Suočeni s krizom svećeničkog identiteta, možda moramo napustiti važna i svečana mjesta; moramo se vratiti na mjesta na koja smo pozvani, gdje je bilo očito da su inicijativa i moć od Boga. Ponekad se nenamjerno, bez moralne krivnje, navikavamo svakodnevno poistovjećivati svoj rad kao svećenika s određenim obredima, sa sastancima i razgovorima, gdje je mjesto koje zauzimamo na sastanku, za stolom ili u učionici hijerarhijsko; više smo nalik Zahariji nego Mariji, rekao je slikovito Papa. Zatim je govorio o osobi svećenika rekavši da je „najsiromašniji od ljudi“, najmanji i najbeskorisniji, ako ga Gospodin podučava i podržava.

Povratak u Nazaret može biti način da se suočimo s krizom identiteta, da se obnovimo kao pastiri-učenici-misionari. Vi ste sami govorili, rekao je Papa osvrćući se na svjedočanstva koja su upriličena na početku susreta održanom u popodnevnim satima u katedrali glavnoga grada Mozambika Maputu, o određenom pretjerivanju u brizi da se stvore resursi za osobnu dobrobit, kroz „krivudave staze“ koje često završavaju tako da se daje prednost vremenima i zadacima plaćenim od država i stvara otpor tome da se život posveti svakodnevnoj pastoralnoj skrbi. Slika Marije, te jednostavne djevojke, u njezinu domu, u kontrastu sa čitavom građevinom hrama i Jeruzalema, može biti zrcalo u kojem vidimo naše komplikacije i zabrinutosti koje potamnjuju i nagrizaju velikodušnost našeg „da“.

Zabrinutost koja proizlazi iz potrebe da sve kontroliramo, da se osjećamo odgovornim za sve i da dobijemo priznanje za svoj trud i napor, umorila nas je, naglašava papa Franjo. Umjesto toga, naši umori moraju „radije biti povezani s našom sposobnošću suosjećanja“, rekao je te istaknuo važnost svećenikove bliskosti sa svojim narodom, dijeljenja radosti i tuge s obiteljima, s mladima, s bolesnima.

Za nas svećenike ono što nam govore ljudi nisu dnevne novosti: mi poznajemo svoj narod, možemo pogoditi što se događa u njihovim srcima, a srce nam se u supatništvu s njima trga iz grudi, razdvaja u tisuću komada, biva ganuto i čini se čak kao da ga ljudi blaguju: uzmite, jedite. To je riječ koja neprestano šumi u ušima Isusovom svećeniku kad se brine za svoj vjerni narod: uzmite i jedite, uzmite i pijte…

Papa Franjo poziva svećenike da provjere koji je uzrok njihova umora i da obnove poziv i da izaberu da se umaraju „onim što je plodno u očima Boga, koji čini prisutnim, utjelovljuje svoga Sina Isusa“. Upravo to, rekao je Papa, može potaknuti mlade na razmišljanje o nasljedovanju Isusa, „tako da, očarani radošću svakodnevnog darivanja koje nije nametnuto, nego zrelo i izabrano u tišini i molitvi, i sami požele reći svoje „da“.