„Neka ovaj Jubilej bude svima prilika za oživljavanje nade“ (br. 1). Taj izraz bi mogao obuhvatiti bogatstvo Bule za Jubilej 2025., koja započinje u svjetlu izraza svetog Pavla „Nada koja ne razočarava“ jer nudi sigurnost Božje ljubavi. Kategoriju susreta se odmah na početku susreće kao temeljnu točku koja može voditi hodočasnike koji će stići u Rim kao i one u partikularnim Crkvama koji će slaviti Svetu godinu. Nadalje, ne treba zanemariti kontekst evangelizacije u koji je papa Franjo uključio sljedeći Jubilej. Naviještaj je to upućen svima jer „svi se nadaju. U srcu svakoga čovjeka prebiva nada kao želja i očekivanje dobra« (br. 1). Na taj način kršćanska zajednica postaje nositeljicom sadržaja koji nadilazi vlastite crkvene okvire i dotiče srce i um svakog čovjeka.
U buli se razmišlja o dubokome jedinstvu koje postoji između triju „sestara“, od kojih je „najmlađa sestra“, po riječima C. Peguya, miljenica: „Nada, zajedno s vjerom i milosrđem, tvori triptih ‘bogoslovnih kreposti’, koje izražavaju bît kršćanskog života.“

U vezi s temom oprosta, koja je prvi sadržaj Jubileja, Spes non confundit nudi zanimljivo tumačenje kada kaže: „Opraštanje ne mijenja prošlost, ne može promijeniti ono što se već dogodilo. Međutim, oprost nam može omogućiti da promijenimo budućnost i živimo drugačije, bez zlopamćenja, mržnje i osvete. Budućnost osvijetljena oprostom omogućuje nam tumačiti prošlosti drugačijim, vedrijim očima, iako natopljenim suzama” (br. 23). Danas je, prije svega, moguće izravno se osvjedočiti u osobine kulture koja je sve manje spremna na opraštanje, a sve više sklona osveti i zlopamćenju. Ti osjećaji ne vode k nadi, već u očaj jer stoje na putu postizanja sreće.

Originalnost bule Spes non confundit sastoji se u prikazivanju jubilarnog događaja u temeljnom jedinstvu navještaja i znakova koji njegov sadržaj čine očitim i konkretnim. Sretan je to izbor koji nam omogućuje vratiti se na misao koncilske konstitucije o objavi Dei Verbum. Izbor da se u duboko jedinstvo stavi navještaj nade i znakovi koji je čine opipljivom može iznijeti na vidjelo barem dvije osobitosti. Prva je da podsjećanjem na znakove postaje vidljiv i opipljiv navještaj koji nikad ne može lako definirati. Druga nam omogućuje izravniji pristup našem suvremeniku jezikom koji mu više odgovara. Kultura u kojoj živimo ima karakteristična obilježja koja sliku čine privilegiranom referentnom točkom u komunikaciji.

Predloženi popis znakova zaslužuje biti spomenut. Na taj se način izbjegava opasnost da se zaustavimo samo na navještaju nade, ostajući unutar teorijskog horizonta ne osjećajući potrebu za izravnim osobnim uključivanjem: mir; prenošenje života; zatvorenici za koje Papa namjerava otvoriti čak i jedna „Sveta vrata“ u jednom zatvoru „kako bi im bila simbol koji ih poziva da gledaju u budućnost s nadom i s obnovljenim predanim zalaganjem za život“ (br. 10. ); podsjećanje svih biskupa da budu glasnogovornici protiv smrtne kazne; mladi i starije osobe; bolesnici, prognanici, migranti i izbjeglice… Papina je riječ i u ovom slučaju precizna i provokativna: „Neka njihova očekivanja ne budu osujećena predrasudama i zatvaranjima; neka prihvaćanje, kojem se širi ruke prema svakome sukladno njegovu dostojanstvu, prati odgovornost, tako da nikome ne bude uskraćeno pravo na izgradnju bolje budućnosti“ (br. 13).

„Apeli“ koje Papa upućuje u Spes non confundit mogu se tumačiti kao daljnji znakovi nade koji zahtijevaju zalaganje svih kako bi se stvoreni svijet poštivalo i očuvalo u njegovoj cjelovitosti; na istom je tragu poziv da se „oproste dugovi zemljama koje ih nikada neće moći otplatiti: prije no velikodušnosti, to je pitanje pravde.“

Posljednje razmišljanje je presudno za razumijevanje značenja Bule Jubilaje. Nada je velika krepost koja je zaboravljena. Insistiranje na vjeri i ljubavi dovelo je do zaborava na sadržaje koji su odlučujući, prije svega na spasenje koje donosi Krist i obećanje vječnog života. S velikom se ljubavlju papa Franjo vraća na tu temu i piše: „Po nadi u kojoj smo spašeni, gledajući na vrijeme koje prolazi, imamo sigurnost da povijest čovječanstva i svakoga od nas ne teče prema slijepoj točci ili mračnom ponoru, nego su usmjereni prema susretu s Gospodinom slave. Živimo, dakle, u iščekivanju njegova ponovnog dolaska i u nadi da ćemo zauvijek živjeti u njemu“ (br. 19). Bula se opširno zadržava na toj temi, predstavljajući velika pitanja koja često izviru iz dubine srca i ne pronalaze uvijek pravi odgovor. To se događa u suočavanju sa smrću dragih nam ljudi kad se javi pitanje gdje mogu biti i na kojem mjestu; postoji li doista život poslije smrti i kakav on može biti; kao i o Božjem sudu za svakoga od nas, imajući na umu da se on uvijek ostvaruje u svjetlu milosrđa. Ukratko, papa Franjo odgovara: „Što će, dakle, biti s nama nakon smrti? S Isusom iza ovog praga je vječni život, koji se sastoji u punom zajedništvu s Bogom, u kontemplaciji i dioništvu u njegovoj beskrajnoj ljubavi. Ono što sada živimo u nadi, tada ćemo vidjeti u zbilji“ (br. 21).

U buli papa Franjo slijedi put koji se odvija u ritmu podnaslova. Namjera je, prije svega, ponuditi „Riječ nade“; zatim se ocrtava „Put nade“ koje postaje snažnije predstavljanjem nekih „Znakova nade“. U ovom povijesnom trenutku koji se čini obilježenim odbacivanjem nade, Papa osjeća potrebu uputiti „Apele za nadu“ usmjerene prije svega na ono što utječe na sudbinu čovječanstva; konačno, posljednji poziv preuzima sliku koja podupire vjernikov život, „Usidreni u nadi“. Logo Jubileja postaje najdosljedniji simbol: u dramatičnim događajima života nitko se ne smije nadati sâm, nego uvijek i samo zajedno, u solidarnosti i bratstvu koje svi prihvaćaju na Kristovu križu, tom sidru nade.

Predavanjem bule Papa je službeno najavio Redovni jubilej 2025. Obred je održan u atriju bazilike svetog Petra ispred Svetih vrata s početkom u 17.30 sati. Tijekom obreda primjerak bule iz ruku papa Franjo simbolično su primili:

Kard. Mauro Gambetti, nadsvećenik bazilike svetog Petra u Vatikanu;

Mons Guerino Di Tora, vikar nadsvećenika bazilike Svetog Ivana Lateranskog (San Giovanni in Laterano);

Kard. Stanislaw Rylko, nadsvećenik bazilike Svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore);

Kard. James Michael Harvey, nadsvećenik bazilike Svetog Pavla izvan zidina (San Paolo fuori le Mura);

Mons. Rino Fisichella, proprefekt Dikasterija za evangelizaciju, zadužen za pripremu i proslavu Jubileja;

Kard. Luis Antonio Tagle, proprefekt Dikasterija za evangelizaciju, predstavljajući sve biskupe Azije;

Mons. Fortunatus Nwachukwu, tajnik Dikasterija za evangelizaciju, predstavljajući sve biskupe Afrike;

Kard. Claudio Gugerotti, prefekt Dikasterija za istočne Crkve, predstavljajući sve biskupe istočnih Crkava;

Kard. Robert Francis Prevost, prefekt Dikasterija za biskupe, predstavljajući sve ostale biskupe iz različitih nadležnosti;

Mons. Leonardo Sapienza, regent Prefekture Papinskog doma, dekan Kolegija apostolskih protonotara s brojem sudionika, koji je pročitao Papinu bulu.