Svečana Večernja bila je vrhunac višednevne molitvene priprave za biskupsko ređenje mons. Roka Glasnovića, novoga dubrovačkog biskupa.

Uz rodbinu, prijatelje, vjernike, redovnike, redovnice i svećenike Šibenske i Dubrovačke biskupije u molitvi večernje sudjelovao je i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua te imenovani dubrovački biskup mons. Roko Glasnović, kao i (nad)biskupi pristigli na biskupsko ređenje, među ostalim, zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) mons. Želimir Puljić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić, varaždinski biskup mons. Bože Radoš, vrhbosanski nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić, pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski, gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić, šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, krčki biskup mons. Ivica Petanjak, generalni tajnik HBK vlč. Krunoslav Novak.

Nadbiskup Uzinić je u nagovoru kazao kako mu je ovo prava prilika da po posljednji put ovdje u ovoj biskupiji može izraziti srdačnu dobrodošlicu svima koji su došli. Pozdravljajući obitelj Glasnović zahvalio im je što su podarili Crkvi dvojicu sinova u svećenički poziv, od kojeg je Gospodin jednog izabrao za dubrovačkog biskupa. Zahvalio je, uz ostalo, i vjernicima Dubrovačke biskupije koji su više od godinu dana molili za svoga novoga biskupa i, kako je kazao, „vjerujem da su u biskupu  Roku doista dobili onakvog biskupa kakvog su od Boga molili“.

„Da je večeras ovdje s nama biskup Ante Ivas, kojega uključujem u svoje molitve, on bi sigurno održao jedan nagovor koji bi bio više osoban pa evo dopustite i meni da i ja na neki način budem pomalo osoban. Osobito što Roka duže poznajem i što sam kao njegov odgojitelj sudjelovao u njegovim završnim godinama priprave za svećeništvo“, kazao je nadbiskup Uzinić. No, dodao je da neće biti osoban u odnosu na samog biskupa Glasnovića nego u odnosu na službu dubrovačkog biskupa koju on od subote 22. siječnja preuzima. „Ja sam postao, imenovan sam biskupom ove biskupije, za tri dana će biti punih jedanaest godina“, podsjetio je mons. Uzinić.

„Kad sam prvi put došao, negdje nakon Fest sv. Vlaha, ovdje u Dubrovnik moj prethodnik, naš predšasnik biskup, sada nadbiskup Želimir Puljić, mi je tada skinuo svoj prsni križ kojeg je on nosio oko vrata i objesio ga je oko mog vrata izražavajući time određenu simboliku prenošenja službe. Što je prsni križ koju nosi biskup? Pektoral? On je simbol vjere, on je znak sjedinjenosti s Isusom Kristom, ali u skladu s ovim ulomkom iz Prve Petrove koje smo večeras pročitali, on je i način na koji biskup postaje zajedničar krvi Kristove, njegovih patnja. A zapravo, način na koji biskup (križ je znak ljubavi i to one ljubavi koja ljubi do kraja) postaje znak Kristove ljubavi za ljude a tim i onaj koji svojim životom i pastirskim služenjem vjernicima kojima je poslan odražava Kristovu slavu. U duhu kojim je ispunjen, duhu slave, duhu kojem je počinuo, zapravo postaje živa ikona Isusa Krista, njegova slika“, podijelio je svoje prisjećanje nadbiskup Uzinić. „Evo, ja vjerujem, da je sve to želio izraziti nadbiskup Želimir u onom trenutku u kojem mi je predao taj prsni križ, taj pektoral“.

Mons. Uzinić je dodao kako je on službu dubrovačkog biskupa proteklih jedanaest godina obnašao s prsnim križem kojeg su mu darovali svećenici Dubrovačke biskupije. „Taj križ je bio zlatni, a ja sam sebi po njemu napravio jednu repliku srebrnog križa koji je bio uglavnom križ kojim sam se u biskupskoj službi služio. On me je povezivao na poseban način sa svećenicima ove Dubrovačke biskupije, kojima večeras želim zahvaliti za taj dar, ali i suradnju koju smo imali kroz proteklih jedanaest godina“.

Nastavio je i kako je zahvaljujući tome kao i prihvaćaju vjernika ove biskupije – za razliku od jednog biskupa Severina Perneka za kojeg je negdje pročitao da je stavio križ na prsa, ali zapravo onaj teški križ na svoja leđa što se očitovalo kroz bolest i okolnosti vremena u kojem je živio uključujući i tragični potres – slična iskustva tragedije on nije proživljavao. Spomenuo je i kako je nadbiskup Želimir, bivši dubrovački biskup, ovdje bio u teškom razdoblju rata.

Na službi dubrovačkog biskupa za njih obojicu bilo je i lijepih trenutaka i radosti. U vremenu biskupa Perneka bila je proslava 1000. obljetnice Feste sv. Vlaha, a u vrijeme biskupa Puljića to je bio dolazak pape Ivana Pavla II. u Dubrovnik, za koji je Sveti Otac rekao da je od tog trenutka i njegov grad.

„Ja nisam u svojoj službi imao tako teških trenutaka, i zato mogu danas reći da je zapravo taj križ koji označava službu zapravo bio slatki teret i lako breme i nosio sam ga doista s radošću“, kazao je mons. Uzinić. Poželio je imenovanom biskupu da mu križ kojeg prima, a kojeg simbolizira prsni križ, „bude doista slatko breme, sladak teret“, a to će biti u onoj mjeri u kojoj će se sjediniti s Isusom Kristom i s njegovom ljubavlju za one kojima je poslan.

Nadbiskup Uzinić darovao je mons. Glasnoviću repliku križa sa željom da služenje novog biskupa dubrovačkoj Crkvi bude ispunjenje radosti, one radosti koju će navješćivati, radosti evanđelja i koja će činiti radosnima sve one kojima je poslan.

„To činim i s molitvom, molitvom našoj Gospi od Porata, da ona to prati svojim zagovorom, kao i našem sv. Vlahu. Ti imaš radost da svoju službu započinješ slavljem 1050. obljetnice Feste sv. Vlaha ovdje u Dubrovniku, što je opet prilika unatoč ovim teškim vremenima u kojima živimo, da zapravo s jednim radosnim događajem započneš svoje služenje. Evo, neka takvi radosni događaji koje ćeš ti predvoditi budu ono što će biti obilježje tvoje službe i u budućim vremenima. Zato molim i zagovor sv. Vlaha onim riječima koje sam često izgovarao završavajući govore na Festu svetog Vlaha: ‘Kako i ono hoće, akobogda. Amen! Dabogda. Živio sv. Vlaho!’“.

Koncert zborova iz Kistanja i Šibenika

Nakon liturgije večernje održan je kraći koncert na kojem su nastupili Mješoviti pjevački zbor sv. Cecilija iz župe Prikazanja BDM iz Kistanja i Mješoviti katedralni pjevački zbor iz Šibenika. Na koncertu je izvedena i pjesma nadahnuta geslom novog dubrovačkog biskupa „Vjera, nada, ljubav“ koju je uglazbio don Dragan Filipović.

Pod vodstvom s. Blaženke Delonga zbor iz Kistanja izveo je pjesme: O luči zlatna (F. Dugan), O Nikola slavni sveti (pučka obrada, don Šime Marović), Bl. Serafinu (don Mato Palić – Sebastijan Glasnović) i Sedam stotina godina (don Ante Mateljan – don Šime Marović).

Uz prigodni komorni orkestar, klavirsku pratnju Nikole Lovrića Caparina i uz vodstvo voditeljice zbora Jelene Mikulandra zbor šibenske katedrale otpjevao je pjesme: Molitva Gospi (Ivan Meštrović – Anđelko Klobučar), Otče naš (Lekcionar Bernardina, Split 1492. – Krešimir Magdić), I pristupit ću (Ps 43 – Ljubomir Kuntarić, obrada: Margit Cetinić), Vjera, nada, ljubav (Dragan Filipović) i Himna sv. Vlaha (Vinko Vilić – Rade Ivellio).

Voditelj programa bio je Mislav Ćimić, urednik i voditelj vjerske emisije „Svjetionik“ na Radio Dubrovniku, prigodni tekst najava napisao je dr. Joško Mikuš.

Mješoviti pjevački zbor sv. Cecilija iz Kistanja nastavio je tradiciju janjevačkog crkvenog pjevanja koje je u župi Janjevo počelo davne 1898. godine. Tijekom godina zbor je nastupao u više gradova i mjesta diljem domovine i inozemstva. Aktivno sudjeluje u liturgijskom životu župne zajednice, kao i na raznim crkvenim i državnim manifestacijama. Svečanim koncertom na blagdan Bezgrešnog začeća BDM, 8. prosinca 2018. zbor je proslavio 120. godišnjicu neprekidnog djelovanja. Zbor broji 40-tak članova. Dio zbora je i muška klapa Zvono, koja aktivno sudjeluje na susretima klapa.

Mješoviti katedralni zbor Šibenik nastavio je liturgijsko pjevanje u šibenskoj katedrali sv. Jakova, o čemu svjedoče zapisi brojnih skladbi još iz vremena nastanka biskupije 1298. godine. Prema podacima apostolske vizitacije iz 1579. godine katedralni zbor je tada brojio 38 muških članova, od kojih je većina bila iz svećeničkog staleža. Cecilijanski pokret koji je u Hrvatskoj započeo 1907. godine obogatio je djelovanje katedralnog zbora, koji se pod imenom „Zbor sv. Cecilije“ prvi put spominje 1925. godine. On je već tada prepoznat kao nasljednik i čuvar iznimne baštine liturgijskog pjevanja prošlih stoljeća u šibenskoj katedrali.

Zbor je dosad nastupao na brojnim smotrama i liturgijskim slavljima, kako u domovini tako i u inozemstvu. Uz liturgijsku glazbu njeguje glazbu sakralnog karaktera domaćih i stranih skladatelja, koralne i pučke napjeve, posebice korizmenog vremena, karakteristične upravo za katedralu sv. Jakova. Orguljaši Mješovitog katedralnog zbora su Nikola Lovrić – Caparin, Rafael Lovrić – Caparin i Lovre Lovrić – Caparin.