„I dalje molimo za bolesne. Mislim na obitelji koje su zatvorene, na djecu koja ne idu u školu i roditelje koji ne mogu izići iz kuće; neki su u karanteni. Neka im Gospodin pomogne otkriti nove načine, nove izraze ljubavi i suživota u ovoj novoj situaciji. To je lijepa prilika da se kreativno u obitelji ponovo pronađe istinska ljubav. Molimo za obitelji, kako bi se njihovi odnosi u ovom trenutku neprestano razvijali u svrhu dobra“, istaknuo je Sveti Otac u propovijedi.

U čitanjima današnje liturgije nailazimo na ljudsko ponašanje koje privlači pažnju, no nije dobroga duha smatra Papa, te primjećuje da to prijezir.
„Nazarećani su počeli slušati Isusa, sviđalo im se kako je govorio, no potom je netko rekao: Na kojem je sveučilištu studirao? To je Marijin i Josipov sin, bio je tesar! Što nam on ima reći? I narod se rasrdio. Počeli su ga prezirati. A taj ih je prijezir odveo u nasilje, te su Isusa, čijoj su se propovijedi na početku divili, izbacili van kako bi ga strmoglavili s brijega“.

„I Naaman koji je bio dobar čovjek i otvoren vjeri, razljutio se kada ga je prorok poslao da se u rijeci Jordanu okupa sedam puta“, rekao je Sveti Otac i citirao „Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Gospodina, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. Nisu li rijeke damaščanske, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se u njima mogao okupati da postanem čist? Okrenu se i ode odande ljutit“. Otišao je s prijezirom.

„I u Nazaretu je bilo dobrih ljudi; no što je bilo iza tih dobrih ljudi, što ih je natjeralo na prijezir i još gore na nasilje?“, upitao je papa Franjo i protumačio: „Ljudi su u nazaretskoj sinagogi kao i Naaman mislili da se Bog očituje samo u izvanrednim i neobičnim stvarima; da Bog nije mogao djelovati u uobičajenim životnim stvarima i u jednostavnosti. Prezirali su jednostavno. Naš Bog nam pomaže shvatiti da djeluje  uvijek u jednostavnosti nazaretske kuće, svakodnevnog posla i molitve. Međutim, svjetovni nas duh vodi u ispraznost i privid“.

„I Nazarećani i Naaman završili su u nasilju. Naaman je bio vrlo pristojan, no proroku je zalupio vrata i otišao. To je nasilje. Ljudi u sinagogi zagrijali su se i odlučili da će Isusa ubiti, no nesvjesno, te su ga izbacili kako bi ga strmoglavili. Prijezir je ružno iskušenje koje vodi u nasilje“, kazao je Papa.

„Prije nekoliko dana pokazali su mi na mobilnom telefonu video snimku koja prikazuje vrata zgrade stavljene u karantenu. Jedan mladi gospodin želio je izići. Čuvar mu je rekao da ne može. I on ga je počeo udarati s ljutnjom i prijezirom, govoreći: Tko si ti, „crnčino“, da me spriječiš da odem? To je prijezir i oholo ponašanje, s lošim siromaštvom duha. To su oholice koji samo žive u obmani da su nešto više nego što jesu. To je duhovna „klasa“ ljudi koji preziru, dapače, često imaju potrebu prezirati i srditi se kako bi se osjećali kao osobe“.

Papa kaže da se to i nama može dogoditi, i da je to farizejski skandal, kako ga nazivaju teolozi, a to znači da se možemo skandalizirati nad stvarima koje su zapravo Božja jednostavnost, jednostavnost siromašnih i jednostavnost kršćana. Tada kažemo: „To nije Bog. Naš Bog je kulturniji, mudriji i važniji. Bog ne može djelovati u takvoj jednostavnosti“. To je uvijek prijezir koji vas vodi u nasilje, bilo u fizičko nasilje ili u ogovaranje koje ubija kao i ono fizičko. Razmislimo o ta dva koraka; o prijeziru ljudi u nazaretskoj sinagogi i prijeziru Naamana, jer nisu shvaćali jednostavnost našega Boga, zaključio je papa Franjo.