Osobni susret s Isusom Kristom moguć je i za nas, učenike trećeg tisućljeća. Tražeći lice Gospodnje, možemo ga prepoznati u licu siromašnih, bolesnih, napuštenih i stranaca koje Bog dovodi na naš put. I to vrijeme postaje za nas vrijeme milosti i spasenja, ulažući u isto poslanje koje je dano apostolima, rekao je Papa u homiliji.

„Kultura blagostanja, koja nas navodi da mislimo samo na sebe, čini nas neosjetljivima na vapaj drugih zbog čega živimo u mjehurićima od sapunice, koji su lijepi, ali su prazni. Oni su varka ništavnosti, privremenog, što dovodi do ravnodušnosti prema drugima, dovodi do globalizacije ravnodušnosti“, ponovio je Papa svoje riječi izgovorene prigodom svog pohoda Lampedusi 8. srpnja 2013.

Danas se obilježava sedma godišnjica mog pohoda Lampedusi. U svjetlu Božje Riječi, želio bih ponoviti ono što sam rekao sudionicima susreta „Slobodni od straha“ održanog u veljači prošle godine: „Susret s drugim također je susret s Kristom. Sâm nam je to rekao. On je onaj koji kuca na naša vrata gladan, žedan, stranac, gol, bolestan, zatvoren, tražeći susret i pomoć. A ako još uvijek sumnjamo, evo njegove jasne riječi: Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25, 40).

„Što god učiniste…“, bilo dobro, bilo zlo, to je danas silno aktualno upozorenje. Svi bismo to trebali iskoristiti kao temeljnu točku svakodnevnog ispita savjesti. Mislim na Libiju, logore, zlostavljanje i nasilje kojima su izloženi migranti, putovanja nade, spašavanje i odbacivanja, rekao je Papa u homiliji na misi u Domu svete Marte pozvavši na kraju vjernike da prepoznaju Isusovo lice u braći i sestrama koji su prisiljeni pobjeći iz svoje zemlje zbog brojnih nepravdi kojima je ranjen naš svijet.

S obzirom na trenutne epidemiološke prilike na misi je sudjelovalo samo osoblje Odjela za migrante Dikasterija za cjeloviti ljudski razvoj.