Izmjenjujući tradicionalne božićne čestitke s članovima Rimske kurije, Papa je održao govor u sedam točaka u kojem ih je zamolio da Gospodinove milosti nikada ne uzimaju zdravo za gotovo, da uvijek idu putem obraćenja i da u svakom trenutku budu mirotvorci u vremenu u kojem nikada nismo “osjećali toliku želju za mirom”, prenosi Vatican News.

Osvrćući se na to kako je Isusovo rođenje u jednostavnim i siromašnim jaslama pouka o viđenju stvari onakvima kakve one stvarno jesu, rekao je da je „svatko od nas pozvan vratiti se onom bitnom u vlastitom životu, odbaciti sve što je suvišno i potencijalna prepreka na putu svetosti.”

Papa je zatim pozvao na ono što je opisao kao najvažniji unutarnji stav, a to je zahvalnost. „Tek kada smo svjesni dobra koje nam je Gospodin učinio, tada možemo imenovati zlo koje smo doživjeli ili pretrpjeli. Spoznaja našeg siromaštva bez spoznaje Božje ljubavi slomila bi nas“, rekao je.

“Bez stalnog vježbanja u zahvalnosti, završili bismo tako da jednostavno popisujemo svoje neuspjehe i izgubili bismo iz vida ono što je najvažnije: milosti koje nam Gospodin daje svaki dan.”

Osvrćući se na godinu bremenitu događajima, Sveti je Otac rekao da “prije svega želimo zahvaliti Gospodinu za sve njezine blagoslove. Ipak, nadamo se da je među tim blagoslovima i blagoslov našeg obraćenja.” “Obraćenje je priča bez kraja. Najgore što nam se može dogoditi jest to da mislimo da više ne trebamo obraćenja, niti kao pojedinci niti kao zajednica.”

Dodao je da obraćenje znači uvijek iznova učiti kako ozbiljno shvatiti evanđeosku poruku i primijeniti je u životu. “Ne radi se samo o izbjegavanju zla, već o tome da činimo sve dobro što možemo.”

„Kad je riječ o evanđelju, uvijek smo poput djece koja trebaju učiti. Iluzija da smo sve naučili vodi nas to toga da upadamo u duhovnu oholost.”

Papa Franjo podsjetio je nadalje na događaj Drugog vatikanskog koncila rekavši kako je to bila “velika prilika za obraćenje za čitavu Crkvu”, obraćenje koje je potaknulo „napor da se Evanđelje potpunije razumije i učini relevantnim, živim i učinkovitim u našemu vremenu“.

Sveti je Otac rekao da je taj proces daleko od dovršenog te je primijetio da trenutno promišljanje o sinodalnosti Crkve naglašava kako proces razumijevanja Kristove poruke nikada ne prestaje, već nas neprestano izaziva da Kristovu poruku održimo živom, a ne da je zarobimo.

Naglasio je potrebu za budnošću, upozorivši okupljene bi bilo naivno misliti da je zlo trajno iskorijenjeno: “U kratkom roku ono se vraća pod novom krinkom.”

“Prije je [zlo] izgledalo grubo i nasilno, sada se pokazuje kao elegantno i profinjeno. Moramo to shvatiti i ponovno ga raskrinkati.”

„Takvi su ti ‘elegantni zlodusi’: ulaze neopazice, a da ih nismo ni svjesni. Samo svakodnevni ispit savjesti može nam omogućiti da ih budemo svjesni”, rekao je Papa.

Stoga je potaknuo nazočne da Krista uvijek stavljaju u središte, upozoravajući na napast da „previše vjerujemo sebi, svojim strategijama i programima“. Također je upozorio na napast da mislimo da smo “sigurni, bolji od drugih, da nam više nije potrebno obraćenje”.

“Neki od naših nedostataka, također i kao Crkve, snažan su poziv da ponovno stavimo Krista u središte; jer, kako kaže Isus: ‘Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire rasipa’.”

Papa Franjo posljednje dvije točke svog govora posvetio je temi mira u vremenu u kojem, kako je rekao, mislimo na ratom razorenu Ukrajinu, ali i na mnoge trenutne sukobe u različitim dijelovima našeg svijeta.

“Rat i nasilje uvijek su katastrofa. Religiju se ne smije nikada koristiti za raspirivanje sukoba. Evanđelje je uvijek Evanđelje mira i u ime nijednog Boga ne smije se rat proglasiti ‘svetim’.”

“Gdje god vladaju smrt, podjele, sukobi i patnja nevinih, ondje možemo prepoznati samo raspetog Isusa”, rekao je Papa, istaknuvši da se “kultura mira ne gradi samo među ljudima i narodima. Počinje u srcu svakoga od nas.”

„Bez obzira koliko smo izmučeni širenjem ratova i nasilja, možemo i moramo dati vlastiti doprinos miru nastojeći iskorijeniti iz naših srca svu mržnju i ogorčenost prema braći i sestrama s kojima živimo.“

Papa je pozvao članove Rimske kurije da iz svojih srca odagnaju gorčinu, ljutnju i ogorčenost: „Ako doista želimo da prestanu ratni bubnjevi i utre se put miru, svatko od nas treba početi od sebe.“

Ukazao je i na “lijek” koji je naznačio sveti Pavao za izgradnju mira: ljubaznost, milosrđe i opraštanje.

Ljubaznost, rekao je, “znači uvijek birati dobrotu u našem međusobnom odnosu”, milosrđe znači “prihvatiti činjenicu da i drugi imaju svoje ograničenosti”, a opraštanje “uvijek dati drugu šansu drugima, sa sviješću da sveci postajemo metodom pokušaja i pogrešaka”.

„Bog to čini sa svakim od nas, On nam stalno oprašta, stalno nas pridiže, uvijek nam daje još jednu priliku. Trebali bismo činiti isto.”

Neka zahvalnost, obraćenje i mir, zaključio je papa Franjo, budu darovi ovoga Božića.