Papa Franjo je u Domu Svete Marte pred kamerama Mediaseta razgovarao sa četiri osobe koje su opisane kao “nevidljive” za društvo, često zaboravljene i marginalizirane, suočene s velikim poteškoćama i životnim izazovima. U razgovoru su, tako, sudjelovali Giovanna, žrtva obiteljskog nasilja koja je tijekom pandemije ostala bez posla i krova nad glavom; Maria, beskućnica koja je godinama živjela na ulici prije nego je primljena u Palazzo Maggiori, spavaonicu u Vatikanu koju vodi Zajednica svetoga Egidija; Maristella, osamnaestogodišnja izviđačica kao predstavnica svih mladih koji su se tijekom lockowna osjećali napuštenima i izgubili kontakte s prijateljima i školskim kolegama; te Pierdonato, bivši zatvorenik koji je u zatvoru proveo 25 godina i koji je zahvaljujući učenju i molitvi uvidio vlastite pogreške.

“Broj žena koje se tuče, zlostavlja kod kuće, čak i od strane njihovih muževa, je vrlo velik. Taj problem je za mene gotovo sotonski”. Zlostavljanje „je iskorištavanje slabosti nekoga tko se ne može obraniti“, rekao je Sveti Otac u razgovoru.

Na pitanje kako vratiti dostojanstvo odgovorio je: “To je ponižavajuće, vrlo ponižavajuće. Ponižavajuće je kad tata ili mama ošamare dijete, to je jako ponižavajuće i ja uvijek kažem, nikad nemojte drugoga ošamariti. Zašto? Zato što lice predstavlja dostojanstvo. To bih ponoviti, jer se u pozadini krije tvoje pitanje: ostaje li dostojanstvo u meni? Kakvo je moje dostojanstvo nakon svega ovoga, kakvo je dostojanstvo pretučenih, zlostavljanih žena? Pred oči mi dođe slika skulpture Pietà, koja se nalazi u Bazilici s desne strane. Gospa ponižena pred svojim golim sinom, raspetim, koji je bio zločinac u očima sviju, to je majka koja ga je odgojila, ponižena do kraja. Ali ona nije izgubila dostojanstvo i gledajući ovu sliku u teškim trenucima kao što je ovaj tvoj trenutak poniženja i gdje osjećaš da gubiš dostojanstvo, gledanje te slike daje nam snagu… Gledaj Gospu, neka ti pred očima bude ta slika hrabrosti“.

Beskućnici Mariji, koja je pitala zašto je društvo tako okrutno prema siromasima, Papa je rekao: „Ti govoriš o okrutnosti, to je istina, to je najteži šamar društva vama, zanemariti problem drugih… Ulazimo u kulturu ravnodušnosti gdje pokušavamo pobjeći od stvarnih problema, od boli zbog nedostatka stambenog prostora, zbog nedostatka posla. Štoviše, s ovom pandemijom problemi su se povećali jer na vrata kucaju oni koji nude novac uz lihvarske zajmove – kamatari. Siromah, osoba u nevolji, pada u ruke kamatara i gubi sve, jer oni ne opraštaju. To je okrutnost nad okrutnošću, ovo govorim da upozorim ljude da ne budu naivni; posuđivati od lihvara nije izlaz iz problema, lihva ti samo donosi nove probleme.“

Bivši zatvorenik Pierdonato pitao je Papu ima li nade za one koji žele promjenu. Papa Franjo je odgovorio rečenicom iz Biblije: „nada nikad ne razočarava“. I dodao: “Postoji djelo koje mi se jako sviđa, a koje govori suprotno: u Turandotu se o nadi kaže da nada uvijek razočara. Ja vam, naprotiv, kažem: nada nikad ne razočarava. Postoji Bog, ne negdje daleko u svemiru, već Bog pored tebe, jer Božji stil je blizina, suosjećanje i nježnost… Bog je sa svakim od zatvorenika, sa svakom osobom koja zapadne u kakvu teškoću… Ti to ne kažeš ali ti u dubini srca znaš da ti je oprošteno i da imaš tu nadu koja ne razočarava… Zato ti mogu reći jedno: Bog uvijek oprašta, Bog uvijek oprašta… Naša snaga je u polaganju nade u ovog bliskog, suosjećajnog Boga i nježnog, nježnog kao majka“. Papa je u razgovoru također upozorio na problem prenapučenosti zatvora i još jednom ponovio da Crkva osuđuje smrtnu kaznu.

Maristella je postavila Papi pitanje o posljedicama Covida za mlade i pitala kako stvoriti zdrav odnos sačinjen od kontakata i iskustava. Papa joj je odgovorio: “Tijekom izolacije nedostajao ti je kontakt s prijateljima, s obitelji jer nisi mogla izaći van, a možda je škola bila zatvorena. Nama treba kontakt, kontakt licem u lice, ali imamo iskušenje da se izoliramo drugim metodama, na primjer kontaktiranje s drugima samo mobitelom, uspostava prijateljstava preko mobitela, nedostatak konkretnog dijaloga. Naučila si iz ove situacije da se konkretan dijalog ne može nadoknaditi online dijalogom, da postoji nešto više.”

„Covid nas je sve doveo u krizu – odgovorio je Papa – jedan je izlaz iz krize biti ogorčen, a ogorčenost često vodi tome da se jednom zauvijek okonča sa svime. S krizom se jako povećao broj samoubojstava… Kriza je otvorena, konflikt te zatvara, ne vidiš izlaz iz sukoba, svojom borbom vidim da se boriš da iziđeš bolja iz krize, nisi odustala, nisi se dala poraziti i to je velika stvar, daješ lekciju otpora, lekciju otpora na nedaće…“.

Govoreći o navici djece i mladih da neprestano pretražuju po internetu na svojim pametnim telefonima, Papa je dodao: „Ako želiš koristiti mobilni telefon, koristi ga, ali neka ti to ne oduzme kontakt s ljudima, izravan kontakt, kontakt zajedničkog odlaska u školu, zajedničke šetnje, zajedničkog odlaska na kavu, pravi kontakt, a ne virtualni. Jer ako zapostavimo pravi kontakt, i mi ćemo završiti tako da ćemo postati nepostojani, nedosljedni, uvijek na mreži, a on-line osobi nedostaje nježnosti“.

Mariji, koja je pitala što se može učiniti da se srca ljudi otvore za siromašne, Papa je odgovorio: „Kad siromahu pogledaš u lice, tvoje srce se mijenja jer je doseglo „sakrament siromaha“, kažemo „sakrament“… jer pogled siromašne osobe te mijenja. Ova kultura odbacivanja ne pogađa samo siromahe, ljude u potrebi: koliko puta u obitelji postoji ta stvarnost odbacivanja starih, odbacivanja djedova i baka … kad automatski u određenoj dobi tražiš dom za umirovljenike da stariju osobu, baku i djeda, tamo smjestiš, pokazuješ nešto bešćutno… Riješimo se onoga što nam se ne sviđa, a to se ponekad događa od samoga početka života: mnogo puta dođe sin (i kaže, nap. ur.): „Ne, vratimo ga pošiljatelju jer nam je to problem“. I tako društvo kad se razboli počne odbacivati siromašne. Ali to je nešto protiv čega se moramo boriti”.

Papa se, na kraju, izravno obratio gledateljima i upitao: „Što ti misliš o Božiću? Da moraš izići kupiti ovo ili ono… Dobro, ali što je Božić? Je li to drvce? Figurica djeteta sa ženom i muškarcem pored nje? Božić, to je Isus, to je Isusovo rođenje, zastani malo i razmišljaj o Božiću kao o poruci mira. Želim vam Božić s Isusom, istinski Božić. Znači li to da ne možemo jesti? Da ne možemo slaviti? Ne, slavite, jedite, ali činite to s Isusom, odnosno s mirom u srcu. A svima vama koji me slušate želim sretan Božić. Slavite, darivajte jedni druge, ali ne zaboravite Isusa. Božić je Isus koji dolazi, Isus koji dolazi dotaknuti tvoje srce, Isus koji dolazi dotaknuti tvoju obitelj, koji dolazi tebi, u tvoj dom, u tvoje srce, u tvoj život. Lako je živjeti s Isusom, on nas poštuje, ali ne zaboravite njega. Sretan Božić svima. I molite za mene!“