Budi dio naše mreže
Izbornik

Papa: Charles De Foucauld i drugih šest blaženika bit će novi sveci opće Crkve

Vatikan (IKA)

Papa Franjo je u ponedjeljak 3. svibnja u Vatikanu predvodio redovni javni konzistorij na kojemu je potvrdio izglasanu odluku kardinalā da se nastavi sedam postupaka za kanonizaciju kojima će opća Crkva dobiti sedam novih svetaca. Datum kanonizacije još valja odrediti, izvijestio je Vatican News.

Netko je dao vlastiti život sve do mučeništva, netko je herojski prakticirao kršćansku ljubav i kreposti; svi su pridonijeli tomu da se u svijet donese svjedočanstvo evanđelja. Crkva će ih proglasiti svetima. Papa Franjo je u ponedjeljak predsjedao redovnim javnim konzistorijem poradi glasovanja o kanonizaciji sedam blaženih, dvije žene i pet muškaraca. Među njima je i Charles De Foucauld, francuski svećenik, „siromah među siromasima“ i „univerzalni brat“, kako je sam za sebe govorio, koji je početkom prošloga stoljeća posijao sjeme Riječi Božje u srce Sahare.

„Još nije određen datum kanonizacije. Dan još valja odrediti“, rekao je Papa u formuli na latinskom jeziku, korištenoj za svih sedmoro blaženih, te istaknuo njihove uzorne kršćanske živote i svetost. Na odluku da se u nekom drugom trenutku odredi dan kanonizacije utjecala je sadašnja zdravstvena kriza.

„Njima se Božji narod ne divi samo zbog sjaja njihovih vrlina, nego ih također zazivaju kao zagovornike milosti i čudesa“, rekao je kardinal Marcello Semeraro, pročelnik Kongregacije za proglašenje svetih, koji je nakon molitve Trećega časa, papi Franji i okupljenim kardinalima predstavio kratki sažetak ljudskoga i duhovnog života sedmero blaženika i blaženica koji su u različitim epohama i u raznim zvanjima svjedočili, netko s najvišim darom života, a netko s herojskim prakticiranjem ljubavi i kreposti, plodnost Kristove Pashe, izvora nade.

Prije nego što je postao „Isusov mali brat Karlo“, mladi je Charles De Foucauld, rođen u Strasbourgu, započeo vojnu karijeru, nasljedujući djeda koji ga je odgojio nakon što je, kad je imao 6 godina, ostao bez roditelja. Vjeru je taj budući svetac, u mladosti stavio na stranu, ali se tijekom jednoga opasnog istraživanja u Maroku, 1883. i 1884. godine, u njemu rodilo pitanje: „Postoji li Bog?“. Bože moj, ako postojiš, daj da te upoznam – to je bio njegov zahtjev koji je već poprimao crte neprestane molitve koja je obilježila njegov život.

Po povratku u Francusku, De Foucauld je zamolio jednoga svećenika da ga pouči, a kada je otišao na hodočašće u Svetu zemlju, tamo je, na mjestima Kristova života, pronašao svoje zvanje – potpuno se posvetiti Bogu, oponašajući Isusa u skrivenom i tihom životu. Nakon što je, 1901. godine, zaređen za svećenika kada je imao 43 godine, otišao je u alžirsku Saharu. Živio je život u molitvi, stalno razmatrajući Sveto pismo, u neprestanoj želji da za svaku osobu bude „univerzalni brat“. Ubijen je 1. prosinca 1916., u 59. godini života, prilikom pljačke njegova doma, uvijek otvorenoga za sve ljude.

Svetima će biti proglašeni i laik iz današnje Indije, obraćenik i mučenik Lazar (Devasahayam) Pillai, francuski svećenik i utemeljitelj reda César de Bus, talijanski svećenik i utemeljitelj reda Luigi Maria Palazzolo, talijanski svećenik Giustino Maria Russolillo te dvije talijanske utemeljiteljice Maria Francesca di Gesù i Maria Domenica Mantovani.