Pjev ptica je prestao i spustila se zima. Tim prizorom, uzetim iz svjedočanstva jednoga starca koji je tako opisao nagli i bolni prekid skladne klime koja je vladala prije zbivanja u rezidencijalnim školama u Kanadi, papa Franjo je započeo posljednji govor u Kanadi, na rubu Arktičkoga kruga, u Iqaluitu, gdje su ga dočekali pjesma, ples i glazba ugrožene kulturne baštine, ali očuvane unatoč represijama povijesti. Obraćajući se upravo starijim osobama, korijenima-čuvarima mudrosti za koju uvijek ističe da ju ne valja iskorjenjivati, te mladima u kojima je budućnost, Papa ponovno uputio zahvalu, zamolio za oproštenje i dao tri savjeta.

U govoru na trgu ispred osnovne škole Nakasuk rekao je da, misleći na ono što je netom bio čuo tijekom privatnog susreta s nekoliko bivših učenika, osjeća indignaciju i sram. Istaknuo je da cijeni hrabrost za govor o velikoj pretrpljenoj patnji, za govor o zemlji koju se doživljavalo opasnom i stranom.

„I danas, također ovdje, želim vam reći da sam jako ožalošćen i želim moliti oproštenje za zlo koje je počinio nemali broj katolika koji su pridonijeli politikama kulturne asimilacije“, rekao je Sveti Otac.

Papina empatija prema tom autohtonom narodu, bol zbog skandaloznih iskustava, protivnih – kako je rekao – preporukama sadržanima u Riječi Božjoj je snažna. Pritom je podsjetio na biblijsku priču o Nabotu, ali i na Isusove riječi protiv onih koji preziru malene, iz Evanđelja po Mateju.

Dragi prijatelji, ovdje smo sa željom da zajedno prijeđemo put ozdravljenja i pomirenja koji će nam, uz pomoć Stvoritelja, pomoći rasvijetliti ono što se dogodilo te prevladati tu mračnu prošlost. Papa koristi qulliq, tradicionalnu uljanu svjetiljku koju rabe arktički narodi, bitnu za odupiranje oštroj klimi tih prostora, kao simbol blistavoga života koji se ne predaje tami noći. Takvi ste i vi – rekao je Papa – vječno svjedočanstvo života koji se ne gasi, svjetla koje blista i koje nitko nije uspio ugušiti.

U dijelu govora u kojemu se Papa osvrnuo na okoliš za koji je rekao da je „snažan i otporan“, i koji je pokušavao zamisliti od prošloga proljeća, od prvoga susreta, održanoga u Vatikanu, s izaslanstvima pristiglima s tih teritorija, očiti su odjeci enciklike Laudato si’.

To su prostrana mjesta koja nastanjujete od davnih vremena, a koja bi za druge bila neprijateljska – rekao je Papa – „osjetljiva“ zemlja o kojoj se treba brinuti, kao i o ljudima koji ju nastanjuju.

Vi ste ih znali voljeti, poštovati, čuvati i vrjednovati, prenoseći s koljena na koljeno temeljne vrijednosti, kao što su poštovanje prema starijima, istinski osjećaj bratstva i briga o okolišu. Postoji lijepo slaganje između vas i zemlje koju nastanjujete – primijetio je Papa.

Citirajući potom Fausta, djelo velikog pjesnika Johanna Wolfganga von Goethea: „Ono što si naslijedio od otaca, ponovno osvoji ako to stvarno želiš posjedovati“, Papa je uputio apel mladim Inuitima. Nije dovoljno živjeti od prihoda, valja ponovno steći ono što je dobiveno na dar. Ne bojte se stoga poslušati i ponovno slušati savjete starijih, prigrliti vašu povijest kako biste ispisali nove stranice, oduševiti se, zauzeti stajalište pred činjenicama i ljudima, uključiti se!

Upravo je iz tih nordijskih krajolika Papa ponovno uputio poziv mladima da usmjere svoj život prema velikim ciljevima, prema visini, da se ne zadovolje životarenjem, da ne odustaju s povučenom ručnom kočnicom, misleći da su veliki snovi nedostižni. Suprotstavljati se onomu što Papa naziva „duhovnom gravitacijom“ koja paralizira želje, slabi radost, evanđeoski je pristup koji je predložio papa Franjo, koji, međutim, u svojem govoru nije zanemario ni društvene vrijednosti Inuita, koje su vodič kako bi ljudi trebali živjeti i raditi jedni s drugima i s okolišem.

Stvoreni ste da poletite, da prigrlite hrabrost istine i promičete ljepotu pravednosti, da uzdižete svoju moralnu ćud, budete suosjećajni, služite drugima i gradite odnose (usp. Inunnguiniq Iq Principles 3 – 4), da sijete mir i brigu ondje gdje se nalazite; da potičete entuzijazam onih koji žive pokraj vas; da idete dalje.

Misleći na one koji bi zauzimanje na koje su pozvani mogli osjetiti preteškim, ako ne i beskorisnim, Papa je postavio niz pitanja. Pitat ćeš se: zašto se trebam zauzeti za ono u što drugi ne vjeruju? Pa opet: kako mogu poletjeti u svijetu koji kao da ide sve niže usred skandalā, ratovā, prijevarā, nedostatka pravednosti, uništavanja okoliša, ravnodušja prema najslabijima, razočaranja onih koji bi trebali dati primjer? Ti si odgovor – rekao je Papa.

Svijet u kojem živiš bogatstvo je koje si naslijedio: voli ga, kao što te volio onaj tko ti je dao život i najveće radosti, kao što te voli Bog, koji je za tebe stvorio ono lijepo što postoji i ne prestaje vjerovati u tebe ni na vrlo kratak trenutak. On vjeruje u talente koje ti je dao. Svaki put kad ga potražiš shvatit ćeš kako put na koji te zove uvijek teži prema gore. Osjetit ćeš to kada ćeš gledati nebo moleći, i ponajviše kada ćeš podići pogled prema Raspetom. Shvatit ćeš da Isus s križa nikada ne upire prstom u tebe, nego te grli i hrabri, jer vjeruje u tebe i onda kada si ti prestao vjerovati u samoga sebe – poručio je.

Ponovno je Papa spomenuo svjetiljku qulliq kada je potaknuo mlade da iziđu na svjetlo. Gledati svjetlo kako biste bili svjetlo i u trenutcima žalosti. Međutim – savjetovao je – ne smijemo dopustiti da nas zaslijepi vatromet koji iza sebe ostavlja samo dim, ono što je sveti Ivan Pavao II. – upravo na Svjetskom danu mladih u Torontu 2002. godine – nazvao „iluzijama, parodijama sreće“. Papa Franjo je stoga potaknuo da razmislimo o svakodnevnom sukobu između svjetla i tame u kojemu svi živimo svakoga dana. I pitam se također koja je to snaga koja nam omogućuje odvojiti u sebi svjetlo od tame, koja nam daje da kažemo ne napastima zla i da prilikama za dobro? „To je sloboda“, dodao je.

Sloboda koja ne znači raditi sve što želim i volim – pojasnio je – ona nije ono što mogu učiniti usprkos drugima nego za druge; nije potpuna samovolja nego odgovornost. Sloboda je najveći dar koji nam je naš Otac nebeski dao zajedno sa životom. Tu je Božja sreća; ne kada smo mu podložni, nego kada živimo kao djeca koja su odlučila voljeti ga, stavljajući na kocku vlastitu slobodu. Ako želite usrećiti Boga, to je put, dobro izabrati! Hrabro brate, hrabro sestro, uzmi svoju slobodu u ruke, ne boj se donositi odvažne odluke, iziđi na svjetlo svakoga dana! – potaknuo je Papa.

Posljednji savjet mladima bio je da se ne izoliraju, da budu zajedno. Sveti Otac ponovno je bio nadahnut promatranjem okoliša, posebno neba. Jer vi ste mladi kao zvijezde na nebu, koje ovdje sjaje na divan način – rekao je. Istaknuo je da njihova ljepota dolazi od svih njih zajedno, iz sazviježđa koja čine.

I vi, pozvani u visine neba i svijetliti na zemlji, stvoreni ste da svijetlite zajedno. Valja mladima dopustiti da formiraju skupine, da budu u pokretu; ne mogu provoditi dane izolirani, kao taoci telefona! Veliki led na ovim prostorima podsjeća me na kanadski nacionalni sport, hokej na ledu.

Hokej dobro kombinira disciplinu i kreativnost, taktiku i tjelesnost – objasnio je – ali ono što čini razliku jest uvijek timski duh, neizostavan preduvjet za suočavanje s nepredvidivim okolnostima igre. Biti tim znači vjerovati da u postizanju velikih ciljeva ne možemo biti sami; valja se zajedno kretati, imati strpljenja da bi se isplela gusta mreža dodavanja. To također znači ostaviti prostora za druge, brzo izići kada je vaš red i bodriti svoje suigrače. To je timski duh! – istaknuo je papa Franjo te na kraju zahvalio na lokalnom jeziku (qujannamiik) blagoslivljajući te narode sa željom da nastave crpiti iz bogatstva tradicije i njihove slobode, da prigrle evanđelje koje su očuvali i prenijeli njihovi preci te da upoznaju Inuk lice Isusa Krista.