Papa je sudionicima uručio svoj napisani govor, u kojemu je potaknuo na usvajanje ponašanja i djelovanja utemeljenih na međuovisnosti i suodgovornosti, u svrhu suprotstavljanja „sjemenu sukobâ“ koje izaziva rane na okolišu i na ljudskoj osobi.

Sve je povezano, u svijetu je sve usko povezano: znanosti i vjere, čovjek i sve stvoreno. Zbog toga trebamo usvojiti ponašanja i djelovanje utemeljene na međuovisnosti i suodgovornosti, i posebno na uzajamnom poštovanju, kako bismo se suprotstavili „sjemenu sukobâ“ kao što su pohlepa, ravnodušje, nepoznavanje, strah i nasilje, a koji stvaraju rane i na čovjeku, i na okolišu – istaknuo je papa Franjo u govoru koji je uručio znanstvenicima, stručnjacima i vjerskim vođama – među kojima i velikom imamu Al-Azhara, Ahmadu al-Tayyebu i carigradskom patrijarhu Bartolomeju I. – koje je okupio, upravo na prvu godišnjicu enciklike ‘Fratelli tutti’, na susretu pod naslovom „Vjera i znanost. Prema konferenciji Cop 26“.

Na susretu koji je, kao što kaže sam naslov, bio usmjeren na godišnju konferenciju Organizacije ujedinjenih naroda, koja će se održati u Glasgowu, u Škotskoj, od 31. listopada do 12. studenog, sudionici su potpisali Zajednički apel u kojemu se, među ostalim, prikazuju različiti odgojni i formativni itinerariji koje valja razviti u korist zaštite našega zajedničkog doma.

U govoru koji je predao sudionicima, Papa je napomenuo da taj susret, koji povezuje brojne kulture i duhovnosti u samo jedan duh bratstva, jača svijest da smo članovi samo jedne ljudske obitelji; svatko ima svoju vjeru i duhovnu tradiciju, ali nema granica, ni kulturnih, političkih ili društvenih prepreka koje nam omogućuju da se izoliramo, istaknuo je Papa te uputio na tri ključna pojma u razmišljanju o toj uzajamnoj suradnji, odnosno na pogled međuovisnosti i dijeljenja, motor ljubavi i poziv na poštovanje.

Što se tiče međuovisnosti i dijeljenja, Papa je krenuo od pojma „božanskoga sklada“ koji vlada u svijetu prirode, a koji pokazuje da nijedno stvorenje nije dovoljno samo sebi; svako živi samo oviseći o drugima, kako bi se uzajamno upotpunjavali, i to u službi jednoga prema drugomu. Biljke, vode, živa bića, vode se zakonom koje je Bog utisnuo u njih za dobro svega stvorenoga, istaknuo je Papa te dodao kako priznanje da je svijet međupovezan znači shvaćanje štetnih posljedica našega djelovanja.

Isti je taj pojam Papa često upotrijebio tijekom dugih mjeseci pandemije. Ne možemo djelovati sami. Svačije je zauzimanje u brizi o drugima i o okolišu bitno; zauzimanje koje vodi do tako hitno potrebne promjene smjera i koje valja jačati također vlastitom vjerom i duhovnošću. Riječ je o zauzimanju koje – prema Papinim riječima – valja stalno poticati silu koja pokreće ljubav.

Ljubav je ogledalo intenzivnoga duhovnog života. Ljubav koja se proteže na sve, izvan kulturnih, političkih i društvenih granica; ljubav koja integrira, također i ponajviše za dobro posljednjih, koji su često oni koji nas uče prevladati prepreke sebičnosti i razbiti zidove ega.

To je izazov – istaknuo je Papa – koji se suočava s potrebom suprotstavljanja kulturi odbacivanja koja, kako se čini, prevladava u našem društvu i koja se taloži na onomu što naš Zajednički apel naziva sjemenjem sukoba, a to su pohlepa, ravnodušje, nepoznavanje, strah, nepravda, nesigurnost i nasilje. To je isto sjeme sukoba koje uzrokuje „teške rane“ koje nanosimo okolišu, kao što su klimatske promjene, dezertifikacija, zagađenje, te gubitak biološke raznolikosti. To su rane koje dovode do raskida saveza između ljudskoga bića i okoliša, koji treba biti ogledalo stvaralačke Božje ljubavi iz kojega proizlazimo i prema kojemu hodimo – istaknuo je Papa navodeći riječi iz enciklike pape Benedikta XVI. “Caritas in veritate” (Ljubav u istini).

Papa s jedne strane upozorava na primjer i djelovanje, a s druge na odgoj, kao dvije razine na kojima se valja suočiti s tim izazovom. Nema dvojbe da čovječanstvo nije nikada imalo toliko sredstava za postizanje tog cilja, koliko ih ima danas – istaknuo je te podsjetio na poziv na poštovanje. Potrebno je, naime, poštivanje bližnjega, poštivanje sebe samoga i poštivanje Stvoritelja, ali i uzajamno poštivanje između vjere i znanosti, kako bismo postigli dijalog među njima usmjeren na brigu o prirodi, na zaštitu siromašnih, na uspostavljanje mreže poštovanja i bratstva.

Na kraju je papa Franjo istaknuo da je konferencija Cop 26 pozvana hitno dati učinkovite odgovore na ekološku krizu bez presedana i na krizu vrijednosti u kojoj živimo, te pružiti tako konkretnu nadu budućim generacijama.