Program je počeo molitvom i duhovno-teološkim nagovorom o temi „Važnost Svetoga pisma u duhovnom životu“. Vlč. Vuković istaknuo je da Sveto pismo zauzima važno mjesto u kršćanstvu.

„Božja objava je, naime, zgusnuta i iskristalizirana upravo u Svetom pismu i u Svetoj predaji. Vrhunac Božje objave je Isus Krist, dok Sveta predaja i Sveto pismo tvore jedan sveti polog Božje riječi povjeren Crkvi. Drugi vatikanski sabor, stoga, potiče čitav Božji narod na čitanje, proučavanje i molitveno prianjanje uz Pisma; na ponovno otkrivanje snage i važnosti Svetog pisma za život vjere, teologije, duhovnosti, drugim riječima, za čitav život Crkve. Sabor potiče da osobito svećenici i đakoni prianjanju uz Pisma ustrajnim svetim čitanjem i marnim proučavanjem da nitko od njih – dok mora dijeliti povjerenim mu vjernicima prebogato blago Božje riječi, napose u svetom bogoslužju – ne postane jalov propovjednik Božje riječi izvana, jer ju ne sluša iznutra. Sabor, stoga, poziva da se rado pristupa Svetom pismu, te da molitva mora pratiti čitanje Svetoga pisma da bi ono postalo razgovorom između Boga i čovjeka; jer kad molimo, mi ga oslovljavamo; kad božanske izreke čitamo, mi ga slušamo“, naglasio je.

Istaknuo je potom da je papa Benedikt XVI. također ukazivao na važnost Božje riječi i središnje mjesto Svetoga pisma za kršćansku vjeru te poticao na molitveno čitanje Svetoga pisma, s prisnošću i ljubavlju. Tako je potvrdio važnost molitvenog čitanja Svetog pisma, odnosno ponovno ukazuje na značajnost pristupa Svetom pismu koji crkvena tradicija zove Lectio divina (božansko ili sveto čitanje), naglasio je vlč. Vuković.

„Molitveno čitanje Svetog pisma, odnosno Lectio divina, drevna je metoda čitanja Svetog pisma koja vodi molitvi i razgovoru s Bogom, pretvara se zapravo u živi susret s Bogom te ima za cilj preobraziti život u svjetlu Božje riječi“, pojasnio je.

Protumačio je zatim temeljne korake svetog, odnosno božanskog molitvenog čitanja. To su: čitanje (lectio), razmatranje (meditatio), molitva (oratio), kontemplacija (contemplatio) i djelovanje (actio).

„Papa ukazuje da nas molitveno čitanje Riječi Božje podupire na putu pokore i obraćenja, dopušta nam produbiti osjećaj crkvene pripadnosti i podupire nas u većoj bliskosti s Bogom. Kao što je ustvrdio sv. Ambrozije: kada s vjerom uzmemo u ruku sveta Pisma i čitamo ih s Crkvom, čovjek ponovno šeće s Bogom u raju“, zaključio je vlč. Vuković.

Nakon duhovnog nagovora i stanke, uslijedio je zajednički molitveno-duhovni susret po koracima Lectio divina.

Tema susreta bio je odlomak iz Evanđelja po Ivanu: Razgovor s Nikodemom (3, 1 – 21). Vlč. Vuković je svim sudionicma podijelio upute o koracima, te odabrani biblijski tekst. Nakon čitanja uslijedila je kratka šutnja te razmatranje u kojem su protumačene neke teme pročitanog odlomka.

Voditelj je istaknuo da je, uz Isusa, središnja osoba tog evanđeoskog odlomka Nikodem, ugledan Židov i farizej, član Velikog vijeća u Jeruzalemu.

„Nikodem dolazi Isusu obnoć, po tami, ali odlazi od Isusa kao novi čovjek, postaje učenikom, što prepoznajemo po tome da se, kao član Velikog vijeća, zauzimao za Isusa te je sudjelovao kod njegova ukopa. Nikodem ne dolazi k Isusu iz puke intelektualne znatiželje, nego otvorena i ponizna uma da čuje i vidi tko je taj koji je od Boga došao i čini velika znamenja. Iako ugledan farizej, Nikodem dolazi tom mladom učitelju Isusu, jer prepoznaje u njemu i u njegovim znamenjima Božju snagu i silu. Isus odmah uvodi Nikodema u srž kršćanskog života govoreći mu da se mora roditi nanovo, odozgor, od vode i Duha, ako želi vidjeti Kraljevstvo Božje. Rođenje odozgor je novo rođenje u snazi Duha i milosti Božje koje označava novi početak te radikalnu preobrazbu cjelokupnog ljudskog života u svjetlu odnosa i susreta sa Bogom Isusa Krista. Taj novi početak i radikalna preobrazba čitavog čovjeka nije stvar ljudskih napora, već je čisti dar Duha koji zahtijeva ponizno i otvoreno srce, te slobodnu suradnju od strane čovjeka“, naglasio je dr. Vuković.

Nakon razmatranja, uslijedila je molitva nadahnuta pročitanim tekstom. Nakon molitve, svećenici su ostali u tišini i kontemplaciji te promišljanju o konkretnom djelovanju. Lectio divina završena je zajedničkom molitvom, a nakon susreta svećenici su imali prigodu za slavlje sakramenta pokore.