Hodočašće je počelo svečanom procesijom od župne crkve do zavjetne kapele. U procesiji za križem i zastavama koje su nosili pripadnici Počasno-zaštitne bojne, išli su i pripadnici Orkestra HV-a koji su sviranjem uveličali slavlje. Hodočasnici su za vrijeme trajanja hodočašća imali prigodu pristupiti sakramentu pokore.

Poslije pobožnosti križnoga puta, središnje euharistijsko slavlje predslavio je vojni ordinarij u RH mons. Jure Bogdan u koncelebraciji s generalnim vikarom Vojnog ordinarijata don Markom Medom, biskupskim vikarom za pastoral u MUP-u vlč. Franom Musićem, župnikom Župe Presvetog Trojstva u Ludbregu vlč. Kristijanom Stojkom, župnikom in solidum vlč. Petrom Mlakarom, vojnim i policijskim kapelanom iz Varaždina vlč. Ivicom Horvatom te drugim vojnim i policijskim kapelanima i svećenicima.

Zavjetnu svijeću 25. pokrajinskog hodočašća zapalio je na početku misnog slavlja načelnik PU međimurske Ivan Sokač. Liturgijsko pjevanje predvodila je policijska klapa „Sveti Mihovil“.

Biskup Bogdan je u homiliji govorio o povijesti ludbreškog hodočašća. „Četvrt stoljeća, iz sjeverozapadne Hrvatske katolički vjernici iz Hrvatske vojske, policije i braniteljskih udruga zajedno s vojnim i policijskim kapelanima i drugim svećenicima dolaze na pokrajinsko hodočašće u Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbreg. Našem hodočašću pridružuju se ove godine vatrogasci, pripadnici civilne zaštite, povijesnih postrojbi, vjernici iz više župa Varaždinske biskupije, drugih krajeva naše Domovine i susjednih zemalja. Naše hodočašće se redovito odvija u ‚Sveti petak’ u sklopu Devetnice – duhovne priprave za proslavu Svete Nedjelje u Ludbreškome svetištu“, podsjetio je.

Potom je pozvao vjernike da redovito pristupaju sakramentu pomirenja. „U sjeverozapadnim dijelovima Lijepe naše, za hodočašće se upotrebljava i riječ ‚proštenje‘ (odatle i ‚proštenište‘), što je povezano s bitnom sastavnicom hodočašća katoličkih vjernika, sakramentalnom svetom ispovijedi i oproštenjem grijeha. Poznata je i jedna pučka uzrečica: ‚Nema proštenja bez oproštenja!‘ I mi stoga i danas kod dolaska u Ludbreg u Svetište Predragocjene Krvi Kristove, imamo prigodu za sakramentalnu svetu ispovijed. U dubini svoga srca, u skrušenoj molitvi pred Bogom, u mjestu dragocjene relikvije Krvi Kristove, prebiremo po svojoj nutrini, promatramo koliko je dobroga Bog po nama učinio u našem svakodnevnome životu, koliko i kakvog ulja ima u svjetiljci našeg života. U svijetlu Božje riječi promišljamo o svome životu. Milošću Božjom ojačani, želimo se vidjeti onako kako nas Bog vidi. U vlastitome ispitu savjesti, o svome odnosu prema Bogu, ljudima, samome sebi, uočavamo i naše nesmotrenosti i nesnalaženja pred izazovima životnih situacija, vidimo manje i veće padove, vidljive i nama i drugima i one manje poznate. Savjest nas upozorava da su to grijesi – koji onečišćuju dušu. Kao mrena na očima zasjenjuju jasnoću i bistrinu naših pogleda i odnosa prema Bogu i ljudima. I tu se onda iz dubina našega bića, na koljenima pred Bogom i samim sobom, uzdiže uzdah i vapaj ranjene duše, često i slomljena srca, osobna molitva: Ja se kajem Bože mili, od svakoga grijeha moga, moje srce gorko cvili jer uvrijedih tebe Boga“, istaknuo je.

„Sakrament sv. ispovijedi jedno je od milosnih sredstava što nam ih Bog ostavlja za redovno održavanje higijene naše duše, duhovnoga života, duhovnoga rasta. Ispovijed je jedan od sedam sakramenata kojem možemo pristupiti više puta, kad god nas savjest poziva i upozorava da treba očistiti, urediti odnose s Bogom i ljudima, presložiti stvari, ponovno započeti. Ljudska narav je ranjena istočnim grijehom. Sklonost prema zlu je u nama. Bog nam ostavlja, daje sredstva na raspolaganje da uvijek budemo snažnoga duha, čvrsta i sigurna koraka, bistra pogleda, da kroz život hodimo zajedno s njime, bez straha i sigurni“, poručio je mons. Bogdan te se osvrnuo na značenje ulja iz svjetiljki iz prispodobe u Evanđelju.

„Ovo je jedna prispodoba – slika iz života Isusovih suvremenika. Svadbe su se tada odvijale u večernjim satima. Djevojke su zaručnika trebale dočekati s upaljenim svjetiljkama i on je prolazeći između svjetiljki ulazio u svadbenu dvoranu na gozbu. Međutim, on je nepredviđeno otegnuo s dolaskom… Što se dogodilo na putu, ne znamo. Ulje na svjetiljkama se potrošilo, a djevice su od umora zaspale. Kad je o ponoći iznenada došao zaručnik, mudre djevice su nadolile ulja i s upaljenim svjetiljkama dočekale zaručnika. Lude nisu imale zaliha i njihove svjetiljke su bile izgašene. I tada nastaje prava drama. Ove s upaljenim svjetiljkama, koje su donijele ulje sa sobom u rezervi, ulaze na gozbu, a one koje ga nemaju, bez svjetla, ostaju vani u mrkloj noći, u tami, iza zatvorenih vrata. Nemaju pristupa na gozbu“, objasnio je.

„U životu postoji jedno grozno i strašno ‚kasno, prekasno‘! Ulje u ovoj prispodobi nije nikakav potrošni materijal nego je ono simbol – znak čovjekove spremnosti da čovjek cijeli svoj život usmjeri prema Evanđelju i Isusovoj osobi. I nije to stvar za neke povremene prigode, blagdanske ili nedjeljne svečanosti, nego je to trajna zadaća. Usmjeravati se prema Gospodinu Isusu, Spasitelju i Otkupitelju čovjeka, trajno, svakodnevno, ustrajno. Imati sa sobom uvijek ulja u rezervi. Ne gubiti nadu, strpljivost, ne prepustiti se malodušju. Svaki trenutak života je milost, rekao je židovski pisac Elie Wiesel. Milost je biti pozvan na gozbu, svadbu Jaganjčevu, ali biti uvijek budan, dijeliti s drugima radost i nadu. Naše zalihe ulja, naši resursi su sv. Pismo pismo – Božja riječ, bogoslužje, proštenje, hodočašće, molitva, ispovijed i sakramenti“, zaključio je mons. Bogdan.

Na kraju mise riječi zahvale uputio je i policijski kapelan, kapelan poslužitelj u vojnoj kapelaniji i župnik u Beletincu vlč. Ivica Horvat. Zahvalio je svima koji su se odazvali pozivu na hodočašće: vojnim i policijskim kapelanima, predslavitelju mise, svim vjernicima hodočasnicima te Policijskoj klapi Svetog Mihovila iz Splita koja je pjevala na misi. „Neka ova 25. obljetnica bude svima nama poticaj za daljnja hodočašćenja i dolazak u ovo Svetište po blagoslov“, poručio je.

„Mi smo danas osvojili srebro: ovo je naše srebrno hodočašće u Ludbreg! Nadam se da težimo zlatu te da ćemo, ako Bog da, nastaviti dolaziti u ovo Svetište istim tempom – da ohrabrimo i učvrstimo svoj kršćanski identitet i svjetonazor“, rekao je na kraju mise mons. Bogdan.

Ludbreško proštenište, jedino euharistijsko svetište u Hrvatskoj, izgrađeno je po zavjetu Hrvatskog Sabora učinjenog 1739. u vrijeme dok je u Moslavini harala epidemija kuge. U svetište se hodočasti tijekom čitave godine, a velika proštenja u čast Svete Krvi Isusove održavaju se uoči prve nedjelje mjeseca rujna, kada se okupi najveći broj hodočasnika. U to vrijeme se već tradicionalno održava hodočašće Hrvatske vojske, policije i branitelja u Ludbreg.

Ove godine, 25. po redu pokrajinsko hodočašće u Ludbreg okupilo je djelatnike policijskih uprava sa sjevera Hrvatske: PU zagrebačke, PU varaždinske, PU međimurske, PU krapinsko-zagorske, PU bjelovarsko-bilogorske, PU koprivničko-križevačke, pripadnike 2. mehanizirane bojne „Pume“ Gardijske oklopno-mehanizirane brigade i druge pripadnike vojarne u Varaždinu, pripadnike Topničko-raketne pukovnije iz Bjelovara, hrvatske branitelje, vatrogasce, pripadnike civilne zaštite i hrvatskih povijesnih postrojbi, članovi Međunarodnog policijskog udruženja (IPA) iz Mađarske, Austrije i Slovenije. Na misi su također sudjelovali i drugi vjernici, pripadnici Varaždinske biskupije.