Euharistijskim slavljem predsjedao je banjolučki biskup Franjo Komarica, suslavio je domaći župnik don Davor Klečina, a posluživao đakon Ilija Kelić.

Na početku mise župnik Klečina podsjetio je na brojna stradanja Hrvata katolika iz Župe Bosansko Grahovo u Drugom svjetskom ratu i poraću. Mučenje župnika i vjernika započelo je 27. srpnja 1941., a nastavilo se tijekom narednih dana, mjeseci i godina. Simboli toga stradanja svakako su grahovski župnik don Juraj Gospodnetić te Anica Barać – hrvatska majka Makabejka – koja je od četnika zvjerski mučena i ubijena, zajedno sa svoje osmero maloljetne djece, a najstarijeg sina Josipa ubili su partizani 1945. godine.

Biskup Komarica u propovijedi je podsjetio na poticaje papa da ne zaboravimo svojih mučenika te na obvezu „da istinu o njihovim mukama i o njihovoj mučeničkoj smrti što temeljitije istražimo, ustanovimo i širimo – ne da bismo mrzili, nego da praštamo i da čuvamo od Zloduha sebe i živote naših suvremenika“.

Također je podsjetio da je istina o žrtvi župnika Gospodnetića i njegovih vjernika bila godinama prisilno prešućivana, a njihova grobna mjesta do danas nisu otkrivena, no da se unatoč tomu jednu istinu ne može ušutkati niti ubiti. To je istina o jedinstvenoj vrijednosti svake ljudske osobe i istina da čovjeku nije dopušteno biti gospodarom nad životom i sudbinom drugog čovjeka.

Banjolučki biskup potaknuo je župljane Grahova na još predaniji rad oko prijeko potrebnih molitvenih i drugih akcija za proglašenje blaženim sluge Božjega don Jurja Gospodnetića, zajedno s trojicom drugih kandidata – župnicima u Drvaru i Krnjeuši vlč. Waldemarom Maksimilijanom Nestorom i vlč. Krešimirom Barišićem, te župnikom u Gumjeri vlč. Antom Dujlovićem.

Svi su oni, prema svim dosadašnjim istraživanjima, ubijeni „in odium fidei“, iz mržnje prema katoličkoj vjeri. Kao takvi mogu se svrstati među uzore za nasljedovanje, kao istinski mučenici.

Na kraju mise mons. Komarica izmolio je molitvu za sve ubijene župljane Grahova pred spomen-pločom s imenima svih žrtava koja se nalazi u dnu crkve.

Na misi je, osim domaćih vjernika, bila i skupina od 10-ak talijanskih volontera iz okolice Trevisa koji posljednjih godina pomažu socijalne projekte u Grahovu, kao i dvojica motociklista, norveških Hrvata, koji su na motorima u Grahovo došli iz dalekog Osla.

Na platou iza crkve dovršava se novo spomen-obilježje na kojem će biti ispisana imena svih žrtava Župe u Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu (oko 220 žrtava), kao i stotinjak imena poginulih hrvatskih branitelja koji su dali živote na području Bosanskog Grahova u Domovinskom ratu.

Biskup Komarica također se složio sa župljanima Grahova da se konzerviraju temelji porušene stare župne kuće iz koje je odveden župnik Gospodnetić, a u kojoj su četnici mučili i ubili Anicu Barać s njezinom djecom, te se tako prikladno obilježi mjesto njihova stradanja.

Plodonosno i uspješno djelovanje Udruge za očuvanje kulturne i povijesne baštine nazvane po don Jurju Gospodnetiću koja od 1998. promiče društveni i kulturni život u Bosanskom Grahovu, ne samo među katolicima nego među svim stanovnicima te općine, svjedoči da je među Grahovljanima zaživio kult štovanja njihova župnika mučenika. Udruga tako daje doprinos izgradnji duha suživota, mira i pomirenja, te zbog toga uživa ugled ne samo u Grahovu, nego i šire.

Vrlo prisno surađuje i sa župom Bosansko Grahovo u duhovnom i materijalnom unapređenju župe, pa su tako zajedničkim snagama u župnoj crkvi postavljeni vitraži, obnovljeno je i prošireno župno groblje, a trenutno se radi na uređenju crkve i crkvenog dvorišta te dovršava spomen-oblježje za sve žrtve iz župe.