere i hvaleći Boga kao Oca“.

„Moramo priznati – mi jesmo tradicionalno vjerni, ali neke stvari skroz zanemarujemo. Kao što nam je drago čuvati uspomenu od oca i majke koji su nam pisali, tako imamo pismo Očevo. Sveto Pismo je pismo našeg nebeskog Oca koje se treba češće čitati, koje se treba konzultirati, na njemu se hraniti i nadahnjivati“, potaknuo je nadbiskup Puljić, naglasivši da mnogi ljudi čuvaju dopise, pisma, razglednice svojih roditelja, braće i sestara.

„U čitanju Svetog Pisma puno smo zakazali. Valjalo bi se u tome popraviti. Šteta je imati Pismo, ako ga ne koristiš. To je mrtvi kapital. Trebalo bi uvesti trenutak u obitelji da se zna, večeras ćemo pročitati neki dio Svetog Pisma. To će nas hraniti i davati nam snagu. U tome odlučujuću ulogu imaju očevi, muževi. Žene će prihvatiti. Negdje i žene zahtijevaju da se čita Sveto Pismo i moli, ali glavnu ulogu imaju očevi“, istaknuo je mons. Puljić.

Papa je potaknuo roditelje tada neka njihove obitelji budu „poput male dvorane Posljednje večere“.

„Kako je lijepo u mislima otići u dvoranu Posljednje večere, u ono duhovno okruženje u kojem je Isus okupio svoje učenike kao svoju djecu i dao im euharistiju koju mi danas slavimo. Isus im je ostavio sebe. Pretvorio se u hranu, svoju krv, piće. Rekao, Ovo uzmite, jedite, ovo je vaša hrana“, rekao je mons. Puljić

„Drage obitelji, radujte se očinstvu i majčinstvu! Otvorenost životu znak je otvorenosti prema budućnosti! Kraljica Hrvata neka vas uvijek prati na tom putu“ podsjetio je na Papine riječi nadbiskup Puljić, zaključivši: „Hvala ti, Benedikte, na tim divnim riječima. Otišao si u dvorove nebeske i rado ćemo se pomoliti za tebe“.

Nadbiskup Puljić u propovijedi je zahvalio i za trojicu ovogodišnjih mladomisnika i dvojicu đakona Zadarske nadbiskupije, a „vrhunac crkvenih zbivanja bilo je ređenje nadbiskupa koadjutora Milana Zgrablića, 25. lipnja 2022.“.

„Pet novih službenika u Crkvi Božjoj, to je dar i bogatstvo, i za to Bogu hvala. Imamo veliku potrebu Božjih ljudi koji će nam Riječ Božju lomiti i dijeliti svete tajne. Učinimo nešto da nam dan ne prođe da kažemo ‘Bože, pošalji radnike u svoj vinograd’“, rekao je mons. Puljić, potaknuvši puk da se ne zaustavi samo na zahvali, nego i da moli „Bože, pošalji nam još svećenika“.

Od društvenih događaja, mons. Puljić potaknuo je na zahvalnost Bogu za „izvrstan uspjeh naših nogometaša na Svjetskom prvenstvu te ulazak Hrvatske u Schengen zonu”.

„Svjedočanstvo zajedništva koje su pokazali naši nogometaši treba nam kao kruh i zrak. I izbornik Dalić očitovao se o vrednotama koje su sastavni dio vjernika, osobito javnih djelatnika. I u svijetu je prepoznat među katolicima.

Drago mi je ponositi se sinom našeg naroda koji ima pred očima i te vrijednosti. Moglo ga je motivirati nešto drugo, da je govorio o zaradi, uspjesima. A izbornik je govorio o poniznosti. Učinimo sve, ali budimo ponizni.

Osobito njegov duh zajedništva koji je poticao i stvoren je među njima te rodoljublje koje su jako očitovali. Naši nogometaši rekli su, taj uspjeh posvećujemo našim ljudima, našem narodu, našim braniteljima. Kud će ljepše zahvalnosti!? Imamo pravo i mi s njima zahvaliti Bogu za taj uspjeh“, poručio je mons. Puljić, čestitavši Vatrenima i izborniku za ljubav prema sportu i Domovini. „Izvrsnom igrom i pozitivnim odnosom prema suparnicima, ne ponašati se oholo, ne ponižavati drugoga, probudili su nam osjećaj ponosa na čemu im zahvaljujemo i od srca čestitamo“, rekao je mons. Puljić.

Nadbiskup je podsjetio da je proces ulaska Hrvatske u eurozonu započeo prije 19 godina, 21. kolovoza 2003., kad je Hrvatska predala službenu molbu za članstvo u EU.

„Vagali su nas, odmjeravali 19 godina. Mi nismo u Europi od jučer, nego stoljećima. Mi smo tu Europu izgrađivali i izgrađujemo. Taj dio Europe zove se Lijepa naša. Tim činom našli smo se u dijelu kojem smo stoljećima pripadali, to je kulturni i civilizacijski krug srednjoeuropske i mediteranske zemlje Hrvatske“, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da nas i drugi u svijetu prepoznaju po naslijeđenoj baštini i vlastitom imenu.