U središtu liturgije Velikog petka je križ Isusa Krista, rekao je u propovijedi mons. Uzinić. Liturgija nas poziva večeras svoj pogled usmjeriti prema križu i izvući poruke za naš vlastiti život – dodao je.

U tom smislu, nadbiskup koadjutor je kazao da je moguće imati različite poglede na križ Gospodina Isusa Krista.

Svaki evanđelist ima svoj pogled, a pogled evanđelista Ivana koji nam je večeras dan, je pogled svojstven njegovoj poruci evanđelja, onako kako je on vidi – rekao je propovjednik.

Izdvojio je još jedan pogled na Isusov križ koji je važno primijetiti.

To je pogled Isusove Majke i učenika kojega je Isus ljubio, a u kojemu se i mi, kao Isusovi učenici, možemo prepoznati. Iz tog pogleda Marija je dobila zadaću da bude naša Majka, a mi smo dobili poslanje da u Mariji prepoznajemo svoju majku i od nje učimo, jer ona je model i slika Crkve, model i slika za svakoga kršćana – ustvrdio je.

No, to nije jedini pogled na Isusov križ, nastavio je. Bilo je onih koji su nastavili u križu gledati ono što je on do Isusovog križa bio – stratište za razbojnike. Kršćani su, međutim, imali drugačiji pogled. Oni su u križu prepoznavali sredstvo svoga spasenja, rekao je propovjednik, upozorivši na činjenicu da je u kršćanskoj povijesti u jednom trenutku križ postao ono što on nije i ne može biti. Dogodilo se to na prekretnici koja je od kršćana, kao progonjene vjerske zajednice, učinila kršćane kao one koji su postali dominantni u društvu.

„Bilo je to s Konstantinom koji je u križu prepoznao znak svoje pobjede. Zahvaljujući tome kršćanima je dao slobodu da mogu javno ispovijedati svoju vjeru. No, takav njegov pogled je zapravo promijenio i kršćanski pogled na križ.“

Pojasnio je to apostrofirajući misli češkog teologa Tomáša Halíka koji u knjizi „Vrijeme praznih crkava od krize prema produbljenju vjere“, govori da nam križ nije dan kao amajlija za ratnu sreću, ni kao magijska zaštita od nesreće. Naprotiv, križ je izraz paradoksa koji se nalazi u središtu kršćanske vjere. Mnoge pobjede su zapravo porazi, a porazi predstavljaju pobjedu – rekao je mons. Uzinić.

Upozorio je da je ta, pogrešna, slika križa postala dominantna u Crkvi. Križ se i danas često gleda samo kao amajlija, kao nešto što štiti od nesreće. Takva kriva slika križa prisutna je i u legendi o Čudotvornom raspelu na kojega je Petar Lončarić bacio kamen jer je imao krivu sliku križa kojega je krivio za svoj neuspjeh u kockanju. Predaja govori da ga je zemlja progutala. Kristov križ tako ne funkcionira jer ispod svih nas bi se također rastvorila zemlja i progutala nas zbog naših grijeha.

„Što je bacanje kamena na križ Isusa, nego svaki grijeh kojega smo počinili. Da križ tako funkcionira, on ne bi bio ono što jest – sredstvo spasenja, nego bi ostao ono što je bio prije nego li je Krist na njemu pogubljen – znak prokletstva, sredstvo mučenja i ubijanja.“

Nadbiskup koadjutor je u nastavku istaknuo da je važno pročistiti pogled na križ da bi nam postao ono što doista jest. Na tom tragu citirao je teologa Halíka: „Križ nam tada može postati čisto zrcalo kojim mi tada stvarnost gledamo iz druge perspektive, one jedine koja je sposobna zaustaviti zlo. Samo onaj koji na zlo ne odgovara zlom, pod udarcem ne uzvraća i time ne odražava preokrenuti zamah osvete, postaje zrcalom u kojem zlo vidimo onakvim kakav jest. Križ je ono zrcalo u kojem zlo možemo vidjeti u svoj njegovoj oguljenosti i okrutnosti. To je naličje svijeta u kojega smo upleteni svojim djelima, riječima, načinima mišljenja ili time što nismo učinili dobro koje smo drugome trebali učiniti.“ Pogledajmo u svjetlu vjere zrcalo križa – istaknuo je mons. Uzinić.

Na tom tragu, upozorio je da ne možemo znati gdje će na kraju završiti pljuska ili tvrda riječ koju smo pustili u svijet dodajući da na križu visi onaj koji je zlo zaustavio. Učinio je to tako što nije uzvratio na isti način, što je okrenuo vlastiti obraz, što je postao zrcalo u kojemu zlo vidimo bez krinki izgovora. Mi smo, prilazeći Isusu, pozvani pročistiti svoj pogled – poručio je propovjednik.

U nastavku je slikovito i u kontekstu aktualnog trenutka otvorio pitanje na koji način na Isusov križ gledaju veliki broj onih koji na Veliki petak šetaju gradom ili sjede na terasama ugostiteljskih objekata? „Čini se da ih Isusov križ ne zanima, da im ništa ne govori. Zašto je to tako?“ Kao odgovor još jednom je citirao teologa Halíka: „Većina ljudi koji napuštaju crkve ne postaju ateisti. Oni ih napuštaju zato što vjeru shvaćaju ozbiljnije od onoga što zatiču u crkvama.“ Ovo je rečenica nad kojom se moramo zamisliti, naglasio je propovjednik i rekao da je problem naš pogled nad križem i trenutak kada nam on prestane biti sredstvo služenja u ljubavi.

„Htio bih ponuditi drugačiji pogled svakome od nas – pogled očima vjere koja u križu prepoznaje onaj osjećaj koji je dominantan na križu Isusa Krista, a trebao bi biti dominantan i u životu nas koji ga ispovijedamo kao svoga Boga. Taj osjećaj je ljubav.“

Pritom je kao primjer za nasljedovanje istaknuo sv. Franju Asiškoga koji je u povijesti Crkve simbol za suobličavanje Kristovom križu. On se suočio s ljubavlju koja je zračila s križa i dopustio je da ga ta ljubav potpuno zahvati i prožme. To je ono što se mora i nama dogoditi – istaknuo je mons. Uzinić i propovijed završio molitvom sv. Franje, s nadom da na Ljubav kojom smo ljubljeni i mi možemo odgovoriti ljubavlju.

Uz riječke nadbiskupe u obredima su sudjelovali generalni vikar vlč. Mario Tomljanović, vikara za pastoral vlč. Mario Gerić, rektor riječke prvostolnice mons. Matija Matičić i đakon vlč. Josip Mioč, u zajedništvu s okupljenim vjernicima.