Prije početka službenog dijela, voditelji župnih Caritasa su preuzeli bonove koje će uz naredne božićne blagdane podijeliti potrebitima u svojim sredinama. Nakon pozdrava ravnatelja Caritasa preč. Željka Zeca prigodni nagovor održao je biskupski vikar mons. Vilim Grbac.

Primjer dobre prakse jednog aktivnog župnog Caritasa predstavio je Ivan Černac iz Župe sv. Roka (Nova Vas Porečka). Vlč. Goran Levak, župnik Župe Gospe od Mora u Puli, je u svojstvu koordinatora Caritasa za Pulski dekanat prikazao karitativno djelovanje na tom području. Uslijedila je prigoda za sakrament pomirenja, a radni dio susreta zaključen je misom koju je, uz koncelebraciju osam svećenika, predslavio porečki i pulski biskup Ivan Štironja.

U prigodnom nagovoru mons. Vilim Grbac potaknuo je prisutne na promišljanje o djelovanju Caritasa, te njih kao pojedinaca. Kao uvod u promišljanje odabrao je odlomak iz Matejeva evanđelja o posljednjem sudu (usp. Mt 25.37-46).

„Govoreći o onima prvima, za koje Isus kaže da su blagoslovljeni, oni su učinili ono što u tom trenutku čovjeku bilo najpotrebnije. Njihova veličina, veličina toga njihova djela je u tome da su to učinili bez interesa. Nisu to učinili zato jer je taj to i to. Drugim riječima, oni su doista učinili dobro djelo iz ljubavi prema čovjeku koji je u potrebi. To je njihovo djelo. I zato su blaženi. Ovi drugi nisu učinili ništa. Mi ćemo reći to je grijeh propusta. Prošli su kraj onoga koji je gladan, žedan, bolestan. Vjerojatno su očekivali da to netko drugi obavi“ rekao je te upozorio kako je njihov veći problem u tome, da su našli opravdanje, „a opravdanje je bilo: kada smo te mi to vidjeli da si ti bio gladan? Pa ti nisi bio gladan, mi tebe nismo vidjeli. Da smo znali da si to ti, u tom siromahu, da si to ti, kralju, mi bi ti pomogli“. U tom je kontekstu posvijestio kako ovi drugi na taj način ljude dijele, jer ukoliko je u pitanju netko važan, oni bi pomogli.

„To je jedna jako lijepa priča i vrlo pogodna da možemo malo razmisliti o tome da li mi sebe možemo pronaći u tim grupama. Da li se nama može dogoditi da malo podijelimo ljude? Neki nas možda ponekad iritiraju, ili su nam dosadni, ili pak nam se čine nezahvalni. Nasuprot njima, neki drugi su nam dragi, simpatični. No, za Caritas, za kršćansko djelovanje svi nam moraju biti isti“, pojasnio je. Upozoravajući na neke zamke, naglasio je važnim „ne zatvarati se u grupe, jer se time ne privlači nove volontere, posebno ne mlade, a otvaraju se razne sumnje i postoji mogućnost stvaranja nepovjerenja“.

„To je možda najljepši ispit, bilo što dati, a da se ne zna tko je dao, jer to znači da smo dali iz kršćanske ljubavi, a ne zato da nam se na bilo koji način vraća. Dajemo zato što smo Crkva, zato što smo kršćani, zato što slijedimo Isusa Krista. Dajemo naše talente, jer smo svjesni da to je to nezaslužen Božji dar. To smo primili od Boga, ne da sebe promoviramo, već da taj moj talent služi drugima.  Da se njime služim za pomoći drugima. Mi se možemo danas pitati i vrijedno bi bilo da se pitamo kako djelovati karitativno danas, u današnje vrijeme. Što bi zapravo trebao činiti Caritas?“, rekao je mons. Grbac.

„Još je davno Sveti Vinko Paulski rekao nemoj čekati da ti siromah dođe pokucati na vrata. Možda je došlo vrijeme da ne čekamo više u svom komforu, već treba ići ususret siromahu, zakoračiti u njegov svijet, u njegov život, u njegovu stvarnost, upoznati ga, i vidjeti što mu stvarno treba. Ljudima vrlo često treba, ne toliko hrana, koliko im treba neka blizina, da ih neko čuje, da neko s njima malo razgovara, starijim ljudima nadasve. Ti su ljudi gladni malo pažnje,  malo susreta, malo razgovora. To je glad, koja nije mala i za koju moramo promisliti kako učiniti da doista da mi budemo ti koji će naći malo vremena za razgovor“, poručio je.

Posvijestio je što znači biti blagovjesnik siromaha. „Blagovjesnik siromaha znači poštivati čovjeka kad ništa nema. Znati da čovjek kad ništa nema, kad je ostao bez ičega, kad je opterećen sa svojom teškom bolešću, kad je apsolutno ovisan od drugima, on i tada ima svoje dostojanstvo. On je i tada slika Božja. To znači biti blagovjesnik siromaha. Da taj siromah osjeti da ga poštuješ, da ga gledaš kao čovjeka, ne kao stvar. Pogledajmo Isusov život, pa ćemo vidjeti da On u svakom trenutku tako živi, tako se odnosi prema drugima oko sebe. I zato moramo paziti na to da to povjerenje koje ljudi još imaju, i u nas, i u Caritas, i u Crkvu, ne izgubimo i da ga ne upropastimo. Moramo biti ljudi od riječi. Moramo biti odgovorni za svoje postupe, za svoj život, za svoje ponašanje. Mi predstavljamo Crkvu, vjeru. Mi smo ti koji kad nešto daju, daju iz dobrote i ljubavi, ne za svoj interes. To ljudi moraju vidjeti. Naš jedini interes mora biti pomoći onome koji je u potrebi“, rekao je.

Posebno ukazujući na blizinu prema bolesnima, spomenuo je, kako je danas sve više djece s posebnim potrebama. U tom kontekstu je potaknuo, na potrebu dodatnih educiranja kako bi i karitativni djelatnici bili potpora roditeljima. Također je uputio i jednu konkretnu molbu karitativnim djelatnicima. Riječ je o sakramentu bolesničkog pomazanja. Pozvao ih je, da budu pomoć svećenicima na taj način, da pri posjetu bolesnima pojasne kako to nije sakrament umirućih, te da ih tako ohrabre i pojasne im da „preko sakramenata Bog pomaže da se s njime sjedine u bolesti, te da ako Bog hoće ozdrave, a ako ne, da im Bog bude na pomoći u posljednjim trenucima“.

Na kraju je mons. Grbac potaknuo na promišljanje o zajedništvu u župnim i karitativnim zajednicama. Naglasio je važnost međusobne podrške i poštovanja. „U takvim zajednicama ne smije biti mjesta za ljubomoru, za zavist, za ogovaranje. To nije mjesto gdje se natječemo za prvo mjesto. To nije prostor gdje se gradi karijera. Tu se ne rješava prvenstveno vlastitu egzistenciju. Tu se ne traži vlastiti interes. Tu se treba natjecati u služenju. To je zadatak Caritasa, karitativnog djelovanja. Radi toga smo pozvani doista staviti sve svoje sposobnosti, sve svoje talente na raspolaganje drugima, kako bi drugi, posebno oni najpotrebniji, prepoznali radost kršćanskoga života i služenja. Vjerujem da je to naše bitno poslanje i da smo doista toga svjesni. Radi toga valja stalno bdjeti na svojom duhovnošću, duhovnim životom, kako bi doista mogli po Isusu Kristu i Njegovu primjeru služiti drugima u ljubavi prema bližnjemu“, zaključio je mons. Grbac.

Ivan Černac, koordinator Caritasa u Župi sv. Roka u Novoj Vasi Porečkoj je u svom izlaganju, koje je bilo popraćeno i prezentacijom, prikazao djelovanje župnog Caritasa u toj sredini. Prošle su godine po prvi put organizirali humanitarni koncert. Prigodno su tijekom godine organizirali i druge, manje akcije, te su sa sakupljenim sredstvima mogli pristupiti sanaciji životnog prostora jedne potrebite obitelji u svojoj sredini. Černac je naglasio izvrsnu suradnju sa župnikom u svim projektima Caritasa.

Vlč. Goran Levak, Župnik Župe Gospe od Mora u Puli, kao neformalni koordinator djelovanja Caritasa u Pulskom dekanatu, prikazao je suradnju s ostalim akterima pulske humanitarne scene kroz Humanitarnu mrežu Grada Pule. Kroz razmjenu informacija o korisnicima, različite udruge, institucije i ustanove koje se brinu o potrebitima imaju širi uvid o stvarnim potrebama pojedinih korisnika te zahvaljujući tome mogu efikasnije djelovati i izbjeći moguće zloupotrebe. Nadalje je predstavio skladište Caritasa koje se nalazi na lokaciji Marsovo polje gdje se primaju, skladište te izdaju potrebitima odjeća, obuća, medicinska pomagala, oprema i potrepštine, povremeno osnovni namještaj i kućanski aparati. Skladište je redovito otvoreno četvrtkom od 10 do 12 sati, no na poziv i svakog drugog dana u tjednu po dogovoru. Vlč. Levak je napomenuo kako je potrebno obratiti pozornost, kada se daruje odjeća ili obuća, da ista treba biti uredna i upotrebljiva. Svoje je obraćanje zaključio jednim konkretnim primjerom osobe u potrebi na koju je naišao doslovno u prolazu, na ulici, te je ukratko opisao brzu intervenciju kojom je tom korisniku pružena potrebna pomoć.

Po završetku izlaganja okupljeni su imali prigodu pristupiti sakramentu pokore, te je uslijedilo misno slavlje koje je predslavio biskup Ivan Štironja.

Biskup je u homiliji podsjetio na nadu koja je u središtu pozornosti adventa, toga vrlo važna vremena liturgijske godine i duhovne priprave za svetkovinu Božića. „Svi smo nerijetko potrebni utjehe, potrebni smo osobe koja će nas saslušati, razumjeti i uputiti riječ potpore u svijetu u kojemu je sve više samaca i osamljenih. Nada, kao središnja tema došašća vrlo lijepo se uklapa u duhovnu obnovu Caritasovih djelatnika“, rekao je.

Podsjećajući na riječi proroka Izaije: „To je put njime idite“ (Iz 30,21), biskup je naglasio da su to riječi posebno aktualne u ovoj prigodi duhovne obnove djelatnika Caritasa, koji svojim dobrovoljnim služenjem pretaču Božju riječ u djela i tako teret Caritasa nose na svojim ramenima. Uz riječi zahvale koje su posebno bile naglašene, biskup je s prorokom Izaijom prisutne svećenike i vjernike pozvao: „Da, to je put, njime idimo!“

„Za to je potrebna duhovna snaga“, posvijestio je biskup te pohvalio i podržao duhovne obnove koje su vrlo važne kao poticaj i ohrabrenje u služenju braći i sestrama, tim više što nailazi na razne „tjeskobe“ i „nevolje“, kako to kaže prorok Izaija.

Potičući na razmišljanje na temelju evanđeoskih riječi: „Besplatno primiste, besplatno dajte“ (Mt 10,8), biskup je naglasio da smo svi besplatno primili mogućnost govora, vida, sluha i sveukupna djelovanja, te smo pozvani te mogućnosti i sposobnosti besplatno staviti u službu siromasima i svima onima za koje se Caritas brine na župnoj, biskupijskoj ili nacionalnoj razini.

Temeljeći svoje razmišljanje na evanđeoskom tekstu od toga dana, biskup je podsjetio na primjer Isusa koji govori mnoštvu, kao i apostolima koje pojedinačno poziva, a to smo svi mi kršćani koji smo na krštenju pojedinačno prozvani i pozvani, postali dio mnoštva kojemu Gospodin govori i u mnoštvu traži pojedince koje poziva i šalje.

Biskup je posebno naglasio način i riječi kojima Isus poziva. „Kada Isus poziva svoje apostole, on jednostavno kaže: Pođi za mnom. A učenici, kako nas izvješćuju evanđelisti: Ostaviše sve i pođoše za njim (Lk 5,11). Isplati se ostaviti sve radi prijateljstva s Isusom. Čovjek je u opasnosti da u stjecanju svega, nastojeći da što više ima, izgubi Boga, izgubi Isusa. Sve stečeno nerijetko postaje ništa. Zato su potrebne duhovne obnove da nam se ne dogodi ništa“, naglasio je biskup Štironja te pozvao svećenike i sve nazočne na autentičnost kršćanskog života na koji su pozvani svi vjernici biskupije na čelu s biskupom. „Da budemo autentični svjedoci ljubavi na koju nas Isus poziva svojim primjerom, darujući sebe na križu. To je ta ljubav koja nas oduševljava i to je taj križ koji nas ne plaši, nego križ koji zapravo osvježava i jača, daje novu snagu i osmišljava našu glad i našu žeđ“, rekao je propovjednik.

Biskup je na kraju pozvao prisutne svećenike i djelatnike Caritasa da svojim kršćanskim svjedočanstvom budu poput svijeće koja svojom žrtvom izgaranja i svojim svjetlom obasjava svijet i čini ga ljepšim, radosnijim i ugodnijim domom svih ljudi. Pozvao je: „Nemojmo se umoriti činiti dobro… Molimo da Gospodin rasplamsa našu maštu kako bi u svim našim župama i u svim obiteljima gorjela svijeća vjere i pokazivala da tu prebiva Krist Gospodin, da je tu prisutna Božja ljubav, nada utemeljena na Bogu i njegovu kraljevstvu na koje smo svi pozvani; ne samo imati to kraljevstvo nego ga i s drugima dijeliti“, rekao je biskup Štironja te zaključio molitvom: „Neka Gospodin svako vaše i najmanje dobro djelo umnoži; neka ta djela budu na spasenje vaših duša i na spasenje duša svih onih kojima smo zajedno kao Crkva poslani.“

Po završetku mise druženje je nastavljeno uz zajednički objed svih sudionika.