Knjigu su brojnoj okupljenoj publici predstavili prof. Đuro Vidmarović, doc. dr. Mile Marinčić, Ana Pavelić Tremac i autor. Predstavljanju su nazočili i sisački biskup Vlado Košić, domaći župnik vlč. Branko Koretić te predsjednica Udruge „Nadbiskup Josip Juraj Posilović“ Josipa Hlevnjak.

Ova šesta knjiga u Biblioteci Hrvatski martirologij Sisačke biskupije donosi četiri karakteristična svjedočanstva osoba s područja Ivanić-Grada: Križni put mladih mobiliziranih hrvatskih vojnika, Križni put starijih pripadnika Hrvatske vojnice, njihovo suđenje i boravak u Kazneno popravnom domu u Lepoglavi kao i prikaz života u logorima u Italiji i Njemačkoj s njihovim viđenjima vlastite sudbine. Ono što povezuje ove teške sudbine i svjedočanstva je teška žrtva koju su podnijeli iako nevini i bez krimena.

Na početku je o svom djedu, Stjepanu Lackoviću, a čije se svjedočanstvo nalazi i u knjizi govorila Ana Pavelić Tremac, poručivši da se radilo o nevinom mladiću od 17 godina koji nikada nije bio politički angažiran i radio je kao pisar. Bio je vojnik koji pušku nije imao te nije znao što se događa ni u Hrvatskoj ni u svijetu, a križni put je jedva preživio.

Pavelić Tremac je rekla i da je komunistički režim sve ideološke protivnike smatrao zločincima bez individualnog utvrđivanja odgovornosti i krivnje. Progonio je i kažnjavao sve one koji su na bilo koji način imali veze s ranijom vlasti, pri čemu je posebno do izražaja došla njegova okrutnost nakon predaje kod Bleiburga i na križnim putovima.

Govoreći o autoru, recenzent doc. dr. Mile Marinčić rekao je da je za njega karakteristična objektivnost i nepristranost s kojom pristupa tematici, posebno stradanju u Drugom svjetskom ratu i poraću, te da bi mnogi suvereni hrvatski povjesničari od njega mogli učiti kako se na ispravan način pristupa takvim temama.

Govoreći o novoj Kovačevićevoj knjizi rekao je da ona donosi svjedočenja ljudi iz Ivanić-Grada, koja daju neke nove smjernice u pogledu na poimanje i tumačenje tog vremena. Ono što se zasigurno može iščitati iz dosadašnjih radova autora, kao i iz ovoga djela jest činjenica da je hrvatski čovjek želio vlastitu državu i samostalnost. Izrazio je i mišljenje da navedena svjedočenja mogu pomoći da se konačno žrtvama Drugog svjetskog rata pristupi nepristrano, bez predrasuda i da se u konačnici pokuša konačno doći do pomirbene podloge koja će u Republici Hrvatskoj stvoriti nove perspektive za boljitak cjelovitoga društva.

Osvrnuvši se na rukopis te studije, recenzent Vidmarović rekao je da je ono izvorno znanstveno istraživalačko historiografsko djelo s elementima zbirke svjedočenja sudionika križnih putova. Autor je u njemu odlučio istražiti tzv. drugu stranu povijesnih zbivanja poznatih u hrvatskoj javnosti, ali i historiografiji, Bleiburšku tragediju i križne putove hrvatskog naroda 1945. godine.

Prof. Vidmarović je rekao i kako autor nije profesionalni povjesničar, a to se vidi i u tome što nije išao u donošenja zaključaka i ocjena povijesnih dokumenata te njihovu interpretaciju. On se toga kloni da bi izbjegao, što je čest slučaj u našoj suvremenoj povijesti, da se kod te interpretacije ide u krajnosti pa se ona ideološki boja. To nije ništa novo jer je povijest od Herodota više ili manje sluškinja politike.

Na kraju je zaključio i kako su takva istraživanja dragocjena, jer civilizirani narodi mogu imati samo jednu povijest, onu koja se temelji na istini koja proizlazi iz znanstvenog i kritičkog pristupa povijesnim vrelima.

Potom se okupljenima obratio i autor koji je prije svega zahvalio svima koji su bili uključeni u stvaranje knjige: Sisačkoj biskupiji kao izdavaču, svojoj obitelji, ali i obiteljima osoba koje svjedoče u knjizi i koje su pomogle s prikupljanjem dokumentacije. Rekavši da je knjiga nastajala desetak godina pojasnio je da je teško dolazio do arhivskog materijala, a kao primjer je istaknuo kako je u Državni arhiv UDB predao potpuno uništenu dokumentaciju s popisom žrtava s područja Ivanić-Grada, pokušavajući tako sakriti istinu. Upozorio je i da se 80 godina nakon tih strašnih događaja još uvijek ne može slobodno pisati i doći do istine te se skrivaju učinjeni zločini nad nevinima.

Na kraju okupljenima se obratio i biskup Košić. Čestitao je autoru na novoj knjizi te na ustrajnosti u svom dugogodišnjem radu. Pojasnivši zašto je knjiga objavljena u Biblioteci Hrvatski martirologij Sisačke biskupije rekao je da Crkva nije ni lijevo ni desno ideološki obojana i zanimaju ju isključivo čovjek i istina. Poručio je i da su činjenice svete, ali se istina nažalost teško probija te da su baš zato važni ljudi koji istražuju, pišu povijest na dokumentima i to se ne boje objaviti.