Sudionicima skupa okupljenima u župnoj crkvi sv. Augustina dobrodošlicu je poželio predstojnik Katehetskog ureda Marijan Pavelić. Zahvalivši im na dolasku u Veliku i trudu koji će uložiti za svoju duhovnu i stručnu izgradnju, posebno je zahvalio biskupu Antunu Škvorčeviću što svojom prisutnošću i ovaj puta iskazao podršku vjeroučiteljima u njihovu poslanju.

Potom se vjeroučiteljima obratio biskup Škvorčević, koji je svoje pozdravne riječi popratio uvjerenjem da će njihov radni susret biti uspješan, jer je s njima Isus Krist, koji je rekao: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“. Podsjetio je kako se i ovaj skup odvija u ozračju 25. obljetnice uspostave Požeške biskupije i kazao da je on od osobitog značenja jer vjeroučitelji imaju u mjesnoj Crkvi posebno poslanje. Pročitao je ulomak iz Ivanova Evanđelja o Nikodemu, a iz Djela apostolskih o Gamalielu, dvojici uglednih farizeja, koji predstavljaju zanimljiv primjer komunikacije, koja u svojoj cjelovitosti treba uključivati dimenziju „odozgor“.

Isus podsjeća Nikodema kako je potrebno roditi se odozgor, a Gamaliel upozorava članove Židovskog Velikog vijeća da se trebaju kloniti osude apostola Petra i Ivana koji naviještaju Isusa Krista i u njegovo ime ozdravljaju, jer na taj način svode komunikaciju s njima isključivo na vlastitu horizontalnu razinu ne računajući s Bogom. Podsjetio je kako je takav jednodimenzionalni komunikator bio i Teuda koji je za sobom povukao 300 osoba, ali ih je zaveo svojim isključivo ljudskim vještinama i poveo u propast, bili su svi poubijani. Slično je postupio i Juda Galilejac s pristašama, završivši jednako neslavno. Gamaliel upozorava da valja osobitu pozornost posvetiti Božjoj komunikaciji koja djeluje u dvojici apostola, te izbjeći da se nađu i s Bogom u ratu, jer ako je apostolsko djelo njegovo ono će biti uspješno.

Biskup je spomenuo kako je u našu ljudsku horizontalnu komunikaciju potrebno uključiti i komunikaciju odozgor, o kojoj je progovorio Isus Nikodemu. Kršćanstvo, naime, nije religija, nego vjera, utemeljena na Božjoj Objavi, na onome što dolazi odozgor. Uvjerava nas Poslanica Hebrejima da je Bog govorio ocima po prorocima i da nam je konačno progovorio u Sinu. Biskup je istaknuo kako suvremeni digitalni komunikacijski sustavi imaju veliko značenje i za naše navjestiteljsko poslanje, ali da svoju stručnost ne bismo smjeli svesti na vještine koje nam navedeni sustavi omogućuju, i ne vjerovati više njima nego li Sinu, komunikaciji odozgor.

Biskup Škvorčević također je podsjetio na dramu današnjega svijeta koji umnaža horizontalne komunikacije omogućene digitalnim sredstvima, ali da one u velikoj mjeri zaglušuju komunikaciju s Bogom. A ona je vjera, očitovana u molitvi, koja je prije svega osluškivanje Boga kao prvi korak kojim se stupa u komunikaciju odozgor. Nije to pitanje ušiju, nego sposobnosti srca, ustvrdio je biskup, rekavši kako na to upućuje i Isus kad Nikodemu kaže da se mora nanovo roditi odozgor vodom i Duhom Svetim. Rađanje je uvijek događaj po drugome. Ustvrdio je da se komunikacija s Bogom i rađanje odozgor ostvaruje na najdublji način u krštenju a trajno se obnavlja i usavršuje kroz molitvu. Po svom krsnom pozivu i poslanju ušli smo u proces trajnog rađanja od Boga, uključeni u dinamizam Božjeg života koji primamo po Isusu Kristu. Ne ostvaruje li se u nama Božji naum u Isusu Kristu, osuđeni smo na kratkoročnost, upozorio je biskup Škvorčević.

U tom pogledu najbolji komunikator je Isus Krist, kojeg nam valja slijediti. Na takav komunikacijski postupak snažno nas potiče i sv. Pavao kad kaže Kološanima: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite ono što je gore, gdje Krist sjedi s desna Ocu, za nebeskim težite“. Biskup je istaknuo vjeroučiteljima kako se raduje zbog ovog njihova stručnog skupa, jer započinje molitvom, komunikacijom odozgor. Molitva osluškivanja nije dosadna, ona je stanje srca koje diše s Bogom, duha koji se uzdiže Bogu, na kojem se temelji naše ljudsko dostojanstvo. Biskup je na kraju pozdravio višu savjetnicu za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje Ankicu Mlinarić, zahvalivši joj za sve ono što čini s obzirom na trajnu stručnu izobrazbu vjeroučitelja, uključujući pri tom i duhovnu dimenziju kao bitnu sastavnicu njihove stručnosti.

Nakon molitve koja je uslijedila, vjeroučitelje i predavače pozdravila je viša savjetnica Ankica Mlinarić, predstavivši tijek skupa i poželjevši im ugodan i plodonosan rad te aktivno sudjelovanje, napose u pedagoškim radionicama.

Prvo izlaganje na temu „Metode uspješne komunikacije u odgojno-obrazovnom procesu“ održao je predstojnik Marijan Pavelić. U uvodnom dijelu izlaganja prikazao je različite pristupe samom definiranju komunikacije predstavivši pritom vrste i oblike interakcije odnosno komuniciranja. Potom je progovorio o psihološkim i pedagoškim aspektima komunikacije koje je nastojao potkrijepiti brojnim primjerima i konkretnim savjetima vjeroučiteljima za rad u nastavi. Pri kraju svoga izlaganja predstojnik Pavelić je predstavio izazove za komunikaciju u odgojno-obrazovnom okruženju te se pritom osvrnuo na različite relacije odnosa – između vjeroučitelja i učenika, ali i komunikaciju s drugim djelatnicima te roditeljima, i zaključno naglasio važnost empatičkog slušanja i govora kojim se izražava stav uvažavanja druge osobe.

Uslijedila je potom pedagoška radionica na temu „Asertivna komunikacija u odgoju i obrazovanju“ koju su osmisli Vesna Hodak, Ankica Mlinarić, Patricija Brdar, Marijan Pavelić i Krunoslav Siroglavić. Radionicu u kojoj su vjeroučitelji sudjelovali podijeljeni u manje skupine, vodili su vjeroučitelji: Dragana Akšamović, Andrijana Petrović, Neda Mujić, Ksenija Savi, Ivica Lalić, Ana-Marija Biršić Glibo, Anto i Katarina Zubak, Ljerka Furić, Zvonimir Zelenika, Ivana Turuk, Jadranka Jandričić Arić i Mirta Rilko.

Poslije ručka i kraćeg odmora drugo i ujedno posljednje izlaganje na temu „Isus – komunikator” održao je Krunoslav Siroglavić, svećenik i vjeroučitelj u Katoličkoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti u Virovitici. Uvodeći u svoje izlaganje istaknuo je kako je Bog prvi inicirao komunikaciju s ljudima te prikazao način i tijek kojim je to učinio pružajući tako čovjeku mogućnost za komunikaciju s njime, ali i s drugim ljudima. Ponovivši osnovne karakteristike već spomenutog pojma „asertivnost“ predavač Siroglavić je predstavio Isusa kao primjer izvrsnog komunikatora, što je sudionicima približio kroz primjere njegova odnosa s drugima, odnosno njegove asertivnosti u komunikaciji sa svakim čovjekom. Na temelju iznesenoga, na koncu je pokušao odgovoriti na pitanje „kako nas Isus uči komunicirati“ te što je potrebno, po uzoru na njega, izbjegavati u našoj komunikaciji s ljudima. Zaključio je kako je u našim osobnim poteškoćama (komunikacijskim, društvenim, apostolskim) potrebno dopustiti Isusu da nas dotakne i izliječi da bi se u nama ponovno otvorili svi komunikacijski putevi jer kvalitetan međusoban odnos nije isključivo pitanje komunikacijskih vještina, nego stavljanja u dubok odnos s vlastitim unutarnjim svijetom odnosno s Bogom i njegovom Riječju.

Stručni skup je završio evaluacijom, odnosno vrednovanjem skupa od strane vjeroučitelja koji su pritom imali priliku osvrnuti se na sadržaj izlaganja i radionice te postaviti pitanje te se i na taj način aktivno i praktično uključiti u temu stručnog skupa.