Otvorena 11. obiteljska škola

Na početku programa dugogodišnji koordinator škole Krešimir Marković pozdravio je sve nazočne, posebno obitelji koje su došle iz svih krajeva biskupije. Marković je naglasio da je glavni cilj Obiteljske škole u kvalitetnom druženju i jačanju obitelji na Kristovim temeljima. Drugi cilj je odgajanje djece za kršćanske vrijednosti koje su napadnute sa svih strana, a za koje ne postoji alternativa. Marković je zaključio da je Krist rješenje za svaku životnu situaciju, zaželjevši svima da i dalje plove hrabro i sigurno životom s Isusom Kristom na čelu.

Voditelj obiteljske škole i pročelnik biskupijskog Vijeća za život i obitelj don Marinko Šljivić pozdravio je i zahvalio svima koji su dali truda kako bi ova škola bila što bolja. Na osobit način pozdravio je predavača dr. don Ivicu Žižića, profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu i na Papinskom liturgijskom institutu  Sv. Anselmo u  Rimu. Pročelnik Šljivić ispričao je kako je postavio pitanje samom sebi ima li smisla odgajati djecu u vjeri kad će oni kad odrastu potpasti pod snažan utjecaj okoline koja ih odvlači od vjere.

Iskustvo govori da čovjek koji je u ranom djetinjstvu upoznao vjeru lakše se kasnije u životu nosi s krizama i besmislom života, rekao je Šljivić. Poručio je roditeljima da mogu biti odlični svjedoci vjere, ako vjeru žive u svom životu.

Vjera je stvar srca, zaključio je pročelnik Šljivić, zaželjevši svima blagoslov Svete Obitelji.

U uvodnom predavanju naslovljenom „Imamo li vremena za slavlje?“ dr. Žižić osvrnuo se na problem vremena u suvremenom življenju. Za vrijeme blagdana i nedjeljom živi se vrijeme svetoga, ustvrdio je te se kroz izlaganje upitao što se dogodilo s tim iskustvom svetoga. Osvrnuo se na to da ga je sve teže slaviti i da se pod utjecajem neprekinutog rada stvara svojevrsna kriza blagdana. Postavio je pitanje imamo li vremena u današnjem ritmu života za slavlje, a odgovor nije jednostavan. Suvremena kultura stavlja naglasak na nešto drugo, a dovodi kršćanske vrednote u pitanje upravo u vrijeme blagdana posebno nedjeljom.

Kao glavnu točku ove problematike naveo je „neprekinuto vrijeme“.

U modernom društvu postoji težnja da se vrijeme produži i pretvori u rad. Postoji težnja da se prekine veza s tradicijom i vjerom da bi sve vrijeme bilo upućeno na nagomilavanje bogatstva. Profesor Žižić poslužio se terminom „nedostatak vremena“ kao kroničnim problemom koji pritišće suvremenog čovjeka. Čovjek nema vremena misliti o sebi, niti o Bogu. Moderan čovjek nema vremena jer osim rada nema drugog sadržaja življenja, zaključio je.

Ipak ljudi žele prekinuti to vrijeme rada, ali suvremeni čovjek često koristi to vrijeme za odlazak u šoping centre i na sportske i druge priredbe gdje osjećaja jednu vrstu zajedništva i gdje vrijeme prestaje. Tu vrijeme kao da se pretače u vječnost. Misa i molitva se čine preduge, kršćanska liturgija kao da nema šanse. Predavač je također naglasio da kršćani imaju vremena za slavlje mise jer je u središtu slavljenja njihova sloboda. Blagdani nisu samo vremenski prekid da bi se odmorili. Oni su mnogo više. To je odmor u slobodi, odnos koji Bog upućuje čovjeku. I kad čovjek odgovori Bogu tada nastaje punina vremena, slavlje slobode, zaključio je profesor Žižić.

Obiteljsku školu organizira Vijeće za život i obitelj Dubrovačke biskupije.